Neuobičajena je situacija da tvrtka koja kotira na burzi ne izvijesti javno o broju i nositeljima ponuda koje je prikupila na provedenom natječaju, što se dogodilo jučer s Uljanikom. Još apsurdnije je da se osnovne informacije o ponuđačima ne iznesu niti nakon što vodstvo tvrtke predstavi ponude ministru gospodarstva, dok se nad još jednim dijelom grupacije (Uljanik Brodogradilištem) formalno otvara stečaj radi protoka 120 dana kontinuirane blokade računa. A uz sve to, paralelno se objavljuje i vijest da su kupci Uljaniku otkazali još dva ugovora o gradnji, zbog kojih će na teret proračuna sjesti novih milijardu kuna obveza.

Što je razlog držanja u tajnosti podataka o kandidatima za strateško partnerstvo s državom u oživljavanju Uljanika jučer se nakon te informacije činilo i posve nebitnim, jer nakon gubitka novih poslova otvara se i pitanje ima li se uopće u Puli što za restrukturirati.

Prije godinu dana kada je prvi put Uljanik ulazio u traženje pomoći za restrukturiranje za svoj pulski škver u knjizi narudžbi, uključujući i one ugovorene u njegovom 3. maju, imao je 17 brodova, a danas ih ima tek tri. Jučer su raskinute gradnja jaružala za koji je posljednji put rok isporuke prolongiran za polovicu siječnja i a za koje Ministarstvo financija kanadskom naručitelju mora isplatiti 125 milijuna eura, te Ro-Ro brod za prijevoz kamiona i kontejnera po kojem je izloženost proračuna oko 13 milijuna eura.

U knjizi narudžbi u cijeloj grupi sada ostaju još samo tri gradnje – još jedan Ro-Ro za istog naručitelja iz Luksemburga i brod za prijevoz stoke za Livestock Transport & Trading, koji bi oba trebali biti isporučeni u ovoj godini, te jedan tanker, čija je primopredaja, prema dostupnim podacima, već trebala biti obavljena u 2018. Iz sadašnje perspektive dovršetak tih poslova, međutim, izgleda nemoguća misija.

Raskidima ugovora i daljnjim stanjivanjem knjige narudžbi Uljaniku posve minimalizira prilike da izbjegne najgori scenarij, stečaj. Ministar financija Zdravko Marić ponovio je da je po protestiranim jamstvima za avanse i kredite za gradnju brodova u Uljaniku lani država platila 2,5 milijardi kuna, što znači da će s troškom upravo otkazana dva broda sjesti još nešto više od milijardu kuna.

Time se automatski podiže i “zalogaj” koji mora osigurati budući strateški partner u restrukturiranju. Kada se nakon razlaza s Dankom Končarom ponovno otvarao postupak traženja strateškog partnera nije ustanovljen i novi financijski okvir za budući proces restrukturiranja.

Usporedbe s ranijim programom nisu moguće, budući da je bivša Uljanikova uprava s bivšim strateškim partnerom Dankom Končarom plan gradila na ideji diverzifikacije poslovanja oslanjanjem na gradnju nekretnina, a nova je jasno dala do znanja da to nije put kojim streme ići, nego se žele zadržati na gradnji brodova. No, jasno je da će, odluči li politika i nakon novog urušavanja pomoći Uljanik, svota koju treba izdvojiti biti znano veća od spomenutih 3,5 milijardi. Spominju se iz različitih krugova različite procjene i prognoze, od toga da će država za pulskog brodograditelja morati izvući iz blagajne još jednu do dvije milijarde kuna povrh već danog novca. S obzirom na to da su se svi uključeni u ovaj projekt zavjetovali na šutnju, nije poznato koliko su s tim pojedinostima upoznati i investitori koji su proteklih tjedana snimali Uljanik, jesu li već ukalkulirati potencijalne rizike u svoje ponude i hoće li nove okolnosti rezultirati njihovim odustajanjem.

Iz jučerašnjih izjava predsjednika Uprave Uljanika Emila Bulića i ministra gospodarstva Darka Horvata dalo se zaključiti da se s ponuđačima otvaraju pregovori. A prema svim informacijama koje se probijaju iz ovog uskog kruga, Brodosplit i Fincantieri glavni su i najozbiljniji sugovornik s kojim će u Puli i u Vladi sjesti za eventualne daljnje moguće scenarije. Vlasnik Brodosplit Tomislav Debeljak na jučerašnjem svečanom početku radova na gradnji polarnog kruzera u svom brodogradilištu, nije se puno otvorio na novinarska pitanja oko ponude za Uljanik. No, dao je do znanja da su s talijanskim partnerom ozbiljno pripremili nastup i da su uz njih u ponudu uključene i neke velike banke. Izrađuje i studiju koja bi hrvatskoj javnosti trebala predočiti važnost hrvatske brodogradnje.

Sve to ukazuje da on računa na razmatranje mogućnosti povezivanja s pulskim i riječkim brodogradilištem. Ponudu Fincantierija i Brodosplita iz dostupnih izvora podržao je i australski brodar Scenic koji je formalno dao samostalnu ponudu, no voljan u očuvanju Uljanika pridonijeti s narudžbama s novim narudžbama. U sjeni drame u Uljaniku ostaje i ponuda njemačkog konzorcija u kojemu su udružena dva manja brodogradilišta, a koja, kako se čuje iz krugova Uljanika, nije doživljena kao ozbiljna. Prema dostupnim informacijama Nijemci nude preuzimanje isključivo 3. maja i njegove tvornice motora i dizalica koju bi, kao i sam škver, trebalo izvlačiti iz Uljanikovog sustava. MID je svojedobno pripojen Uljanik Strojogradnji. Elsfleter sa svojim partnerima navodno nudi da škver i tvornicu motora preuzme bez plaćanja, zauzvrat se odričući potraživanja od Uljanika za nevraćene pozajmice od 523 milijuna kuna.

O ovoj i ostalim ponudama, kao i planovima za daljnji postupak, konačno bi koju riječ ulagačima i zainteresiranoj javnosti predstavnici Uljanika i Ministarstva gospodarstva trebali reći na sastanku s predstavnicima Uljanikovih sindikata sazvanom za danas u Zagrebu.