Već danima Hrvatsku trese afera zvana Afrička svinjska kuga (ASK). O tome histerično zbori cjelokupna oporbena scena. U stopu ih prate naslovnice nekih tiskovina i portala. Nikad češća i nikad duža minutaža na televizijama… Redom tvrde kako je Afrička svinjska kuga zapečatila sudbinu svinjogojstva u Hrvatskoj.

Da se razumijemo, o problemima treba kontinuirano i sustavno javno govoriti, ali s čvrsto argumentiranih temelja. Nikako odoka. Pogotovo ne s motivom da se bude žestok u prokazivanju afera koje apsolutno nisu održive jer, daleko su od istine.

Naravno, treba suosjećati s ljudima koji su izravno pretrpjeli štetu. Treba biti sućutan ako im je ugrožena egzistencija. I naravno, treba im biti pružena potpora. No, ovdje ipak mora doći jedno veliko “ali”…

Naime, nitko se javno nije zapitao jesu li danas ugroženi svinjogojci postupali ispravno. Onako kako to traži dobra praksa i nalaže struka. Jer, od 2019. i struka i mjerodavne institucije upozoravali su kako nije pitanje hoće li ASK osvanuti i u Hrvatskoj, već kada će, s obzirom na pošast koju je uzrokovao u brojnim europskim državama. Kina je, podsjetimo, svojedobno radi ASK-a potukla svoje svinjogojstvo.

‘Pa neće valjda kod nas’
Te 2019. brojni svinjogojci ozbiljno su shvatili moguću ugrozu. O tome svjedoči i brojka o pravodobnom uvođenju mjera zaštite na više od 70.000 gospodarstava. Ali mnogi – nisu. Držali su se sakate logike: “Pa neće se valjda ASK sručiti baš u naše dvorište”.

Krenimo upravo stoga s aktualnim brojkama. Usmrćeno je oko 35.000 svinja na oko 1100 gospodarstava. U stočnom HR registru godišnje se u prosjeku evidentira oko milijun svinja koje se uzgajaju na više od 80.000 gospodarstava. Zbog ASK-a je usmrćeno oko dva posto svinja. Je li to podatak koji svjedoči da je svinjogojstvu u Hrvata zapečaćena budućnost!?

Svatko tko odgovorno nastupa, zna da brojke nisu alarmantne. Kako se to iz dana u dan, iz plitkih političkih ambicija, priča u javni prostor plasira kao afera takvih razmjera da prijeti nestanku svinjogojstva u Hrvata. Pogotovo iznese li se podatak, o kojem i oporbena scena i profesionalni organizatori prosvjeda šute.

A on kaže da je od siječnja do rujna ove godine broj svinja u Hrvatskoj veći za čak 138.092 njuškice. Ta grla nisu pala s neba. Vlasnici su ih, iz samo njima znanih motiva, držali bez evidentiranja u nacionalnom registru. Kad su shvatili da bi možda ASK mogao pokoriti i njihova dvorišta požurili su prijaviti ih u registar kako bi u slučaju crnog scenarija od države dobili odštetu.

Vratimo se još malo brojkama. ASK je poharao oko 1100 gospodarstava od njih 80.000 što se bave svinjogojstvom. I to isključivo dvorišta gdje su ignorirali struku i nisu pravodobno proveli zaštitu, za što su imali čak pet godina.

Još su za te mjere mogli dobiti i potporu. I sada, kada su ostali bez svinja, i to isključivo radi svoga nemara i neslušanja struke, negativci su im svi uokolo, a sebe takvima ne vide. Prozivaju i struku i institucije iako su im osigurani milijuni eura za odštete. Prijete prosvjedima, blokadom granica…

Kažu, zalijepit će se za prometnice! Sebe i svoju krivnju uporno niti vide niti priznaju. Njih malo više od 1000, premda su uzeli novac za odštetu, prijete prosvjedima i blokadom granica. Ako to učine, ugrozit će poslovanje i egzistenciju na desetke tisuća građana i poduzetnika.

Onih koji plaćanjem poreza zapravo izdašno financiraju te poljoprivrednike kroz nepovratne poticaje. I da cirkus bude još veći, vođa prosvjeda nije ni poljoprivrednik, ni svinjogojac. Volio je i u prošlosti dizati “seljačke bune” ali se nakon serije sličnih prosvjeda 2014. otputio u Njemačku. Da bi iznenada osvanuo ovdje, opet na čelu novog prosvjeda. Zašto i za čiji interes?

Virus spava tri godine
Kako se predizborna kampanja već odavno zahuktala, budući da je 2024. rekorderka kada je riječ o broju izbora, iz političkih rovova sve nemilosrdnije se udara iz svih oružja ne bi li se ostvarili jeftini politički poeni. Nažalost, nitko u gomili tih plitkih politikanata nije čuo upozorenje struke s Veterinarskog fakulteta da ASK virus u smrznutom mesu spava tri godine, u suhomesnatim proizvodima godinu dana… I onda može iznova krenuti u ofenzivu.

Za one koji možda ne shvate ove riječi upozorenja, valja još jednom naglasiti: Život poljoprivrednika nije lagan. Naprotiv! No, ispričnica im ne smije i ne može biti površnost, neznanje, sustavno kontriranje struci… Jer, proizvode hranu, a taj proces ima pravila koja svi trebaju odgovorno provoditi. Tko nije pripravan tako postupati, i za njega i za okruženje najbolje je da se što prije okrene nekom manje zahtjevnom biznisu.