Marko Rakar dugogodišnji je konzultant i savjetnik na području informatičkih sustava i korištenja financijske forenzike u identificiranju zloupotreba, korupcije i kriminala. Član je i suosnivač dviju udruga – Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova te međunarodne Udruge certificiranih istražitelja prijevara (ACFE.). Radio je na projektima za Vijeće Europe, Europski fond za Balkan, Razvojni program Ujedinjenih naroda, Organizaciju za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Svjetsku banku, Transparency International, američki State Department, Međunarodni centar Olof Palme, Partnerstvo za otvorenu vlast i hrvatsku Vladu. A od 2021. je mlađi član Svjetske akademije znanosti i umjetnosti. Usto redovito piše o aktualnim temama na svom Mračnom blogu – mrak.org. S njim je Večernji list, među ostalim, razgovarao o tome kako geopolitička i financijska kriza te nevjerojatan pad američkog tehnološkog sektora utječu na ICT sektor.

“Vjerujem da ulazimo u vrlo duboku krizu kakvu do sada nismo imali, osobito ne tijekom naših života. Nije to samo pitanje tehnološkog sektora nego apsolutno svih industrijskih grana, trenutačno uz iznimku energetskog sektora, no i on će doći na red kada recesija krene svojom punom snagom. Ima puno razloga zašto će ova kriza, tzv. polikriza biti dublja i veća od ostalih, a između ostalog zbog neograničenog tiskanja novca posljednjih godina koje uvijek rezultira velikom inflacijom. Ruska invazija na Ukrajinu pokrenula je ogromno energetsko preslagivanje na svjetskoj razini, što u kombinaciji s lokalnim problemima poput njemačkog gašenja nuklearki i francuskih remonta dovodi do ogromnih disbalansa energetske bilance. Posljedica je preslagivanje europske industrijske baze koja odjednom više nije konkurentna te će energetski intenzivne industrije pobjeći iz Europe, a istovremeno imamo raspad koncepta globalizacije i masovni “on shoring” i povrat nekih industrija kući. Tu je i američko-kineski trgovački sukob koji se zasad vodi na razini tehnoloških kompanija, ali je u suštini geopolitičke prirode. I na kraju, nitko u biti ne zna što će se dogoditi sa siromašnim afričkim, azijskim ili latinskoameričkim državama koje u sukobima bogatih blokova moraju i dalje kupovati energiju ili hranu, ali po neusporedivo višim cijenama. Za razliku od prethodne krize 2008./2009., koja je bila uglavnom kriza pohlepe, ovo je sistemska kriza na svim razinama i čini mi se da sada rušimo stare i udaramo temelje novog svjetskog poretka”, rekao je Rakar.

Porez na dobit

HUP: Ne treba nam novi porez na dobit, poduzetnike tek čeka kriza

Komentirao je i vrijednosti kompanija.

“Nije sporno da smo u balonu, osobito tehnološki sektor. Taj balon nastao je uglavnom zato što već dugi period imamo iznimno niske, praktički nepostojeće kamate na kapital, kapitala ima u neograničenim količinama i to je dovelo do predatorskog kreditiranja, tj. masovnog financiranja različitih akvizicija koje su kroz čisto tržišne mehanizme dizale cijene dionica, kao i fenomena zombi-kompanija koje vjerojatno nisu profitabilne i nemaju to šanse ni postati, ali su se održavale na životu zahvaljujući jeftinom zaduživanju. Sada ulazimo u period obračuna i vrijednosti će se morati svesti u realne okvire, a s velikih visina na kojima se nalazimo padovi su dugački i bolni, a posljedice dalekosežne. Ogromna količina uglavnom fiktivne vrijednosti bit će uništena, a skupa s njome i niz kompanija, potencijalno i banaka, a možda i koja država poklekne pod pritiskom” analizira Rakar.

Na pitanje kako vidi sljedeću godinu, prije svega za domaći ICT Rakar odgovara: “U posljednjih nekoliko godina često sam pisao o različitim faktorima koji su se polako kristalizirali u svjetskoj ekonomiji, a koji svi po mojem mišljenju vode prema “savršenoj ekonomskoj oluji” kakvu nitko od nas nije do sada doživio. Krizi koja po svemu sudeći ima potencijal biti usporediva, ako ne i veća od Velike depresije 1929. godine i čiji se obrisi koje danas naziremo zabrinjavajuće poklapaju sa Strauss-Howeovom generacijskom teorijom “četvrtog zaokreta” koja kaže da nakon raspona jednog ljudskog života, svakih 80-100 godina, imamo veliku krizu. Iz naše lokalne perspektive vjerujem da ćemo je preživjeti. Budući da smo svi zajedno odrasli u razdoblju permanentnih kriza koje su bile dublje i dugotrajnije nego na drugim mjestima, uz malo sreće iskoristit ćemo to naše genetski urođeno snalaženje da malo jače zagrabimo i pokušamo nadoknaditi udaljenost između sebe i ostatka razvijenog svijeta. Volio bih samo vidjeti više dokaza da naša država priprema i sebe i ekonomiju za tešku kriznu godinu ili krizne godine koje su pred nama. Svaka kriza je prilika, pa tako i ova, bila bi velika šteta da je ne iskoristimo”.

Cijeli razgovor pročitajte ovdje.