Na tekst objavljen pod naslovom 'Očajni poslodavci tvrtke za razminiranje prodali bi državi', objavljen povodom prosvjeda pirotehničara, reagirao je Damir Lukić, predsjednik Zajednice za humanitarno razminiranje pri HGK.

"Organizatori prosvjeda, među kojima su se našli sindikalisti, pirotehničari, pa čak i određeni broj poslodavaca, propustili su istaknuti da se država uvijek odnosila prema nama maćehinski. U isto vrijeme, zaposlenici državnih institucija koje prate poslove razminiranja, MUP i Hrvatski centar za razminiranje (HCR) na vrijeme dobivaju plaće, putuju po svijetu gdje 'prodaju pamet' o razminiranju, izmišljaju nove zakone i propise kojima pod parolom brige za sigurnost, ugrađuju niz štetnih odredbi koje znatno poskupljuju i produžuju sam proces razminiranja. Time pravdaju svoje postojanje i bore se za svoj dio koruptivnog kolača", optužuje Lukić.

Podsjeća da je novi Zakon o protuminskom djelovanju donesen nakon 18 godina razminiranja i tri godine prije završetka tog procesa, a novi Pravilnik niti nakon šest mjeseci od stupanja Zakona na snagu, nije donesen, čime je prekršena i zakonska odredba.

Lukić se obrušio i na ideju da država preuzme svu brigu oko razminiranja.

"Kulminacija cijele priče je konstatacija Vilibora Sinčića da treba ukinuti privatne tvrtke i cijelo razminiranje prebaciti u državni sektor. U državnom vlasništvu je samo jedna tvrtka- Mungos razminiranje, koja je proteklih godina pa sve do danas napravila toliko gubitaka i troška državi, da je to jednostavno neshvatljivo! U više navrata ih je država sanirala sa pustim milijunima kuna, oslobodila ih je obveze izlaska na javna nadmetanja, te im poslove dodjeljuje direktno i to po najboljim cijenama. Oni se ne moraju bojati da će ostati bez posla, jer im se poslovi dodjeljuju promptno, tj. dok još nisu završili prethodno započeti posao, već ih čeka novi. I unatoč takvim uvjetima kao iz bajke, prijavili su za 2015. gubitak od preko dva milijuna kuna!

Kada bi se Sinčićeve bolesne teze kojim slučajem pretvorile u stvarnost, kuda bi poslodavci sa svojom skupo plaćenom opremom i strojevima ? Tko bi vraćao kredite koje su podizali kako bi nabavili opremu i sve ostalo za realizaciju državnih interesa? pita se Lukić, te nastavlja.

"Pirotehničari koji su se priključili prosvjedu upiru za potpisivanje Kolektivnog ugovora, ali prešućuju da se materijalna prava iz još nepotpisanog Kolektivnog ugovora u većini tvrtki već odavno poštuju i isplaćuju, sukladno Sporazumu koji je postignut između poslodavaca i sindikata prije dvije godine. Tada su poslodavci bili spremni potpisati Kolektivni ugovor sa sindikatima, ali pod uvjetom da bude proglašen granskim, kako bi postao obvezujući za sve tvrtke u razminiranju, a ne samo za neke. Međutim procedura za proglašenje kolektivnog ugovora granskim, predviđa da takav prijedlog u pismenoj formi bude upućen od strane GSV-a u Ministarstvo rada i socijalne skrbi, a to sindikati nikada nisu učinili.

Osim toga, velik broj pirotehničara još nije prilagodio trošenje zarađenog novca recesijskim uvjetima, pa se našao pod ovrhama. Kako bi spasili veći dio primanja od zapljene, dogovaraju s pojedinim poslodavcima da im isplaćuju puno manji bruto osobni dohodak od onoga koji im je poslodavac bio spreman isplatiti, a ostatak dobivaju na ruke. U tom slučaju i ti neki poslodavci malo lakše prežive taj mjesec jer su im manji doprinosi, iako takvim postupanjem varaju državu. A pirotehničarima koji postupaju na opisani način nije dovoljno što se služe takvim makinacijama, nego još optužuju poslodavce da im isplaćuju male plaće", zaključuje Lukić.