Keiji Ide, veleposlanik je Japana u Hrvatskoj od 2014. U svom prvom intervjuu govori zašto se dobri odnosi dviju zemalja još ne vide na ekonomskom planu pa se japanske investicije mogu nabrojati na prste jedne ruke, kao i što misli o ulaganju Marubenija u Plomin C, zamjerkama ekoloških udruga te što treba učiniti da se poveća broj japanskih turista.

Hrvatska i Japan uspostavili su odnose 1993., i vrlo su prijateljski, no ekonomski izrazito zaostaju. Zašto?
To je točno, iako ima uspješnih priča. Japanski Yazaki, jedna od najvećih korporacija u svijetu, ima istraživački i razvojni centar u Zagrebu i zapošljava oko 90 domaćih inžinjera. Potom uzgoj tuna koje se izvoze gotovo u potpunosti u Japan, nedavno je japanska tvrtka kupila lokalno tunogojilište. Nedavno smo u Zadru organizirali festival tune i sushija da privučemo više japanskih turista i drugih turista iz Azije. Tu su i velike brodarske kompanije koje zapošljavaju hrvatske pomorske časnike. Japanska ulaganja u Hrvatsku su vrlo slaba i žao mi je zbog toga. Naše tvrtke puno su ulagale u okolne zemlje u Europi u vrijeme dok je tu bio rat, a kasnije je Hrvatska slabo radila na privlačenju stranih investicija. Nakon što ste postali dio globalne ekonomije, trebali biste konkurirati vašim susjedima i pokažete da je Hrvatska atraktivnije mjesto od ostalih.

Kako japanske tvrtke motivirati na ulaganja?
Snaga japanskih tvrtki je da su proizvođači. Pitanje je koliko ste konkurentni za izgradnju tvornica, odnosno koliko će rad, zemlja, porezi i sve ostalo, stajati ulagača. Ako se računica pokaže isplativa, japanske tvrtke će vam doći. Izgrade li se tvornice u njoj će se zaposliti nekoliko tisuća ljudi što će pomoći i domaćoj ekonomiji. 

Realizira li se Plomin C koji izaziva polemike zbog ugljena, Marubeni postaje najveći japanski ulagač u Hrvatsku. Kako gledate na taj projekt?
Radi se o projektu modernizacije starog postrojenja, a konačnu odluku donijet će Vlada i građani, nemamo se namjeru miješati. Marubeni je zainteresiran i ulaganje bi donijelo najmoderniju tehnologiju. Radi se o četiri puta većem kapacitetu nego u Plominu 1, od 500 MW električne energije iz ugljena koji je danas vrlo jeftin. Nova tehnologija smanjit će emisije NOx i SOx što je benefit za okolinu i ljude. Emisije ugljičnog dioksida jedinično će se smanjiti za 22% , no zbog većeg kapaciteta ukupne će se povećati. Stariji tipovi elektrana na ugljen emitiraju više od 1000 grama CO2 za proizvodnju jednog kilovatsata struje, a s modernom tehnologijom smanjit će se na oko 800 grama. U slučaju plina emisija je od 500 do 600 grama na kilovatsat, nafte oko 700 grama. Emitirat će se nešto više ugljičnog dioksida nego kod plina, no to je posljedica korištenje svih fosilnih goriva. Podupirem stav da se trebamo okrenuti obnovljivim izvorima, ali je problem da su vrlo skupi i ne proizvode struju uvijek kad je potrebno. 

Ekološki aktivisti upozoravaju da je ugljen korak unazad?
Nije, zbog upotrebe najmodernije tehnologije. Teoretski, da se stara postrojenja na ugljen u Kini, Indiji, SAD i drugim zemljama zamijene najmodernijima, u svijetu bi se smanjile emisije CO2 za 1,5 milijardi tona godišnje što je 5% ukupnih u svijetu. Nova tehnologija je napredak, a ne korak unazad. Moramo pronaći kompromis između zaštite okoliša i ekonomske učinkovitosti.

Vlada je odustala od koncesije autocesta. Bojite li se da bi slično moglo snaći i Plomin?
Ne mogu komentirati autoceste. Plomin C nosi niz benefita hrvatskoj ekonomiji i građanima. Radi se o investiciji koja će nakon 20 godina prijeći hrvatskoj strani. Marubeni nije humanitarna već privatna kompanija, pa pri tom naravno očekuje profit. Važno je da Hrvatskoj neće donijeti rast duga, Marubeni je spreman na rizike, zaposlit će domaće radnike i angažirati lokalne tvrtke pa je projekt win-win za obje strane. Naša filozofija investiranja nije isključivo benefit japanskih tvrtki već obostrani interes. Želim zamoliti hrvatske prijatelje da pogledaju što se događa u svijetu u kojem se i dalje grade elektrane na dugo poznate energente poput ugljena, no unatoč tome se mogu koristiti najmodernije tehnologije što će smanjiti emisije u okoliš. 

Postoji li bojazan u Marubeniju da će projekt propasti zbog pritiska javnosti?
Pregovori HEP-a i Marubenija su ozbiljni, u završnoj fazi, puno je obostranih interesa. Nadam se da će svi razumjeti prednosti i da će se ta investicija uspješno realizirati.   

Može li to otvoriti vrata drugim ulaganjima iz Japana?
Naravno. Ako jedna uspješno realizira ogromnu investiciju i ostale će Hrvatsku gledati novim očima. Zato vjerujem da je ovaj projekt vrlo važan i za druge investicije.

Koji bi grane mogle zanimati japanske tvrtke?
Industrije koje se vežu na proizvodnju automobila jer je već sad puno tvornica u Europi. Potom možda da se dio istraživačkih aktivnosti odvija u Hrvatskoj u kojoj nisko kvalificirani rad nije jeftin, no možete pružiti kvalitetne inžinjere. Također, zainteresirani smo za uvoz poljoprivrednih proizvoda, poput vina i mesa, posebno pršuta. 

Kako povećati broj japanskih turista u Hrvatsku?
Njihov broj povećao se desetak puta u 10 godina, ali brojke o dolascima od 160.000 malo preuveličavaju broj turista, po našim računicama Hrvatsku posjeti između 40 i 50 tisuća. Puno je potencijala; od naglaska na grupne ture, do jačanja 'high end' ekskluzivne ponude za bogate kojih je u Japanu dosta i žele trošiti. 

Promoviramo i japansko poduzetništvo

U petak se u Zagrebu otvora japanski tjedan pod nazivom 'Japan voli Hrvatsku, Hrvatska voli Japan'. Što je ideja iza manifestacije?

Vjerujem da interes Hrvatske prema Japanu nije do kraja ispunjen i tu moramo učiniti više. U suradnji s Westin hotelom organiziramo promociju japanske kulture i poslovanja, međusobnih odnosa. Predstaviti ćemo kulturu i kuhinju na koju smo ponosni, a koja sve više zanima ovdašnje ljude. Bit će organizirane izložbe dvojice autora; Damir Fabijanić izlaže fotografije koje je snimio u Japanu, a Hironori Ura pokazuje svoju inspiraciju kravatama u velikom formatu. Potom je tu izložba lutaka za djevojčice Hina-Ningyo, zmajeva i zvrkova, prezentacija Rakugoa, tradicionalne umjetnosti pričanja duhovitih priča na engleskom Diane Kitchijitsu, ali i tvrtki i tehnologija.