Tri godine prije isteka famoznog Pisma razumijevanja, sporazum o posebnom modelu raspodjele količina i cijena drvne sirovine kojim se de facto štiti domaće tvrtke i dugogodišnje kupce kod Hrvatskih šuma, poduzetnici iz drvne industrije traže da se taj dogovoreni desetogodišnji režim već sada produži. Pred resorno Ministarstvo poljoprivrede takva inicijativa je već iznesena, pokrenuli su je tvrtke iz sektorskog udruženja pri HGK-u i HUP-u, zauzimajući se da se taj protekcionistički model održi zbog zaštite ove važne proizvodnje. No, istodobno su i strani kupci zainteresirani za kvalitetnu hrvatsku sirovinu pokrenuli pritisak u Bruxellesu i angažirali lobiste da se Hrvatskoj naloži prekid takve subvencionirane prodaje drva ili u najboljem slučaju onemogući prolongat Pisma razumijevanja nakon 2027. I među samim poduzetnicima u Hrvatskoj Pismo razumijevanja izaziva podjele i prozivanja, pokrenuti su i postupci ocjenjivanja tržišnog natjecanja i kartelnog udruživanja.

Najglasniji pritom je Nikola Požgaj, koji s Hrvatskim šumama godinama već vodi i otvoreni rat, te svim pravnim putevima traži ukidanje sustava takve netržišne prodaje trupaca, kojeg mnogi gospodarstvenici, kako Požgaj tvrdi, zlorabe. Da nije sve čisto, potvrdio je i u nedavnom intervjuu za Večernji list sam predsjednik Uprave Hrvatskih šuma Nediljko Dujić.

“Bit ću potpuno jasan: prema spomenutom Pismu razumijevanja, plaćali smo rabat od 25 posto nekim prerađivačima, a u isto vrijeme smo tu robu na tržištu mogli prodati za 150 posto većoj cijeni. Ukinuli smo instrument reklamacije kojim bi se kupcima davao popust od 15 posto kada bi prijavili neispravnu robu, a uveli smo sustav viđeno – kupljeno. Kada vidite koliki je to iznos, od 15 posto na pet milijuna kubika, jasno je da su mnogi nezadovoljni jer toga više nema”, kazao je Dujić objašnjavajući zašto se našao na meti kartela drvoprerađivača.

Jedinstven model potpora

Neki su, kako je dodao, imali dobre zarade od reklamacije, a koje sada Hrvatske šume obračunavaju samo za geleričnu robu, odnosno stabla oštećena tijekom rata. Dujić kaže kako će se takvi poduzetnici morati pomiriti s uvođenjem transparentnosti u prodaji, ali napominje i da Hrvatske šume još odgovaraju Europskoj komisiji na pitanja o mogućem dogovaranju kupoprodaje pojedinim tvrtkama.

Treba li napustiti aktualni model, kako je uostalom i bilo predviđeno, te je li on ispunio ciljeve, o tome i sami poduzetnici imaju različita stajališta. Nikola Požgaj i dio poduzetnika koji ne “uživa” pogodnosti sigurne i cjenovno povoljne opskrbe sirovinom, zalažu se za prekid te prakse i za prepuštanje prodaje sirovine tržištu. Sam Požgaj se uglavnom snalazi na stranim tržištima i sirovinu kupuje po realnim cijenama, a to je, kako ističe, njegove tvrtke prisililo na veću produktivnost i traženje drugih načina za podizanje konkurentnosti. Protekcije koje takvim osiguravanjem sirovine drvarima pruža država, drugim riječima, samo ih uspavljuju i ne čine dobro razvoju.

“Taj model ima mnoštvo nedostataka i rupa, ali ga ne treba odbaciti, nego ga valja korigirati i provoditi ga pod bolje definiranim i kontroliranim uvjetima”, kaže Robert Žulj, predsjednik Uprave Bjelin grupe, koja potrebe za sirovinom uglavnom namiruje kod Hrvatskih šuma.

Više sugovornika iz sektora slaže se da sve zemlje nalaze način dati subvencije ovoj proizvodnji, a naš je model izravnih potpora jedinstven i svojevremeno opravdavan činjenicom da se drvna industrija uglavnom nalazi na manje naseljenim i razvijenim područjima, pa se osiguranjem sirovinom omogućuje zadržavanje života u tim dijelovima zemlje, kao i modernizaciju proizvodnje koja je u drvnom sektoru uglavnom tehnološki ‘zaspala’.

Ne odustati od borbe

Prije nego se započne ozbiljna rasprava o tome treba li produljiti trajanje Pismu razumijevanja ili ne, više sugovornika sugerira da je potrebno najprije podvući crtu pod ostvarene ciljeve i utvrditi kakva je ‘krvna slika’ tvrtki koje koriste tu državnu potporu. Jesu li one povećale razinu finalizacije proizvoda, kako je bilo komunicirano da se želi postići Pismom, je li novac od potpore oplemenjen i jesu li tvrtke ulagale u modernizaciju proizvodnje, kakva je zaposlenost i plaće, što izvoze i prodaju,…

Oko jednoga će se svi iz sektora odmah složiti, a to je da je aktualni model raspodjele drvne sirovine bitan napredak u odnosu na praksu prije zaključenja Pisma razumijevanja, no to ne znači i da na tom modelu, odluči li se na kraju zadržati ga, ne treba poraditi na njemu i dodatno ga unaprijediti.

“Nije utjeha da je nekoć bilo više nereda i zlouporaba. I Pismo razumijevanja šuma je svega i svačega i njime je ostavljen širok prostor da ga se može tumačiti i koristiti kako komu odgovara”, kaže iskusan znalac iz biznisa, sugerirajući i da ne treba nužno odustati od borbe pred Bruxellesom u zaštiti svojih gospodarstvenika. Ali ako će braniti protekcionizam, on mora biti jasan, dosljedan i jednak za sve. A to, dodaje, iziskuje zrelost države i institucija, a iznad svega integritet i kompetencije ključnih aktera u tom sustavu.

Osim na razini gospodarstvenika, oko Pisma razumijevanja, njegove primjene i daljnje sudbine, već se naziru podjele i među političkim strukturama. Resor poljoprivrede, pod kojim je drvna industrija, a ministar Josip Dabro iz DP-a zasad iskazuje veliko razumijevanje i potporu ‘drvarima’ u njihovim inicijativama da se Hrvatske šume ‘urazume’. No, zaštitu koju im obećava i sam Dabro morat će izboriti na brojnim koalicijskim sastancima utorkom u podne. Po upućenima, neće mu to biti lak zadatak.