Trava se preko ograde nerijetko čini zelenijom. Doslovni smisao te uzrečice, a usko vezano uz prakse gospodarenja otpadom, bio je dobar šlagvort okupljanja ambasadora triju zemalja Europske unije koje su ispunile ciljeve recikliranja komunalnog i ambalažnog otpada, i to na panel raspravi “Zeleni planet: odgovornost i suradnja u upravljanju otpadom” u sklopu konferencije Poslovnog dnevnika.

Kulturološke razlike

O globalnim izazovima održivog upravljanja otpadom te ulozi europskih zemalja u borbi protiv zagađenja raspravljali su veleposlanik Austrije Josef-Markus Wuketich, veleposlanik Slovenije Gašper Dovžan te veleposlanik Danske Nj. E. Ole Henrik Frijs-Madsen. Moderirao je glavni urednik Poslovnog dnevnika Vladimir Nišević koji je pokrenuo pitanje praksativnih, ali i kulturoloških razlika među stanovnicima Europe. A one su, složili su se panelisti, imale izravan utjecaj i na percepciju pojedinih naroda o zaštiti okoliša.

“Kada je riječ o Europi, moramo prihvaćati određene standarde i okvire, ali unutar njih ima prostora za različitosti. Hrvatska je, primjerice, izuzetno okrenuta turizmu i bori se s prenapučenosti u sezoni, što je razlikuje od nekih država na sjeveru koje nerijetko smatramo uspješnijima na području gospodarenja s otpadom. Tu su i kulturalne razlike, kao i drukčija razina povjerenja u stručnjake. Bez obzira na specifikum modela u pojedinim državama, ciljevi koje je postavlja Europska moraju biti zajednički kako bismo osigurali čistu budućnost”, istaknuo je Gašper Dovžan.

Čak i Danska, nerijetko isticana kao jedna od vodećih zemalja Unije u smislu kako živi i promiče održive prakse, ima pred sobom još izazova na kojima treba raditi, ustvrdio je veleposlanik Ole Henrik Frijs-Madsen.

“Moja je zemlja među najvećim proizvođačima otpada koji dolazi iz kućanstava, ali kada imate izazov, morate ga i konstruktivno iskoristiti. To je primjenjivo i na gospodarenje otpadom. Uvijek u potpunosti podržavam tezu o važnosti zakonodavstva na razini Europske unije, ali smatram i da se narativ o otpadu u ovom slučaju promijenio. On se više ne bi trebao fokusirati na isticanje da problem postoji, jer to nam je svima zajedničko, već na iskorištavanje prilika oko tog problema. Važno je jednostavno redefinirati cijelu percepciju koju imamo o otpadu i gledati ga kao resurs, a znamo da svaki resurs ima svoju cijenu”, napomenuo je danski ambasador dodajući i da je praksa pokazala nužnost pravovremene edukacije o zaštiti okoliša.

U Danskoj su, naime, teme vezane uz zaštitu okoliša prije više od dvadeset godina postale važna karika obrazovnog sektora, pa je tako razvijen i koncept takozvanih “zelenih škola” koje na jednom mjestu, u online obliku, omogućavaju učenicima da se educiraju o održivim temama. Ipak, ne treba sve ostaviti samo na obrazovanju.

Da je otpad nužan i dragocjen resurs, znaju to i u Beču čija energana u centru grada postaje dokaz dobre prakse.

Bečki primjer dobre prakse

“Planovi gospodarenja otpadom usko su vezani uz njegovo spaljivanje i neizbježan su scenarij budućnosti. Prema Direktivi Europske unije o odlagalištima, zemlje članice moraju provoditi nacionalne strategije za značajno smanjenje količine biorazgradivog otpada koji se šalje na odlagališta. To je prvi ključni cilj i to je nešto što smo integrirali u austrijsko zakonodavstvo, ali zahtjeve Unije ne bismo mogli ispuniti bez spaljivanja otpada jer nam ono u realnim gabaritima pomaže smanjiti masu i volumen smeća. Usto, koristi nam i u stvaranju preduvjeta za kružno gospodarstva jer nam omogućuje ponovnu uporabu sirovina i dezinfekciju otpada”, zaključio je Josef-Markus Wuketich.