Luka Jajčinović, diplomirani je ekonomist koji već dvije godine traži posao u skladu sa završenim stupnjem obrazovanja. Diplomirao je poslovnu ekonomiju i financije na Visokoj poslovnoj školi Baltazar Adam Krčelić i od tada iščekuje svoju priliku u poslovnom svijetu.

Kakvo radno iskustvo ste dobili tijekom fakulteta? Na kojim poslovima ste radili?

Radio sam u T-comu, u Raiffeisen banci, u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja, u Rent a caru… Od mnoštva poslova na kojima sam radio, malo toga je bilo direktno povezano s područjem koje sam studirao. Jedino je posao u Raiffeisen banci, gdje sam radio u odjelu kolaterala i hipotekarnih kredita, bio dio moje struke. Ostali poslovi su bili samo za zaradu, priznajem da tada nisam bio toliko fokusiran na stjecanje iskustva u mojoj struci.

Koliko praktičnog iskustva vam je omogućio fakultet, a koliko vi sami?

Na drugoj godini fakulteta morali smo odraditi studentsku praksu s tim da, ako ju nisi mogao samostalno pronaći, fakultet ti je pomogao u pronalasku prakse. Smatram da je to sjajna ideja jer znam da Ekonomski fakultet u Zagrebu nema nikakvu praksu za svoje studente, već isključivo teorijski dio. Samostalno sam našao praksu te sam radio u privatnoj tvrtki koja se bavila građevinom. Tamo sam zaprimao pozive, ugovarao sastanke, tražio nove klijente i pronalazio načine da zadržimo stare klijente.

Gdje se vidite u poslovnom svijetu? Što biste voljela raditi u skladu sa strukom i kompetencijama koje posjedujete?

Najviše bih volio imati nešto svoje, biti poduzetnik i imati svoju startup priču. Htio bih pomoći i sebi i drugima pružajući nova zanimljiva radna mjesta, iako je to u današnje vrijeme krize gotovo nemoguće. Istina je da danas možeš otvoriti tvrtku za 20 kn, ali kasnije ćeš imati davanja, prirez, poreze i nećeš se uspjeti ni snaći u svemu tome. Volio bih da se moj posao jednog dana veže uz struku i uz ono što sam završio, a ako ne odem u svoj posao potpuno mi je svejedno hoću li raditi u privatnom ili državnom sektoru.

Što HZZ čini po pitanju Vaše nezaposlenosti? Koliko su Vam oni pomogli?

Prijavljen sam na HZZ-u od kad sam završio fakultet, ali su me izbacili iz evidencije jer nisam došao na individualno savjetovanje. Nakon toga sam se opet prijavio 26. studenog. Od njih do sada nisam dobio nikakvu ponudu, s tim da sam ja sam slao dosta molbi. Meni osobno zasad nisu pomogli nikako.

Koje beneficije imate kao nezaposlena osoba i koliko ti one pomažu?

Naravno da imamo beneficije, imamo jeftiniji pokaz ZET-a, zdravstveno osiguranje preko njih, a imaju i vaučere od cca 12 posto pri prvom zapošljavanju. Ako se zaposliš, poslodavac može preko burze tražiti taj vaučer i godinu dana će manje plaćati doprinose za tu osobu. Tu je i pogodnost koju mnogi koriste prilikom prvog zaposlenja, kada pola davanja za tebe plaća HZZ, a pola poslodavac.

Jeste li igdje došli do posla nakon fakulteta?

Bio sam na razgovorima, ali ništa više od toga.

Po vašem mišljenju koji potezi i politike pomažu mladima u dobivanju posla nakon diplome?

Stručno osposobljavanje je definitivno dobar i pohvalan potez, ali moje mišljenje je da su mogli to bolje izvesti. Trebali su dati ograničenja poduzetnicima koji zapošljavaju mlade da te ne mogu odmah otpustiti kad rok od godinu dana prođe. Ispada da mnogi nakon godinu dana otpuste jednog i odmah dovedu drugog kandidata na stručno osposobljavanje. Nedorečena je cijela ta stvar, potrebna su ograničenja za poslodavce jer se ovim trenutnim zakonom dosta degradira prava radnika, a uz to oni nemaju gotovo nikakvu garanciju zaposlenja.

Iako ne radite, biste li mijenjali fakultet koji ste upisali?

Ne bih ga mijenjao jer sam završio ono što sam želio studirati i što me zanimalo, ali bih svakako drugačije postupio i ne bih odmah nakon srednje škole išao na fakultet.

Jeste li upoznati s poslovnim iskustvima vaših poznanika i prijatelja? Jesu li riječ o pozitivnim ili negativnim iskustvima?

Jedna moja poznanica koja je završila Pedagogiju na Filozofskom fakultetu je radila godinu dana u Slava Raškaj centru i nakon isteka tih godinu dana priča je završila. Što se tiče stručnog osposobljavanja, nisam baš čuo neka pozitivna iskustva od svojih poznanika.

Što vi činite po tom pitanju? Kako sami sebi pomažete?

Osim slanja molbi, ne radim ništa jer mi financijska situacija ne dozvoljava. Planiram upisati tečaj njemačkog jezika i time si olakšati zaposlenje. Prekvalifikacija koju mnogi odaberu kako bi lakše došli do posla nije za mene, imam fakultet i da sam želio tako nešto tada bi stao na srednjoj školi. Vidio sam na burzi da nude učenje stranih jezika, moram vidjeti koji su uvjeti za to.

• Počele su prijave projekata koji se bore za 105 000 kuna! Prijavite se >>OVDJE.