Hrvatska je ispunila uvjete za uvođenje eura i od siječnja 2023. službeno postaje 20. članica Unije u kojoj će se plaćati zajedničkom valutom. Zeleno svjetlo dala je jučer Europska komisija ocijenivši da su zadovoljeni ekonomski i pravni kriteriji.

Odluka je očekivana i dolazi na valu snažne političke podrške, no unatoč pozitivnom mišljenju za ulazak u novu fazu integracije Bruxelles poručuje da Hrvatska ima ozbiljan problem s ekonomskom konvergencijom i slabim institucijama.

Da bi uvela euro članica mora zadovoljiti tzv. maastriške kriterije dokazujući da ima kontrolu nad javnim financijama, da dugotrajne kamatne stope i tečaj bitno ne odskaču od europskog prosjeka te da je sposobna održavati stabilne cijene.

Upravo je ovo posljednje izazivalo najviše bojazni jer inflacija divlja; s 9,4 godišnje stope u travnju, domaće cijene rastu bržim tempom od prosjeka eurozone od 7,4 posto (8,1% u svibnju). Procijenjeno je, slučajno ili ne na korist Hrvatske, da su Malta i Portugal sa svojim neuobičajeno niskim stopama inflacije u prošlih godinu dana ‘outlieri’.

Stoga su izbačeni iz računice da inflacija ne smije premašiti 1,5 postotka iznad prosjeka tri zemlje s najnižom inflacijom. Tako je Hrvatska s prosjekom od 4,7 posto ‘za dlaku’ proletjela ispod inflatorne letvice postavljene pri 4,9 posto.

Pokraj preostalih uvjeta Hrvatska je uspješno stavila kvačicu unatoč pandemiji i rekordnom padu gospodarstva, a potom energetskom šoku zbog rata u Ukrajini. Ministar financija Zdravko Marić uspio je zadržati manjak proračuna unutar traženih 3 posto (na 2,9%), a premda je javni dug sa 79,8% daleko iznad dopuštenih 60 posto BDP-a, vraća se na pretpandemijsku putanju pada.

I Hrvatska narodna banka u protekle dvije godine odradila je lavovski dio posla oko stabilnog tečaja kune prema euru koji ni u jednom trenu nije probio granice postavljene tečajnim mehanizmom.

Usporedbe radi, većina članica koje još nisu uvele euro u tom razdoblju iskusile su značajna tečajna kolebanja, uz izuzetak Bugarske i Rumunjske. Isto vrijedi i za dugotrajne kamatne stope koje su u Hrvatskoj na razini 0,8 posto, ostale daleko ispod referentnih 2,6 posto.

“U Izvješću (o konvergenciji, op.a.) se utvrđuje da Hrvatska ispunjava četiri nominalna konvergencijska kriterija i da je zakonodavstvo u potpunosti kompatibilno sa zahtjevima Ugovora i Statutom Europskog sustava centralnih banaka/ECB-a”, ističe EK.

“U svjetlu procjene Komisije i uzimajući u obzir dodatne faktore relevantne za ekonomsku integraciju i konvergenciju, uključujući kretanja u platnoj bilanci, uključenost tržišta proizvoda, rada i financijskih tržišta, Komisija smatra da Hrvatska ispunjava uvjete za uvođenje eura”, napominju u Bruxellesu dodajući da su usvojili prijedloge za Vijeće.

Vijeće će donijeti konačnu odluku o hrvatskom uvođenju eura u prvoj polovici srpnja nakon rasprave u Eurogrupi i Europskom vijeću te pošto Europski parlament i ECB daju svoja mišljenja”, kažu.

“Danas je Hrvatska napravila bitan korak prema euru, našoj zajedničkoj valuti. U manje od desetljeća nakon pristupanja EU, Hrvatska je spremna pristupiti eurozoni 1. siječnja. To će hrvatsku ekonomiju učiniti snažnijom, donijeti benefite građanima, tvrtkama i društvu u cjelini”, rekla je šefica EK Ursula von der Leyen.

Nije krila ni važnost širenja eurozone na globalnoj sceni. “Hrvatsko uvođenje eura također će učiniti euro snažnijim. Dvadeset godina nakon prvih novčanica, euro je postao jedna od najznačajnijih svjetskih valuta poboljšavajući živote milijuna građana Unije. Euro je simbol europske snage i jedinstva. Čestitam, Hrvatska!”, poručila je.

Premašila nas je i Grčka
U Bruxellesu, unatoč snažnoj političkoj podršci daljenjem širenju eurozone i jačanju integracija, posebno u svjetlu geopolitičkih preslagivanja, ne gledaju na Hrvatsku kroz ružičaste naočale.

Posebice je to vidljivo u ocjeni institucionalnog okruženja u kojem smo treći najlošiji u Uniji, nakon Rumunjske i Bugarske. Po kvaliteti institucija, ocijenjenom “relativno slabom” kod svih članica koje još imaju nacionalne valute (osim Švedske) u zadnje dvije godine dodatno smo nazadovali jer nas je premašila – Grčka.

Premda je Komisija dala zeleno svjetlo, što uključuje i zakonsku podlogu, zamjeraju nam nedostatke u propisima vezanim za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma. I onda, šećer na kraju.

“Kako bi se osigurala održiva konvergencija, ključno je spriječiti akumulaciju makroekonomskih neravnoteža te promovirati konkurentnost i rast. Preporučuju se strukturne politike za podizanje potencijalnog rasta i jačanja konkurentnost”, navodi se.

I potom pojašnjava da bi to trebalo odraditi “jačanjem kvalitete institucionalnog i poslovnog okruženja, efikasnosti javne uprave i pravosuđa te jačanjem inovacija i modernizacijom infrastrukture”. Ukratko, Bruxellesu nije promaklo bježanje od konkretnih reformi.

Odluka o podršci Hrvatskoj za uvođenje eura nije iznenadila naše sugovornike. “Takva odluka Komisije bila je očekivana, iskazuje postojanje političke volje da Hrvatska zadovolji kriterije isključivanjem problematičnih zemalja za izračun visine inflacije. S druge strane, jasno se konstatira da izostaju konvergencija i reformski napori”, kaže Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta.

Nastavlja da Hrvatska sada zaokružuje jednu povijesnu epizodu monetarnog suvereniteta koji je trajao 30-ak godina i ulazi u novo razdoblje. “Bitno je reći da implementacijom eura ostajemo bez jednog značajnog instrumenta za vođenje politike te se sav pritisak u slučaju šoka prenosi na reformski kapacitet i politiku plaća, a tu se dosad nismo iskazali”, ističe Lovrinčević.

Na pitanje što će se dogoditi sada kada kuna odlazi u povijest, ekonomist Velimir Šonje odgovara da u kratkom roku ne treba očekivati nikakav spektakl.

“Euro će donijeti dugoročne koristi, najviše u vidu povećane otpornosti u krizama kroz širenje pristupa financiranju i smanjenje rizika zemlje. Točno je detektirano da smo slabi u institucijama, no to je i sa eurom i bez njega jednako. Kao i fiskalna politika, u tim “političkim” stvarima najviše ovisimo o sebi samima, koliko smo odgovorni i koliko smo u stanju kroz politički proces raspoznati što je za nas dobro, a što loše.

Euro je u tom smislu tek generalni okvir koji nas čuva da ne skliznemo s tračnica. Hoćemo li se po njima kretati brzo ili sporo, sigurno ili nesigurno, to je na nama, na famoznim “reformama”, kaže Šonje dodajući da je “u svakom slučaju bolje da imamo euro nego da ga nemamo”.

Optimistična strana
Glavni ekonomist HGK Goran Šaravanja benefite vidi u eliminaciji tečajnih rizika, pristupu svim instrumentima ECB-a, transparentnijem formiranju kamatnih stopa (budući da više neće biti kunskih kamatnih stopa pa time ni odmaka od eurskih), kao i povećanju kreditnog rejtinga što je poticajno za gospodarski rast.

“Rekao bih da je Hrvatska idealan kandidat za euro u smislu da ovo društvo gotovo 60 godina velikom većinom štedi u stranoj valuti. Do 2001. smo štedjeli u njemačkim markama, što znači da smo, kao društvo, de facto ‘outsourceali’ monetarnu politiku Bundesbanci da bi od 2001. nastavili štedjeti u eurima tako da nam je u stvarnosti najvažnija centralna banka ostala u Frankfurtu, ali se zove ECB.

Ovime nikako ne mislim niti želim umanjiti nedvojbeno pozitivan doprinos HNB-a postizanju i očuvanju višedesetljetne makroekonomske stabilnosti. Sasvim je logično da je Hrvatska odlučila formalizirati članstvo u euro području”, kaže Šaravanja.

Dodaje da je ulazak u eurozonu “snažna politička poruka da Hrvatska želi svoje mjesto u jezgri EU, odnosno da je pouzdan partner, i da je Unija voljna vidjeti Hrvatsku bliže toj istoj jezgri. Kada uđemo u Schengen i OECD institucionalno ćemo biti puni član jezgre EU”. Ostaje vidjeti hoće li politika, sada kada monitoring popusti, izgubiti volju za reformama i kontrolom javnih financija.

“Ne bojim se tog ishoda. Još veća konkurencija kao i poslovne prilike koje su sastavni dio članstva europodručja, snažan su generator povećanja produktivnosti domaćeg privatnog sektora. Istovremeno, javni sektor ne samo što produbljuje odnose unutar struktura EU, učeći od primjera najutjecajnijih, uspješnijih i bogatijih članica već je izložen pritisku očekivanja javnosti o boljitku prilika zbog pristupanja europodručju.

Uz reforme koje smo proveli u dosadašnjem pristupanju EU i europodručje te pripremama za Schengen, koji su kumulativni, naše aktivno sudjelovanje u europskim strukturama temelj je za daljnje unapređenje institucionalnog okvira”, optimističan je Šaravanja.