Slovenci pretežno osvajaju hrvatsku energetiku i industriju, a Hrvati slovensku prehranu i trgovinu. Proizlazi to iz popisa stotinjak transakcija koje su se u posljednja dva desetljeća odigrale između hrvatskih i slovenskih kompanija, a iz kojeg smo uz pomoć konzultanata PricewaterCoopers-a sastavili listu 30 najvažnijih preuzimanja i ulaganja između hrvatskih i slovenskih kompanija u ovom mileniju.

Neke od njih danas su izrasle u strateški važne poslovne sustave, poput Petrolova pohoda po hrvatskom tržištu nafte i plina ili Fortenovina konačnog ovladavanja slovenskom maloprodajom. Neke su zaustavljene u pokušaju pa je Croatia osiguranje ostalo bez željenog slovenskog osiguranja Sava Re, ali s manjinskim udjelom.

Neke su do danas promijenile više vlasničkih ruku, poput Perutnine Ptuj koja je prije 20 godina kupila Pipo iz Čakovca da bi dana imala vlasnika iz Ukrajine, dok slovenski Valkarton, kojeg je kupilo hrvatsko Belišće, za vlasnike ima britansku tvrtku DS Smith.

Poslovno doigravanje između Hrvatske i Slovenije isprva je djelovalo kao nogometna utakmica s malo golova do kojih se teško dolazilo, da bi ovog proljeća više sličilo na dinamičan teniski meč. I publika se ponaša drugačije.

Dok se prije 15-ak godina na obje strane snažno navijalo za očuvanje nacionalnih interesa kroz gospodarstvo, sada se sve češće govori o zajedničkom interesu dvaju malih gospodarstava čija se međusobna robna razmjena 2022. približila 10 milijardi eura.

“Sada su nam u fokusu sinergijski učinci koje dva mala gospodarstva mogu imati na zajedničkom europskom tržištu”, kaže Saša Muminović, predsjednik SLO CRO Poslovnog kluba, potvrđujući da se danas na prekogranične akvizicije gleda drugačije nego kada je Agrokor kupovao Mercator ili Atlantic Grupa Drogu Kolinsku.

Ova godina nije se ni približila svojoj polovici, a slovenska je Iskra kupila splitski Elamp od Ljubomira i Jasminke Božiković, a potom preko svoje Elke i polovicu Elkakona od Miljenka Haceka postavši suvlasnici tog poduzeća s Končar distributivnim i specijalnim transformatorima. Hrvatska Mplus Grupa kupila je slovensku Panvitu, a Mesna industrija Braća Pivac Celjske mesnine. Adventure Capital Partners iz Slovenije preuzeo je Solvis iz Varaždina.

Širenje suradnje
Suvlasništvo s kompanijom iz Končareva sustava posebno je razveselilo većinskog vlasnika Iskre Dušana Šešoka. Elamp se bavi automatizacijom uređaja za pročišćavanje otpadnih i pitkih voda te infrastrukturnim i energetskim sustavima, dok Elkakon proizvodi okrugle i profilne industrijske vodiče.

“Nadamo se da možemo proširiti suradnju”, kaže Šešok čiji biznis već godinama Končar – Mjerne transformatore opskrbljuje energetskim kondenzatorima, a za razna ispitivanja koriste Končarov laboratorij koji smatra izvrsnim. Šešok Končar i Iskru zajedno opisuje kao gigante bivše države koji su, preživjevši tranziciju, našli novu tržišnu poziciju te kao brendovi za njega predstavljaju pojam izvrsnosti.

U Končaru smatraju da ujedinjavanjem kompetencija obiju strana otvaraju prilike za daljnji razvoj i rast poslovanja. “Očekujemo nastavak dugogodišnje uspješne suradnje i partnerskog odnosa” kaže Vanja Brul, predsjednik Uprave Končar DST-a.

Slovenski investicijski fond Advance Capital Partners, koji od ranije u portfelju ima specijaliziranu online trgovinu Sancta Domenica i autoprijevoznika Brioni, a sada preuzima većinski udjel (60 posto) u Solvisu, proizvođaču solarnih panela iz Varaždina pa postaje strateški partner Stjepanu Talanu nakon odobrenja nadležnih regulatora tržišnog natjecanja.

Odobrenja regulatora se čekaju i u Hrvatskoj nakon što su tvrtka Meritus ulaganja, čiji je najpoznatiji suvlasnik Stjepan Orešković, objavila kupnju većinskog paketa u slovenskoj poljoprivrednoj, vertikalno organiziranoj, Panviti. Riječ je o proizvođaču hrane od, primjerice, sadnje kukuruza do uzgoja svinja, peradi, kao i voća i povrća, te vina.

Portfeljom je Panviti u Hrvatskoj najsličnije Belje kojem Fortenova traži kupca, a iz Meritus ulaganja, odnosno Mplus Grupe, upravo vertikalnu integraciju Panvite ističu kao ključnu vrijednost kompanije. Namjera im je proizvoditi hranu visoke kvalitete, a u sustavu Panvite mogu kontrolirati svaki korak od ‘polja do stola’ kako je svojedobno za svoj Agrokor govorio Ivica Todorić.

Vijest da hrvatski ulagači ulaze u Panvitu nije se ni slegla, a neslužbeno je stigla ona o ujedinjenju Kraškog i Dalmatinskog pršuta jer Mesna industrija Braća Pivac iz Vrgorca kupuje Celjeske mesnine. Pivci će po okončanju procesa imati većinski udio u kompaniji dok će iz njezina vlasničkog sustava potpuno izići suvlasnik Danilo Dujović, dok će Izidor Krivec zadržati manjinski udio na određeno vrijeme i upravljačku poziciju na čelu kompanije.

Pivci neće kupiti Radgonske gorice, dio tvrtke koji se bavi vinom i ima pod koncesijom državnu zemlju, jer ih zapravo zanima sinergija pršuta i proizvodnja kranjske kobasice koju će po isteku 2026. zbog pravila o zaštićenim proizvodima EU smjeti proizvoditi samo slovenski proizvođači.

Damir Kecko, partner u konzultantskoj kući PwC Croatia, promatrajući preuzimanja i spajanja te suradnju između pojedinih kompanija, premreženost hrvatskog i slovenskog gospodarstva ocjenjuje prilično dobrom.

“Zapravo je sve bolja posljednjih godina, a prostor za poboljšanjem i dalje postoji prema još tješnjoj premreženosti”, kaže Kecko. Ističe da su dva gospodarstva u suradnji otkad je zajedničkim snagama sagrađena Nuklearna elektrana Krško te se od tada intenzivira uz određene politički uvjetovane pauze ili zastoje, posebno u vrijeme hrvatskih pregovora za EU.

“Petrolovo preuzimanje Croduxa, potom Iskrino Elke i niz drugih transakcija imaju prizvuk strateške važnosti koja nadilazi isključivo poslovnu odluku dvaju ili više privatnih vlasnika”, kaže Kecko. Dodaje da je PwC trenutačno uključen u nekoliko prodajnih procesa kompanija u kojima su transakcije slikovito rečeno “miješane krvi” u smislu vlasništva i ključne imovine.

Predsjednik SLO CRO Poslovnog kluba Muminović kaže kako su se na početku milenija slovenske i hrvatske tvrtke štitile jedne od drugih, a sada se govori o zaštiti od – trećih. “Važno je da preuzimanja i spajanja ne budu konsolidacija radi prodaje već radi rasta i razvoja, a zajednički nam je interes i sačuvati maloprodaju za prehrambenu industriju u obje države” kaže Muminović. Objašnjava da su na promjenu poslovne klime, osim ulaska Hrvatske prvo u EU, potom u Schengen i eurozonu, utjecali i korona kriza te ona uzrokovana ratom u Ukrajini.

Sve više interesa
Iako se iz hrvatske perspektive niz preuzimanja u prehrambenom sektoru doima značajnim, Kecko kaže da bi prednost zasad ipak dao Sloveniji. “Još uvijek je nešto veća vrijednost transakcija u kojima su slovenska društva kupci hrvatskih tvrtki”, kaže Kecko.

Napominje da je slovenska ekonomija značajno dulje vremena unutar sustava Europske unije i eurozone, razvijenija je od hrvatske i blago predisponiranja za ulogu preuzimatelja, a ne toliko za ulogu preuzetog. “Međutim, protekli tjedni nam pokazuju da možda dolaze i drugačiji trendovi”, smatra Kecko koji u naredne dvije do tri godine očekuje jačanje interesa za prekograničnim akvizicijama.

Muminović također vjeruje u sve više povezivanja među slovenskim i hrvatskim kompanijama radi zajedničkog nastupa na trećim tržištima i to zato što robna razmjena između dviju zemalja stalno raste i što su oba gospodarstva jedno drugome u prvih pet partnera.

Najdulji staž u preuzimanjima i spajanjima između Slovenije i Hrvatske imaju maloprodaja i financijska industrija, kasnije postaje dinamično u energetskom sektoru, a u novije vrijeme u zdravstvu u čemu je na slovenskom tržištu aktivan domaći preuzimač Provectus Capital Partners pod vodstvom Igora Čička. Na tržištu autodijelova preuzimanjima u Sloveniji raste hrvatska CIAK grupa, dok se jednom od značajnijih transakcija za Hrvatsku smatra Impolova kupnja šibenskog TLM-a.

U turističkom sektoru malo je premrežavanja, no značajno je ono u kojem su prije devet godina Hoteli Cavtat, u vlasništvu Darka Ostoje i njegovih partnera, kupili hotele Metropol, Barbara, Lucija i Roza u Portorožu od posrnulog Istrabenza, a za koje su prije dvije godine objavili kako traže kupca. Još ga nisu našli. S druge strane, slovenske su Terme Olimia kupile domaće Terme Tuhelj.

Što sa strateškim tvrtkama?
Aktualna preuzimanja u prehrambenoj industriji odvijaju se u politički mirnim vremenima za razliku od 2010. godine kada je Atlantic Grupa preuzimala Drogu Kolinsku prije čega je od te kompanije Podravka kupila brendove Belsad Brand, Čoko i Čokolešnik. Bilo je to u vrijeme otvorenih razmirica oko Piranskog zalijeva.

“Na natječaju smo izabrani kao najbolji ponuđač u financijskom i strateškom pogledu, politika nije utjecala na transakciju, a danas smo domaća kompanija u Sloveniji, tako se osjećamo, ponašamo i doživljavamo i suštinski imamo takav tretman neovisno o vlasništvu”, kaže potpredsjednik Atlantic Grupe Neven Vranković. Ističe da je Atlantic u Drogi Kolinskoj povećao broj zaposlenih i proizvodnju te prodaju slovenskih brendova u regiji.

Slovensko i hrvatsko gospodarstvo razlikuju se po fokusiranosti na određene sektore, pa su u Sloveniji usmjereni na industrijsku proizvodnju, dok u Hrvatskoj dominira uslužni sektor pored već dulje vrijeme jakog fokusa na obnovljive izvore energije, ističe Kecko.

Svojevrsna razlika između tvrtki iz dviju zemalja očituje se i u tome što ispred hrvatskih preuzimača u Sloveniji još uvijek češće stoje njihovi vlasnici ili suvlasnici, poput Emila Tedeschija iz Atlantic Grupe ili sada već (većinom druge) generacije Pivaca u vodstvu vrgoračke mesne industrije. Ispred slovenskih preuzimača češće se pojavljuju uprave kompanija.

Prema podacima Hrvatske narodne banke, ukupna slovenska ulaganja u Hrvatsku od 1993. do 2023. iznose 2,38 milijardi eura što Sloveniju stavlja na sedmo mjesto inozemnih investitora u Hrvatsku. Hrvatska je najviše uložila u Sloveniju, koja je prva na listi hrvatskih investicija u inozemstvo, a u razdoblju od 1993. do 2023. riječ je o 1,43 milijarde eura.

Danas kada Sloveniju i Hrvatsku više ne dijeli granica, a spaja ih zajednička valuta, pogled na prekogranične akvizicije obojen je prijateljskim tonom. Međutim, zanimljivo će biti pratiti u kojem će se smjeru trend preuzimanja i spajanja kretati i bi li tonovi bili jednako prijateljski kada bi strateške važne kompanije, primjerice Petrol, bio meta neke hrvatske tvrtke, a Končar EI neke slovenske.