Punopravnim članstvom u Europskoj uniji Hrvatska je stekla pravo, ali i obvezu sudjelovanja u odlučivanju o zakonodavnim promjenama, a kako bi interesi hrvatskog gospodarstva bili što bolje uklopljeni u te odluke, gospodarstvenicima su na raspolaganju brojna strukovna udruženja i njihov lobističke utjecaj, rečeno je na današnjoj konferenciji "Zastupanje interesa hrvatskog gospodarstva na europskoj razini".

Konferenciju su organizirale Europska poduzetnička mreža (EEN) i Hrvatska gospodarska komora (HGK), čija su udruženja i zajednice, podsjetila je potpredsjednica Komore Vesna Trnokop Tanta, članovi ukupno 33 krovna međunarodna i europska udruženja, dok je sama HGK članica četiri EU mreže.

Primjerice, HGK-ovo udruženje trgovine član je Europske lobističke organizacije za trgovinu, hrvatski proizvođači piva, slada i hmelja članovi su Europskog udruženja pivara, Europske pivarske konvencije i Europske fondacije za istraživanje alkohola, dok je npr. udruženje poljoprivrede i prateće industrije dio Europskog udruženja mlinara.

Sva ta udruženja i mreže za cilj imaju zastupanje interesa svih nacionalnih članica, kojima osiguravaju pravovremene informacije značajne za poslovanje cjelokupne industrijske grane ili pojedine tvrtke, a kako bi i sami mogli utjecati na donošenje odluka na EU razini.

Trnokop Tanta je pritom istaknula da se procjenjuje kako se oko 75 posto svih zakonodavnih odluka u EU odnosi na gospodarstvo, što dodatno govori o nužnosti sudjelovanja ili barem utjecaja na njihovo oblikovanje.

Jedna od mreža čija je HGK član je Europski centar za javne poslove (ECPA), čija je izvršna direktorica Maria Laptev, koja je i profesorica lobiranja, kazala kako je zabluda da Hrvatska kao mala zemlja s malim brojem glasova u europskim tijelima ne može imati veći utjecaj na donošenje odluka.

Europski je sustav postavljen tako da svaka zemlja, ma kako mala bila, svojim glasovima može donijeti prevagu, jer se velik broj važnih odluka donosi ili konsenzusom ili primjerice uz poštovanje pravila da barem polovica zemalja članica prihvati tu odluku.

Kako bi jedno nacionalno gospodarstvo, industrijska grana ili pojedina tvrtka zaštitila ili uklopila svoje interese u tu odluku, istaknula je Laptev, najbolje je prvenstveno u nacionalnom strukovnom udruženju ili zajednici zauzeti zajednički stav. Dugogodišnje lobističko iskustvo u EU pak govori da, iako se čini logičnim, taj stav ne treba potom prvo izložiti 'prvom čovjeku' tijela koje odluku donosi. Prvi korak treba biti da i europsko udruženje prihvati taj stav, a potom u tijelu koje donosi odluku pronaći grupu ljudi koji dijele taj stav i na taj način lobirati za svoj interes, kazala je Laptev.

Pritom je istaknula da u takvoj mreži pojedinačni gospodarstvenik zapravo ne treba sam lobirati, kad za njega sve mogu 'odraditi' nacionalna, europska ili međunarodna strukovna udruženja.