Hrvatski robotičari zadnjih godina gotovo redovno osvajaju prva mjesta na regionalnim i svjetskim natjecanjima, i iako robotičarska tradicija seže još od 1961. kada je hrvatski inženjer elektrotehnike s kolegama konstruirao prvog robota u bivšoj Jugoslaviji, robotičari drže da se toj grani još uvijek ne pridaje zaslužena pažnja.

Tajnik Hrvatskog robotičkog saveza (HRS) Željko Krnjajić je rekao kako je robotika u osnovnom školstvu predstavljena u samo jednom poglavlju u udžbeniku predmeta Tehničke kulture za osmi razred. Izrazio je nadu kako će se, prije svega, povećati tjedna satnica Informatike kako bi se dobila bolja podloga za nastavak obrazovanja u robotici.

Komentirajući odnos Ministarstva znanosti i obrazovanja (​MZO) prema robotici rekao je da se ministarstvo nalazi pred prekretnicom. S jedne strane su potrebe za napretkom u obrazovanju, gdje bi se više oslanjalo na moderne tehnologije, ali se s druge strane javlja otpor promjenama.

"Dok je vani tehnološki napredak prihvaćen objeručke i robotika ulazi u kurikulume, kod nas se vode rasprave treba li informatika imati status redovitog predmeta u nastavi. Inicijtiva za promjenom svakako ima, ali se to sporo odvija", ističe Krnjajić.

Prokomentirao je projekt Croatian Makers Instituta za razvoj i inovativnost mladih u Hrvatskoj (IRIM), koji je pokrenuo kampanju i prikupio više od 250.000 američkih dolara kako bi uveli microbit tehnologiju u hrvatske škole i djeci približili osnove robotike i programerstva.

"Projekt je zaista ​impresivan, ako pogledamo brojke s kojima se barata. Budući da je jedan od glavnih ciljeva HRS-a razvitak i promocija robotike, pozdravljamo svaku inicijativu na tom polju", naglasio je. Ipak, Krnjajić smatra da je rano komentirati njegov učinak na sustav. Kaže da je projekt više informatičke nego robotičke naravi, no i kako je na informatičkom nivou tu učinjeno zaista mnogo.

"Robotika je interdisciplinarna i sastoji se od mehanike, elektronike i informatike. Dakle, da biste pomogli razvoj robotike trebate pokrenuti kvalitetne aktivnosti u svim tim granama. S te pozicije smo i pokušali uspostaviti kontakt s IRIM-om, ali još od njih nismo dobili odgovor", ustvrdio je Krnjajić. Kazao je kako je HRS otvoren za suradnju sa svima koji se bave robotikom ili njenim granama. 

​Govoreći o sredstvima MZO-a koja su im na raspolaganju, rekao je kako ta sredstva u pravilu nisu dovoljna za njihove planove i ambicije. Krnjajić je mišljenja da je sustav financiranja trom i nefleksibilan u smislu dinamike prispjeća sredstava i financiranja novih programa koji se uvode u plan rada tijekom godine. Zbog toga su prinuđeni popunjavati proračun iz donacija i sponzorstava.

Stanje robotike u obrazovnoj sferi usporedio je s općim stanjem robotike u hrvatskoj privredi. "Uz par poslovnih subjekata koji su napravili velik iskorak na polju robotike i uspješno plasiraju svoje proizvode i inovacije u svijetu, ostali pokazatelji o korištenju robota u industriji su debelo ispod prosjeka", rekao je.

​Nedostatak sredstava, ali i kvalitetnih mentora

Juniorska hrvatska robotička reprezentacija je na natjecanju RoboCup 2017. u Japanu osvojila tri prva mjesta, i donijela u Hrvatsku sedam zlatnih medalja. Nacionalni predstavnik hrvatske RoboCup organizacije Ivica Kolarić, tada je rekao da hrvatska robotika sedam godina postiže vrhunske rezultate i uvijek se vraća s medaljama, ali i naglasio da Hrvatska nema niti jednu studentsku ekipu na svjetskom natjecanju.

Krnjajić je istaknuo da HRS planira formirati jednu studentsku robotičku ekipu, ali i naglasio da to neće biti lako jer je proces financijski puno zahtjevniji od juniorskih robotičkih liga. Pojasnio je da su roboti kompleksniji i treba uložiti više rada, ali s obzirom da postoji želja i volja, nada se da će se naći sredstva za projekt.

​Rekao je i da postoji nedostatak mentora u području robotoke, jer je napredak na ovom polju strahovito brz i osim opreme zahtijeva i ulaganje u obrazovanje mentora. 

Mogućnost rješenja tog problema vidi u suradnji školskih i izvanškolskih subjekata u stvaranju kvalitetnih mentora na području robotike. Kaže da HRS sustavno provodi aktivnosti tog tipa, ali uz ograničena sredstva i rezultati su limitirani.

HRS se, upozrava, suočava s problemom vidljivosti jer u nedostaku sredstava ne mogu financirati promociju bez obzira na dugogodišnji kvalitetan rad i rezultate. Stoga su često neprepoznati kao subjekt koji se bavi robotikom u odnosu na one koji imaju sredstava.

Od Slovenije do Japana, priznanja i zlato

"Zadnjih par godina smo praktično bez konkurencije u otvorenim prvenstvima susjednih zemalja, a na svjetskim se redaju medalje. U Japan smo poslali dosad najbrojniju reprezentaciju koja je brojala 23 učenika i 7 mentora i natjecali smo se u 9 kategorija", istaknuo je Krnjajić. Brojna su priznanja i medalje osvojene i na regionalnom i svjetskom nivou.

"Posebno zanimljivo bilo je u​ Madridu, na slavnom stadionu Vicente Calderon. Natjecale su se najbolje robotičarske nogometne ekipe iz Španjolske, Portugala, Slovačke, Italije i Hrvatske, a naša ekipa se vratila s peharom. Sve je kulminiralo fascinantnim uspjehom u Nagoyi gdje smo na svjetskom natjecanju osvojili tri zlatne medalje i posebnu nagradu za programsko rješenje.​ Uz natjecanje RoboCup ove godine smo startali u još jednom ​velikom svjetskom ​natjecanju ​- ​FIRST Global Challe​nge, koje se smatra neslužbenom robotičkom olimpijadom, za natjecatelje srednjoškolskog uzrasta.​ Završili smo 24. od 163 ekipe iz cijelog svijeta", naglasio je.

Prvi međunarodni nastup robonogometne ekipe s FER Zagreb bio je na natjecanju FIRE 2003. Slijede Svjetska i Europska prvenstva u Austriji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Turskoj, Meksiku, Japanu, te otvorena natjecanja gdje ekipe redovno osvajaju prva mjesta.​ Na svjetskom natjecanju u Nizozemskoj hrvatska ekipa prvi put osvaja prvo mjesto u Rescue Line Primary kategoriji, a svaki se put ljestvica postavlja sve više. 

Centar za praktičnu robotiku se danas nalazi u sklopu ​Industrijsko obrtničke škole u Puli i funkcionira temeljem ugovora o suradnji između škole, Saveza i Društva za robotiku Istra. Planira se, u suradnji s udrugama članicama otvaranje sličnih multifunkcionalnih prostora, u kojima bi se kroz teoriju i praksu učenici i njihovi mentori mogli kvalitetnije baviti robotikom. 

Branimir Makanec 1961. konstruirao prvog čovjekolikog robota na ovim prostorima

Inženjer elektrotehnike i pionir računarstva na ovim prostorima Branimir pl. Makanec, sa svojim je kolegama s Elektrotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1961. godine konstruirao prvog autonomnog čovjekolikog robota TIOSS-a u tadašnjoj Jugoslaviji.

Teledirigirani izvršni organ samoorganizirajućeg sustava -TIOSS, datira iz razdoblja kibernetike, a sastavljen je i od dijelova starih američkih aviona s vojnog smetlišta.

"Robot je mogao pratiti svjetlost i okretati glavu prema njoj, a mogao se i nogama okretati da bi ju dosegnuo, ako bi dobio naredbu. Lijeva mu je ruka bila autonomna te je mogao dijeliti plakate ili prospekte bez ikakvog utjecaja ljudi", kazao je.

Pojašnjava da TIOSS ima uvjetne reflekse smještene u računalo, dok su bezuvjetni predviđeni da se njima upravlja teledirigirano.

Makanec se prisjetio kako je TIOSS na Zagrebačkom velesajmu dijelio prosprekte govoreći 'izvolite', a kada bi netko uzeo prospekt opet bi ponovio istu radnju. Dakle, nije bio samo daljinski upravljan, rekao je.

TIOSS je u svrhu snimanja televizijske emisije bio predstavljen i na zagrebačkom središnjem trgu, gdje se obraćao i razgovarao s prolaznicima. Makanec dodaje kako je glas njegovog kolege bio daljinski prenošen, no da to tada prolaznici koji su se čudili robotu, nisu znali.

Objašnjava da tada još nisu postojali dovoljno mali kompjutori koji bi se mogli umetnuti u robot. Za njih su bile potrebne cijele sobe, pa je zbog toga osmislio da robotom upravlja računalo s umjetnom inteligencijom. "U to vrijeme hobi mi je bila neurofiziologija i mislio sam da će roboti imati mozak sličan ljudskom", prisjetio se. Kazao je da su se tada tek počeli pojavljivati tranzistori, pa su robota napravili pomoću telefonskih releja, digitalnih uređaja. Rekao je da je robot radio na akumulatore smještene u njegovim velikim nogama, a pokretali su ga snažni motori.

Bez adekvatnog prostora za biblioteku i predmete iz muzejske arhive Saveza

Robotička zbirka Hrvatskog društva za robotiku čuva eksponate s kojima su se hrvatske ekipe natjecale u inozemstvu, primjerice robota NIGHT i Grow-Bot-a i sl, a za muzejsku zbirku HRS-a nabavljene su 2014. dvije replike svjetski slavnih limenih robota igračaka. ​Oni su dio muzejske zbirke HROBOS i potpuno su funkcionalni.​ No trenutno je HDR u potrazi za adekvatnim prostorom u kojem bi smjestili bogatu biblioteku i predmete iz muzejske arhive Saveza.

Limene igračke pronosile su ideju robota androida i postale jedna od najstarijih i najpoznatijih ikona robotike, pola stoljeća prije pojave ozbiljnih istraživačkih projekata.

Japanski žuti robot Lilliput nastao '45, poznat je kao prva limena igračka android pokretan satnim mehanizmom. 'Sveti gral' kolekcionara limenih androida – mehanizirani robot, poznatiji je kao robot Robby japanske tvrtke Nomura Toys, a zanimljiva je i povijest nastajanja roboigračaka.

Kako bi se probili na američko tržište, Japanci su počeli dodavati jedinstvenu litografsku likovnu obradu lima. Estetički stil japanskih limenih igračaka iz 50. godina poseban je do mjere da ga u umjetničkim krugovima smatraju jedinstvenim i neponovljivima kako po slikovitim formama tako po korištenim bojama. Stil litografskog oslikavanja, boje i materijal stvaraju jedinstven užitak.

U poratnoj nestašici lima japanski proizvođači igračaka često su koristili lim s već štampanim maskama za riblje konzerve ili mlijeko u prahu. Taj lim je recikliran te je na čistoj strani doštampavana maska za lik igračaka dok bi s druge strane ostala stara litografija.

Robot Robby poplariziran je u filmu "Zabranjeni planet" 1956, a pretpostavlja se da je u povijesti najkopiranija igračka robota.

Najpoznatijeg robota Roberta iz 1954. slijedili su Marvelous Mike, The Robot Dog, Z-Man, Big Max ili Marx Electric Robot. Među njima je po tehnološkoj naprednosti najpoznatiji "Z-Man The Brain Robot" iz 1956. tvrtke Z-Line. Bila je to prva programibilna igračka koja se programirala namještanjem niza mehaničkih zubaca.

Japanci 1955. izlaze s apsolutnom novinom elektromotornim pogonom koji se napajao iz baterija. Do tada koristile za svjetlosne i zvučne efekate, no Japanci su počeli koristiti male motore za pokretanje koji su istisnuli ključeve za navijanje.

Stari limeni roboti igračke iz 50. godina postali su, s razvojem robotike i njenim dolaskom u vrh vodećih tehnologija, svjetski kolekcionarski hit. Važni su primjerci tehnologije toga doba, jedne se smatra za jedinstvene primjerke moderne umjetnosti, a druge propagandnim sredstavima na generacije djece koja će postati nositelji dolazećeg doba.