U moru loših vijesti od izbijanja pandemije – restrikcija, uskih grla u opskrbi, skoka energenata i najnovije glavobolje zbog inflacije – našla se i jedna dobra vijest. Euro je otklizao na najnižu vrijednost prema dolaru od srpnja prošle godine što je europskim izvoznicima dalo konkurentsku prednost u globalnim okvirima.

Efekt se neće bitnije preliti na domaće proizvođače jer se lavovski dio vanjske trgovine odvija u eurima. Dobre izvozne trendove mogli bi, međutim, poremetiti novi ‘lockdowni’ za kojima posežu zemlje Europe, posebice najveći partneri Austrija i Njemačka.

Zajednička valuta izgubila je u godinu dana oko 8 posto vrijednosti prema američkom dolaru. Pad reflektira to što je Unija platila visoku cijenu u pandemiji, od početnog nesnalaženja i javnog sukoba radi cjepiva koji su doveli do visokog broja umrlih i udara na gospodarstva.

Unatoč brzom oporavku posljednjih mjeseci tržišta i dalje percipiraju relativno kaskanje za globalnim igračima.

“Europa ima fundamentalni problem smanjenja suficita u trgovinskoj bilanci jer ima dva velika izazova; rastuću cijenu energenata i sirovinsku ranjivost”, objašnjava Željko Lovrinčević iz Ekonomskog instituta. Provedba zelene agende, koju čvrsto guraju bogatije članice i okosnica je EU politike, nosi visoku cijenu za one siromašnije.

“Iako je euro nemalo oslabio, i to ne samo prema dolaru već i drugim valutama, trgovinska razmjena se pogoršala jer su narasle uvozne cijene”, kaže Lovrinčević oslikavajući da europski proizvođači u konačnici nisu imali pretjerane koristi od slabljenja valute koje se često zaziva(lo) i kod nas.

Darinko Bago, predsjednik Hrvatskih izvoznika/R. Anić/PIXSELL

O tome kako posustaje europska trgovina zorno svjedoče brojke Eurostata. Višak EU-a u robnoj razmjeni sa svijetom smanjio se u kolovozu ove godine na 4,8 milijardi eura, s 14 milijardi eura u istom mjesecu prije godinu dana. U rujnu je ukupni trgovinski suficit pao na 7,3 milijarde eura, dok je 2020. iznosio 24,1 milijardu eura.

Slabijem euru pridonio je i stav Europske središnje banke da je aktualna inflacija samo privremeni poremećaj zbog koje neće brzati s dizanjem kamatnih stopa. Čelnica ECB-a Christine Lagarde jasno je poručila da bi zatezanje monetarne politike “donijelo više štete nego koristi” i da je “slabo vjerojatno” da se iduće godine ispune uvjeti za to.

Rast potrošačkih cijena u listopadu je ubrzao na 4,1 posto u europodručju i 4,4 posto na razini Unije. U uvjetima stabilnog tečaja, inflacija se u Hrvatsku prelijeva preko uvoznih cijena, posebice energenata i hrane pa su cijene u listopadu porasle 3,8 posto.

“Za EU to znači da inflacija neće biti samo kratkotrajna pojava već da će biti prisutna u dugom roku. To je posljedica targetiranja monetarnih poteza prema potrebama najslabijih članica pa je očekivano da će ECB zadnja podizati kamatne stope”, kaže naš sugovornik.

Izvoznicima, kojima se često tepa da su najbolji dio gospodarstva, na poslovno okruženje više će imati utjecaja ubrzavanje cijena. Što više inflacija perzistira, očekivanja o daljnjem rastu se ugrađuju u ugovore o plaćama, dobavljačima, mirovine… Prvi test hoće li se kod nas ugraditi inflacijska klauzula bit će aktualni pregovori države i sindikata javnog sektora o novom kolektivnom ugovoru. Probiju li sindikati led i ostali će krenuti istim putem.

Lokalni proizvođači tako neće profitirati od slabijeg eura budući da su čvrsto vezani uz izvoz u Uniju; samo izvoz prema drugim članicama čini oko 70 posto ukupne vrijednosti izvoza, dok se i značajan dio izvoza prema zemljama EFTA-e i CEFTA-e realizira u euru, kažu iz Hrvatske gospodarske komore.

Dodaju da su na globalnom tržištu posljednjih godina postojale znatne oscilacije u kretanju tečaja eura prema drugim valutama pa se kod ugovaranja novih izvoznih poslova nije moguće rukovoditi trenutno prisutnim deprecijacijskim trendovima.

Pored toga, treba naglasiti da je bez obzira na prisutan trend slabljenja eura njegova prosječna vrijednost prema dolaru (a time i prema valutama vezanim uz dolar) te švicarskom franku u prvih deset ovogodišnjih mjeseci bila veća nego u istom razdoblju prošle godine”, napominju iz HGK.

Novi neposredni problem
Pred vratima izvoznika je neposredni problem – novi ‘lockdowni’ koje je politika do jučer gorljivo odbacivala, no zimski val epidemije Covida-19 izmaknuo je kontroli. “Uvođenje novih Covid restrikcija u nekoliko članica eurozone svakako će imati dodatne nepovoljne efekte na ekonomiju europodručja uz koju se veže glavnina hrvatskog izvoza.

To nisu dobre vijesti za hrvatske proizvođače izvoznike, tim više što se suficit robne razmjene eurozone prema ostatku svijeta bitno smanjio u 2021. u komparaciji s kriznom 2020., a naš izvoz ovisan je o izvozu Njemačke i drugih članica eurozone, pa njihovo ekonomsko slabljenje znači i niže potencijale za naš plasman izvoza i rast hrvatskog BDP-a”, kažu iz Hrvatskih izvoznika.

Dodaju da su ti “efekti snažniji i dugotrajniji” od kolebljivosti tečaja i divergentnih poteza središnjih banaka s dvije strane Atlantika, pogotovo kad se stanje sagleda kroz prizmu deglobalizacije, troškova koje će za članice EU imati prelazak na zelenu ekonomiju, pogotovo utjecaja novih geostrateških pozicioniranja na Dalekom Istoku koja ugrožavaju perspektive rasta izvoza i BDP-a Njemačke i drugih zemalja europodručja u narednim desetljećima.

Stabilan tečaj
Stabilan tečaj kune prema euru, nastavljaju, održava relativno stabilnu cijenu našeg izvoza i uvoza u odnosima s trgovinskim partnerima u eurozoni, ali ne i u Češkoj ili Poljskoj čije su valute su pod pritiskom špekulanata koji izlaze iz euro-pozicija.

Jačanje dolara povećava troškove uvoza energenata, metala i drugih sirovina na svjetskom tržištu koje se plaćaju u dolarima, a na rast troškova izvoznika djeluju i u uvjetima neizvjesnosti oko budućeg tečaja eura ne samo u odnosu na dolar, nego i slabljenja eura prema drugim valutama na našim izvoznim tržištima, što sve zajedno povećava potrebu i troškove hedžiranja tečajnih rizika, kažu Izvoznici.

Iz Komore ističu da se danas pokazuje kao prednost koncentracija izvoznika na Europu. “Hrvatska je u prošloj, kriznoj, godini zabilježila relativno mali pad preostale vrijednosti robnog izvoza u odnosu na većinu drugih članica EU, dok ove godine bilježi izraženiji rast. Stoga treba vjerovati da će se pozitivni trendovi nastaviti ukoliko ne dođe do snažnijih poremećaja na globalnom tržištu”, kažu.

Svjetlo na kraju tunela mogao bi zato biti ulazak u šengenski prostor koji će olakšati kretanja i prelaske granica. Lovrinčević kaže da će on ne samo bitno nadmašiti i pozitivne učinke uvođenja eura, već bi mogao donijeti vjetra u leđa izvozu nalik onom prilikom ulaska u europski klub.

Samo najprije trebaju pregrmiti nove komplikacije koje nosi još jedna bitka u ratu protiv epidemije.