Europljani najviše vjeruju onome što čuju na radiju (55%), potom onom što vide i čuju na televiziji (48%), pročitaju u tiskanim novinama (43%), internetu (35%) i najmanje vjeruju društvenim mrežama (20%). Opći je to zaključak Eurobarometra koji je 2015. godine u svakoj članici EU i još pet europskih zemalja oči u oči ispitao oko tisuću građana starijih od 15 godina.
Zanimljiv je i rječit podatak da od 33 zemlje samo stanovnici Albanije imaju visoko povjerenje u društvene mreže, dok stanovnici Velike Britanije, Švedske i Luksemburga najmanje vjeruju informacijama plasiranim tim putem. U samo 12 zemalja, većinom u istočnoj Europi, internet je pozitivno ocijenjen, a inače je tendencija da mu se ne vjeruje.

Približavanje publici

Povjerenje između medija i njihove publike inače se usko veže uz povjerenje građana u demokratske političke institucije ili, šire gledano, u demokratske vrijednosti, no usto za medije je taj odnos bitan putokaz naročito u strateškom planiranju oblikovanja svojeg proizvoda – medija i medijskih priloga – kako bi bili što bliže svojoj publici. Istina, povjerenje je percepcija pojedinca o pouzdanosti neke osobe ili institucije, ali kada se te pojedinačne ocjene zbroje, dobije se barem trend, ako ne i posve točna dijagnoza.
Hrvatski građani, iznenađuje nas Eurobarometrovo istraživanje, bitno više vjeruju medijima nego samo godinu dana prije, a povjerenje je naročito raslo televiziji (kod nas je TV, za razliku od prosječne Europe, prva po povjerenju), radiju i tiskanim novinama.

S Europom se slažemo u nepovjerenju u društvene mreže, a sa zemljama istočne Europe u povjerenju u internet. Tisak, dakle, u europskom prosjeku povjerenja drži zlatnu sredinu.

Naklade ipak padaju

U 13 zemalja (nordijske i zemlje Beneluxa i još neke) jasna je tendencija rasta, a među njima je i Hrvatska, u kojoj je zapravo bitno smanjeno nepovjerenje građana u novine.
Gledajući samo hrvatsku zbilju – naklade tiskanih medija stagniraju ili padaju, a povjerenje u njih raste – nameće se pitanje korelacije tih trendova. Što bi mogao biti razlog tome, mijenjaju li čitatelji mišljenje ili se mijenjaju novine? I jedno i drugo, bio bi točan odgovor, jer čitatelji istražuju, uspoređuju, slušaju druge čitatelje i donose zaključak o povjerenju u medij. S druge strane, primjetno je nastojanje redakcija papirnatih novina da svoj, u odnosu na elektroničke medije, sporovozni ritam izlaženja na tržište prilagode brzoj konkurenciji. Čitateljima daju dodanu vrijednost kroz ozbiljne analize, intervjue, komentare… što oni očito znaju cijeniti.

Znakovit je zaključak Roberta Suáreza Candela, voditelja EBU-ova odjela za medijske analize: Zemlje koje snažno financiraju javne RTV servise imaju viši stupanj slobode medija, višu stopu izlaska na izbore, manje desničarskog ekstremizma, bolju kontrolu korupcije i, ukupno, zdraviji demokratski sustav“.