Par dana nakon one originalne, sinjske, ovog se ljeta trkala i afrička alka, i to u južnoafričkom gradiću Lephalale, na granici s Bocvanom. Uz 20-tak alkara iz Dalmacije, sudjelovalo je nekoliko Poljaka i domaćih radnika. Pravila su višestruko prekršena- među alkarima je bilo najmanje rođenih Sinjana, a umjesto konja vozila se vespa.

Bizarno natjecanje organizirali su hrvatski radnici koji za ESKOM, tamošnju državna kompanija za energetiku i rudarstvo, na gradilišta Medupi i Kusile sudjeluju u gradnji dviju termoelektrani. Projekt je ukupno težak 25 milijardi eura, a gradilišta su ogromna- na svakom radi po 15.000 ljudi, među kojima i oko 450 hrvatskih radnika, uglavnom zavarivača, bravara i cjevara. Njih su u JAR dovele dvije njemačke tvrtke za montažu industrijskih i energetskih postrojenja, obje u vlasništvu Hrvata- Industrieservice Anlagenbau (IDS) GmbH iz Oberhausena, koju je osnovao Sinjanin Dražan Vrca te IMR Hamburg GmbH, u vlasništvu Brođanina Dragana Čarapine.

Jedan od IDS-ovih zavarivača, koji je pristao anonimno razgovarati, zadovoljan je uvjetima. “Nitko od nas ne zarađuje manje od 4.500 eura mjesečno, zavarivači u prosjeku dobivaju 7.000 eura a oni najbolji, s prekovremenom satima, i do 8.500 eura neto. Radimo po deset sati dnevnom šest dana u tjednu i to na vrlo zahtjevnim poslovima izrade cjevovoda. Tu su potrebnu posebno istrenirani zavarivači koji rade pomoću ogledala jer je dio zavara nedostupan vidokrugu.

Osiguran nam je odličan smjestaj u apartmanima za dvojicu, imamo besplatan prijevoz i ručak te plaćeno putovanje doma svaka tri mjeseca na tri tjedna neplaćenog odmora. Lijep novac se ovdje zarađuje, za IDS nas radi 400, svaki po 250 sati mjesečno, a kad to pomnožite sa satnicom od 30 eura dolazite do 6,5 milijuna eura koji se šalju u Hrvatsku”, govori nam zavarivač.

Međutim, u dio radnika sada se uvukla bojazan da će im satnica biti drastično smanjena i to zbog- dovođenja jeftinije radne snage. Naime, IMR je u Kusile doveo 200 radnika iz Srbije, pa se sada Hrvati boje nelojalne konkurencije, pogotovo jer im se čini da i Vrca namjerava dovesti jeftinije radnike.

“Sada nam prijeti opasnost da zbog niže cijene rada srpski radnici preuzmu i one poslove za koje nisu kvalificirani. Odjedanput se vrši pritisak na naše zavarivače potekle iz Đure Đakovića koji su najkvalitetniji na svijetu i naziva ih se neradnicima”, kaže naš sugovornik kojem je posebno čudno što je Čarapina, koji dovodi srpsku radnu snagu, istaknuti član i predsjednik Odbora za gospodarstvo HSP-a Ante Starčević.

Dragan Čarapina nam je mailom odgovorio kako “trenutno nije spreman govoriti o daljnjim poslovnim razvojnim planovima IMR-ovih tvrtki kćeri iz Hrvatske i Srbije”, no u Zagrebu smo se susreli s Đurom Božanovićem, direktorom IMR Hamburga za jugoistočnu Europu, koji je potvrdio da ta tvrtka šalje u Južnu Afriku radnike iz Srbije, “ali samo zato jer takvih profila u Hrvatskoj nema dovoljno”.

Naš sugovornik zavarivač tvrdi da to- nije istina. “Za nadzor poslova angažirali su ljude iz Srbije i svega nekoliko naših. Za taj je posao dostatna kvalifikacija inženjera strojarstva, a takvih profila ljudi kod nas ima na tisuće. Doveli su i puno ljudi nižih kvalifikacija kao što su bravar, cjevar ili zavarivač) koji rade iste poslove kao i mi, a takvih kadrova u RH ima dovoljno”, kaže.

IMR Hamburg, koji posluje na tri kontinenta, ima i istoimenu tvrtku u Slavonskom Brodu, koja je lani imala prihod od devet milijuna kuna i zapošljava 98 ljudi. Kako doznajemo od Božanovića, ugovorene poslove imaju u Iraku, Dubaiju, pokušavaju dobiti poslove u Grčkoj no sve veći dio poslovanja IMR prebacuje u Hrvatsku, gdje su već angažirani na revitalizaciji riječke rafinerije.

Vlasnik IDS-a Dražan Vrca, kojeg je naš telefonski poziv zatekao na južnoafričkom gradilištu, kratko je odgovorio na pitanja. “Nema potrebe puno pisati o mojoj firmi, jer mislim da je IDS dovoljno poznat. Postojimo od 1973. i u našoj smo branši u samom svjetskom vrhu, radimo s najnovijom tehnologijom i materijalom. Ukupno imamo 500 zaposlenih, među kojima su najbolji stručnjaci za zavarivanje i montažu. U Južnu Afriku smo došli prije tri godine zahvaljujući izvrsnim referencama, tamo smo angažirali 400 hrvatskih radnika, od toga 250 u Medupi te još 160 u Kusilama”, kaže Vrca.

Iako se na tim gradilištima pokušavaju zaposliti i Južnoafrikanci, Vrca poriče da zbog toga smanjuje cijenu rada hrvatskim radnicima. “To nije moj način rada. Dokle god sam živ, bit ću korektan prema svojim ljudima jer oni odgovorno rade i mogu biti spokojni”, umiruje Vrca.

U Sinju je Vrca osnovao tvrtku Industrius, preko koje angažira ljude za odlazak na gradilišta, a lani je imala 81 milijuna kuna prihoda, 28,7 milijuna kuna dobiti i 115 zaposlenika. Također, u Šibeniku je osnovao tvrtku IDS, a u poduzetničkoj zoni Podi Šibenik kupljeno je zemljište na kojem se gradi vlastita proizvodna hala.