Uvertira hrvatsko-slovenskog foruma u velikoj vijećnici Hrvatske gospodarske komore u petak bila je bolja od očekivanja – dok su predsjednici dviju država zauzimali rezervirane pozicije, u ostatku dvorane tražila se sjedalica više i dio publike govore je odslušao stojeći.
No, po odlasku predsjednika, nestao je i znatan dio publike. Tako je prvi čin gospodarskog foruma – gdje se moglo čuti zanimljivih primjera o iskustvima u povlačenju novca iz europske blagajne – završio u polupraznoj dvorani. Finale, kad su poduzetnici trebali razgovarati o mogućoj poslovnoj suradnji, bio je još porazniji, iako je na listi bilo 60-ak slovenskih i 30 hrvatskih tvrtki koje su iskazale interes za razgovor. Slovenci su donijeli kataloge i zastavice svojih kompanija, čak su se i vrzmali po hodnicima, no s hrvatske strane nije bilo niti jednog poduzetnika za razgovor! Ekipa Pomurskog sajma tako se uzalud raspitivala ima li netko iz Dukata, iz tvrtke Časnik finance htjeli su kontaktirati predstavnike Galka, Elektrokontakta… Ne samo da nije bilo nikoga iz tih kompanija, gospodarskom forumu nije nazočio nitko ni iz tima Ivice Todorića koji se natječe za kupnju Mercatora, ni Emila Tedeschija, koji je u slovenskim omjerima već veliki poduzetnik na tom tržištu. Od prve ekipe iz hrvatskog poslovnog miljea viđen je samo Anton Kovačev, predsjednik Uprave HBOR-a.
Josipović
Vrijeme je da razmislimo. Male smo ekonomije, imamo ozbiljnih gospodarskih problema, no kada ulaskom Hrvatske padnu granice, nestat će i posljednja barijera da zajedničkim projektima i lokalno i na trećim tržištima gradimo bolju budućnost
Statistika HGK kaže da je Slovenija u Hrvatsku do kraja 2012. investirala oko 1,14 milijardi eura, najviše (24%) u nekretnine i maloprodaju (21%), te devet posto u financijski sektor. Hrvatska ulaganja u Sloveniju su dosegnula tek 137 milijuna eura. U 2012. Hrvatska je u Sloveniju izvezla roba u vrijednosti 1,06 milijardi kuna, a iz Slovenije uvezla za 1,21 milijardu kuna. Što govore ti podaci? Komentirao ih je u uvodnom dijelu skupa prvi čovjek HGK Nadan Vidošević: međusobna robna razmjena pala je na 50% rezultata koji je ostvarivan prije 20 godina. "Hrvatska i Slovenija ostat će provincije na rubu EU ako se kapitalno ne povežu. Trebamo udružiti potencijale u bankama, osiguranju, maloprodaji, transportu, poštama ali i ostaloj infrastrukturi iz portfelja dviju država, a ta odluka u rukama je politike", naglasio je Vidošević. A političari su se u petak na skupu zaista zalagali za veću suradnju. "Vrijeme je da razmislimo. Male smo ekonomije, imamo ozbiljnih gospodarskih problema, no kada ulaskom Hrvatske padnu granice, nestat će i posljednja barijera da zajedničkim projektima i lokalno i na trećim tržištima gradimo bolju budućnost", istaknuo je tako predsjednik Josipović.
Posebno je izdvojio povezivanje nacionalnih maloprodajnih lanaca. Auto i metalna industrija, IT sektor, energetika i prometna infrastruktura kao i turizam sektori su u kojima je moguće surađivati te dobiti i sredstva iz fondova EU, nizao je. U interesu oba gospodarstva je i razvoj željeznice, posebno koridora Maribor-Krapina-Zagreb, ali i povezivanje luka Rijeke i Kopra s Trstom kako bi bile konkurentnije od sjevernoeuropskih. Slovenski predsjednik Pahor je podsjetio da je hrvatsko tržište Slovencima privlačno, od ukupnih inozemnih ulaganja Slovenaca ovdje je završilo čak 27 posto. Hrvatska i Slovenija, smatra, moraju se jače povezati i s austrijskim, njemačkim i talijanskim regijama: Koruškom, Štajerskom, Bavarskom te Friuli-Venezia Giuliom jer to područje može biti atraktivan i uspješan gospodarski bazen.
Slovensko iskustvo
Manje uplaćuju Bruxellesu nego nekad Beogradu
Predsjednik Gospodarske zbornice Slovenije Samo Hribar Milič poručio je okupljenima u petak u HGK da Hrvatska ne treba strahovati od pristupanja EU: "U blagajnu EU izdvajamo jedan posto BDP-a, mnogo manje nego što smo nekad slali u Beograd, a osim toga značajna sredstva dobijemo natrag."
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.možda bi neko i došao da pozovu, kad zovu zovu iste,neke več davno propale,neznam zašto plačamo tu članarinu ima li kakve nade da se to ukine.nije u problem tih desetak kuna,ali njihovoj bahatosti i visokim plačama nikad kraja.nekad su imali burzu roba i usluga,transparentnu vidljivu svakom,onda se neko sjetil i to pretvoril u nepreglednu stranicu i nepotrebno klikanje.rekla mi ženska da se dosta ljudi žalilo ali nesmije reći.u uredima svi u strahu za radno mjesto pa rađe šute i nekomentiraju.jad i bijeda a mogli bi puno pomoći,al treba strategija skromnost i znanje.a svega toga nemaju.niko nije nikad vjerojatno imao svoju tvrtku i pošteno obavljao svoj posao.same mufljoze.zakon u uniji predviđa plačanje samo usluge koju koristiš,možda bude i tu to važilo
A mislili su da su veliki frajeri kad su glumili superiornost iz Europskih “visina” i ucijenjivali dok su mogli,sada jim se to o glavu razbija i to će trajati jako dugo. Sami su bili kovači te svoje “sreće”!
Greška je HGK. Ne skupljaju članarinu godinama a onda se odjednom sjete OVRHA- problem riješen! Umjesto da pošalju doma birokraciju. Tu se bar nitko ne bi bunio – a bila bi jasna poruka. Usput za opravdavanje svog postojanja koriste ZLATNU KUNU, nagrade “članovima” i naravno predstavništva za prodaju magle i urede po hrvatskoj.
Težak uređivački promašaj Poslovnog dnevnika
Poslovni dnevnik je ovim naslovom napravio veliku grešku: hrvatske firme nisu bojkotirale Slovence nego HGK.
Njen ugled je naime toliko mizeran i toliko svima ide na živce da nitko do nje ne drži i ništa od nje ne očekuje (barem ne od većine tamo “zaposlenog” osoblja). Ljudi posebno ne vole tzv. “ideološke kongrese” znajući da su to predstave kod kojih organizatori pokušavaju opravdati primenje svojih plaća koje niti ne zaslužuju a kamoli zarađuju.
To da su Slovenci ispali kolateralna žrtva je svakako žalosno i šteta da je tako, ali to je konstanta “općejužnoslavenskog” mentaliteta koji su u poslovanju ne može izbjeći i o kojem se uvijek mora voditi računa.
Uključite se u raspravu