S prvim danom studenoga Hrvatske šume povisile su cijene drvnoj sirovini, koje su za pojedine, uglavnom najtraženije vrste drva, po kubnom metru veće i za 19 posto. Konkretno, vrijedi to za hrast kitnjak i lužnjak, te orah, dok su porastom u novom cjeniku HŠ-a obuhvaćene i ostale vrste drva.

Novim tarifama drvni sektor industrije nije iznenađen, jer one slijede opći trend poskupljenja sirovina. U Hrvatskim šumama objašnjavaju i kako se do novih cijena i došlo kroz višetjedne pregovore s Udrugom drvoprerađivača pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.

“S obzirom na to da su cijene drvnih sortimenata bile znatno niže od cijena u okruženju, ne smatramo kako se radi o skoku, nego tek o približavanju tržišnim cijenama, čega je svjesna i naša drvna industrija, poglavito u situaciji u kojoj potražnja tako značajno nadmašuje ponudu”, ističu iz Hrvatskih šuma, te znakovito dodaju kako je “dovoljno pogledati kakva se razlika u cijeni ostvaruje prilikom prodaje na javnim nadmetanjima kako bi se vidjelo da prostora za povećanje i dalje ima”.

Posebno naglašavaju kako su Hrvatske šume u prethodnom razdoblju pandemije imale presudan utjecaj na opstanak i konkurentnost domaće drvne proizvodnje.

Jedna od glavnih mjera bilo je i održavanje stagnirajućih cijena, a za primjer navode kako se cijena najvrjednije vrste hrasta lužnjaka nije mijenjala gotovo tri godine. Zbog toga su, napominju, bili i na meti kritika proteklih godina.

Novim cjenikom sami proizvođači nisu ni najmanje iznenađeni. To je, kažu, bilo ua očekivati.

“Bilo je pitanje samo hoće li se s time startati u jesen, zimu ili na proljeće. Sirovine svugdje rastu i povećanje cijena drva u Hrvatskoj nije bilo moguće izbjeći. A lančano, to će značiti i povećanje cijena proizvodnje i krajnjih proizvoda”, kaže Stjepan Vojinić, predsjednik Hrvatskog drvnog klastera i član uprave Bjelina.

Po njegovoj ocjeni, svi ozbiljniji proizvođači spremni su za ovu situaciju i za sve one koji imaju uhodanu proizvodnju i posloženu iskoristivost to neće predstavljati problem, nego izazov.

Odgovor je u – tehnologiji

“Vrijeme jeftine sirovine je prošlost, sigurno cijene neće padati i ne treba očekivati blagostanje, a povećanje cijene sirovine može se prebroditi samo tehnološki. To nije kraj svijeta, ljudski rod uvijek je dao odgovor, pa će tako i sada. Jasno je svima da ima puno prostora da se bolje iskoristi tehnologija i za naš sektor, koji je uvijek bio žilav, glavno je pitanje sposobnosti, agilnosti i upornosti svakoga od nas u traženju novih tehnologija, kojima će se prevladati ove promjene u strukturi ulaznih troškova proizvodnje”, kaže Vojinić, zaključivši kako je danas lakše utoliko što novaca ima, europski fondovi predviđaju širok dijapazon, samo ne treba stajati s rukama u džepovima i čekati, treba biti agilan i uporan.

Na tom tragu su i stavovi Igor Leščić, direktora tvrtke Drvoproizvod i predsjednika Udruženja drvno-prerađivačke industrije HGK.

“Nije problem samo porast cijena drvnih sortimenata, jer više divljaju cijene struje, koje su porasle od 50 do 100 posto, neki repromaterijali skuplji su i do 200 posto, a istodobno moramo povećati i plaće, jer na tržištu nedostaje radnika”, kaže Leščić.

Za Tomislava Knezovića, direktora i vlasnika Prostorije, problem pak nije porast cijena.

“Mi svoju proizvodnju prilagođavamo, no nas muči količina dostupne sirovine”, kaže Knezović, koji u cijelosti potrebe proizvodnje luksuznog namještaja pokriva na domaćem tržištu, uglavnom na dražbama HŠ-a i kupnjom od privatnih vlasnika. Poznato je da je on među proizvođačima koji u raspodjeli trupaca dosad nije bio zadovoljan, no računa da će pomaka biti na natječaju za iduću godinu.

Taj natječaj, poručuju iz HŠ-a, u pripremi je, a što se količina tiče, one će biti na približno istim količinama kao i proteklih godina.

Tomislav Knezović, vlasnik kompanije Prostoria/Petar Glebov/PIXSELL

No, upravo količine koje se prodaju po modelu kojim ih se osigurava proizvođačima, a koji je utvrđen Pismom razumijevanja Udruženja drvno-prerađivačke industrije i Hrvatskih šuma krajem 2017. izazivao je i nezadovoljstvo i negativne reakcije pojedinih proizvođača, po čemu se najviše izdvojio Nikola Požgaj. U međuvremenu je, kaže, u cijelosti potrebe osigurao na tržištu.

“Pokazali smo da se može i tržišno i pozivam i druge da krenu tim putem”, kaže Požgaj, napominjući pri tom kako je vrijeme za promjenu politike raspodjele podcijenjene imovine kojom se vodi državni monopolist Hrvatske šume.

Leščićne dijeli takav pristup, jer upravo u činjenici da raspodjela sirovine nije u potpunosti komercijalizirana osigurala konkurentnost domaće proizvodnje. Ostaje važno da se ojača veću finalizaciju proizvoda od drvnih sortimenata.

Prema podacima HŠ-a, od 550 tisuća m3 hrasta lužnjaka samo 80 tisuća ide u namještaj. No, smatraju da su kroz svoje politike i strategije kao trgovačko društvo napravile najviše što je u njihovoj nadležnosti, a za daljnju kontrolu nadležna su druga tijela.

Novi Nacionalni plan

U tijeku je izrada Nacionalnog plana za razdoblje od 2022. do 2030. koji bi na Vladi trebao biti do kraja ožujka iduće godine, kojim bi, prema Leščiću, trebalo biti ugrađen niz potrebnih promjena u sustavu kako bi se omogućio razvoj drvnog sektora, počevši od sustava obrazovanja, do programa za financiranje ulaganja u digitalizaciju i tehnološki iskorak.

Prostor za razvoj posebno treba tražiti kroz NPOO, no zelena politika i visoki ciljevi kojima stremi EU povlači i pitanje daljnjeg porasta cijena sirovine. Vidljivo je to i iz procjena u Hrvatskim šumama, u kojima kažu kako je za očekivati da će uslijediti povećanje površina šuma pod zaštitom, te posljedično smanjenje površina gospodarskih šuma.