Vladino povjerenstvo za izbor borbenog zrakoplova i nakon četvrtog sastanka svoj rad tretira kao najstrožu državnu tajnu, pa se, nakon četiri mjeseca rada, moglo doznati samo da su pitanja o tome gdje što ima za nabaviti od borbenih zrakoplova poslana u čak 26 zemalja te da je stiglo 13 odgovora. Pet odgovora odnosi se na nove zrakoplove, a osam na rabljene. Povjerenstvo taji koje su države iskazale interes i o kojim se avionima radi, piše Večernji list.

Probile su se samo nepotvrđene informacije da nam SAD nudi dva nova tipa zrakoplova, F-16 Blok 70/72 te najtraženiji zrakoplov na Zapadu, F-35. Francuska nudi novi Rafale i rabljeni Mirage 2000. Šveđani su opet tu s ponudom novog Gripena JAS-39 C/D, a ne zna se nude li i polovni. Talijani nude Eurofightere, koje ne želi nitko s obzirom na to da su “presavršeni” i užasno skupi za održavanje. Norveška i Danska zamjenjuju svoje stare F-16 novim F-35, pa su valjda i one poslale ponude. Kako je riječ o vrlo isluženim zrakoplovima, a norveški F-16 imaju čak 10.000 sati naleta, čudio bi interes RH.

Navodno je u igri opet Izrael, koji sada u trgovinu kreće s američkim Lockheed Martinom, a navodno opet nudi F-16 Baraka. I to bi bilo čudno, s obzirom na to da je baš na Baraku propao prošli natječaj jer su Amerikanci inzistirali da ga Izraelci “ogole” na originalni Blok 30. Ponude li Izraelci puno mlađu Soufu, što odgovara Bloku 50/52, e to bi već bilo nešto.

Povjerentvo će, kažu, još čekati oko mjesec dana da možda još neka zemlja iskaže interes, a pritom se očito računa i na Grčku, koja bi mogla ponuditi i mlađi F-16 Blok 50/52, ali i Mirage 2000. U međuvremenu će u povjerenstvu odabrati one kojima će poslati zahtjev za ponudu, te im dati šest mjeseci za odgovor. Tada bi tijekom idućeg ljeta odabrali po jedan novi i jedan rabljeni zrakoplov, proveli “pripetavanje” i do kraja 2020. potpisali ugovor. Malo je, međutim, među znalcima onih koji vjeruju da će povjerenstvo posao dovršiti u mandatu ove Vlade. Glavnu riječ vode osobni povjerenici premijera Andreja Plenkovića, Zvonimir Frka Petešić i Robert Kopal, a vojni je dio srezan na samo četiri od 16 članova.

Kritičari misle da RH treba unaprijed znati s koliko se novca ide u nabavu i koji tip zrakoplova “ciljamo”. I bivši šef HRZ-a general Josip Štimac ne vidi razloga da RH propitkuje nabavu novih zrakoplova, “osim ako nije u pitanju F-35”. Prema njegovim riječima, ne isplati se čekati godinama na novi F-16 jer je to avion 4. generacije, a stoji kao i F-35. Isplati se kupiti samo novi JAS-39 Gripen E/F, no dolazi u obzir kupnja i rabljenih Gripena C/D. Ne bi išao ni u nabavu novog Rafalea, ali bi nabavio rabljene Mirage 2000. Problem je što HRZ ima jako malo pilota borbenih aviona, pa je nužno prvo školovati nove. Bivši probni pilot HRZ-a brigadir Ivan Selak prilično rezignirano prati novu nabavu i nije optimističan da će povjerenstvo uspjeti u roku.

– Već u startu ne miriše na dobro. Žao mi je Kopala, kao što mi je bilo žao i Krstičevića kojemu nisu davali prave informacije. Možda Kopal i ima dobre namjere, no nema iskustva, ovo je trgovina, a on se s takvim poslom nije suočavao – kaže Selak. I za njega je glavni problem što nemamo dovoljno pilota, ali ni tehničara i inženjera. Naši piloti nemaju dovoljan broj sati naleta, pa ih samo nekolicina i može pristupiti obuci za avion 4. generacije. Što se infrastrukture tiče, jasno je da eskadrila ne može biti uz civilnu pistu u Zagrebu, osim dežurnog para, nego je treba prebaciti u Zadar, koji ima dvije piste. Boji se da će posao ugroziti i izborna godina. Zvonko Zubak, koji je 90-ih za Hrvatsku nabavio ukupno više od 50 letjelica za HRZ, slaže se da nema smisla nabavljati nove zrakoplove, koji stoje od milijardu do milijardu i pol dolara, nego rabljene na kojima će se u desetak godina obučiti 20 do 30 novih pilota.

Savjetuje da se nabavi tri-četiri dvosjeda, ne samo dva. Drži da RH treba nabaviti avion koji se proizvodi u EU, francuski Mirage, jer Francuska i jake države EU u roku od 10 godina proizvest će avion 5. generacije, pa bi bilo mudro stati u red. Kaže da nema potrebe čekati šest mjeseci da bi se saznale cijene rabljenih zrakoplova, kad se znaju. Trebamo ciljati ne starije od početka 90-ih, do onih iz sredine 2000. Trebaju imati još minimalne resurse od 1500 do 2000 sati naleta. Dobri zrakoplovi poput F-16 i Miragea 2000 potpuno su usporedivi i po kvaliteti i po cijeni, no Mirage je jednostavniji za opsluživanje i jeftiniji u eksploataciji. Prema Zubaku, eskadrila takvih aviona iz sredine 90-ih može stajati od 180 do 200 milijuna dolara. Oni iz sredine 80-ih koštaju dvostruko manje. Cijena ovisi i o tome koje naoružanje ulazi u borbeni komplet. Prema Zubaku cijena rabljenog Gripena iz 1997. kreće se oko 18 milijuna dolara po komadu, a onoga iz 2007. 25 do 26 milijuna. Tek za usporedbu, jer RH se obvezala za nabavku aviona sa zapada, na tržištu ruski MiG-29 iz 1994. stoji 13 milijuna dolara, a moderniji SU-30 iz 2004. sa još 5600 sati naleta od 21 do 24 milijuna dolara.