Vlada će uskoro pred Saborom braniti prijedlog državnog proračuna koji je predstavila kao socijalno osjetljiv, održiv i razvojno ambiciozan, a koji se zbog bujanja ukupnih rashoda za čak 11,2 posto, na 32,6 milijardi eura, u javnosti opisuje mahom jednom riječju – superizborni.

Kako u okviru planiranih ukupnih rashoda oni financirani iz tzv. općih prihoda i primitaka rastu po znatno većim stopama u odnosu na ljetos prezentirane Bruxellesu, proračunske gabarite Vlada je Europskoj komisiji već morala “pravdati”.

U okviru koordinacije fiskalnih politika na razini eurozone države članice do sredine listopada EK-u obvezne su podnositi nacrt proračunskih planova na ocjenu usklađenosti sa zahtjevima Pakta o stabilnosti i rastu i specifičnim preporukama.

Na hrvatski nacrt iz Komisije su se krajem listopada očitovali zahtjevom za dodatnim pojašnjenjima. U prvom redu pozvali su se na ljetošnju preporuku Vijeća da se nominalno povećanje nacionalno financiranih neto primarnih rashoda u 2024. ograniči na ne više od 5,1 posto, a prema analizama službi EK oni prema Vladinu planu rastu duplo više, 10,3 posto.

Hrvatska nije jedina članica od koje su zatražena pojašnjenja o glavnim pokretačima neto rashoda. Isto se tražilo i od Belgije, Nizozemske, Finske, Slovačke te Litve i Latvije, s tim da kod nas oni rastu po najvećoj stopi i u najvećem su raskoraku u odnosu na preporučeni postotak rasta.

U pismima Komisije sedmorki podsjeća se i na preporuke ukidanja interventnih mjera energetske potpore i korištenje tih ušteda za smanjenje državnog deficita što je prije moguće u 2023. i 2024.

Među ljetošnjim preporukama članicama bilo je i očuvanje nacionalnog financiranja javnih ulaganja i osiguranje učinkovite apsorpcije bespovratnih sredstava u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost i drugih fondova Unije, posebice za poticanje zelene i digitalne tranzicije.

Iz Ministarstva financija u odgovoru Bruxellesu početkom studenoga iznijeli su argumente za povećanja rashoda objašnjavajući ih prije svega značajnim inflacijskim pritiscima uz fiskalni odgovor usmjeren na zaštitu kućanstava i poduzeća.

Uz nužnost usklađivanja mirovina s rastom plaća i indeksa potrošačkih cijena, potrebu usklađivanja plaća s rastom troškova života te obveze zaštite najugroženijih članova društva, u Katančićevoj su se referirali i na neke činjenice koje u Vladi na domaćem terenu baš i ne potenciraju, a to je inflacija hrane.

Foto: NIKOLA ĆUTUK/PIXSELL

Prema nedavno objavljenom prikazu EK pod naslovom “Inflacija u eurozoni” ona se u tijekom 2022. i 2023. snažno ubrzala, a podaci kažu da su u tom pogledu Baltičke zemlje, Slovačka i Hrvatska u skupini najteže pogođenih zemalja, s kumulativnom inflacijom hrane koja je u posljednje dvije i pol godine dosegnula 32 do 42 posto, navodi se u odgovoru Ministarstva financija.

I u odgovorima nekih drugih država, poput Nizozemske, ističe se kako ljetos dane preporuke za neto rashode ne uzimaju u obzir situaciju s inflacijom. Belgijanci su pak “podsjetili” Komisiju kako je rasprava o reformi okvira gospodarskog upravljanja još uvijek u tijeku te da se dotad primjenjuje postojeći pravni okvir.

U okvirima Maastrichta
Uz ekspanziju rashoda i prateće povećanje deficita proračuna opće države Hrvatska bi i dogodine trebala biti u skupini zemalja europodručja s najmanjim deficitima, kao i silaznom putanjom javnog duga. Isto tako, stopa inflacije će očito ostati među većima.

Prema Vladinim projekcijama, unatoč povećanju deficita s ovogodišnjih 0,3 na 1,9 posto BDP-a, razina javnog duga bi se uz očekivani rast BDP-a od 2,8 posto realno (uz usporavanje inflacije s 8 na 3,1%) dogodine trebala spustiti sa 60,7 na 58 posto BDP-a. Ukratko, oba parametra su u okvirima kriterija iz Maastrichta.

I većini domaćih analitičara, doduše, prilično “bode oči” rast ukupnih rashoda DP-a za više od 11 posto, i to nakon 26-postotnog povećanja u ovoj u odnosu na prošlu godinu. Posebice to vrijedi za čak 32 posto veće planirane rashode za zaposlene nakon 16 posto porasta u ovog godini (prema tekućem planu), te izdataka za mirovine kao najveće stavke ukupnih naknada građanima i kućanstvima za koje se dogodine računa s povećanjem za gotovo 17 posto (na 10,5 milijardi eura), i to nakon što ove godine u odnosu na prošlu bilježe rast za gotovo 20 posto.

Dio ekonomista, doduše, ima zadrške i prema Vladinim projekcijama o 2,8-postotnom rastu BDP-a i ove i iduće godine, no neki ipak kažu kako su “barem prihodi projicirani konzervativno”. Projekcije su svakako i dalje pod utjecajem pojačanih neizvjesnosti, a prevagu ipak imaju negativni rizici.

Uspoređujući proračunske planove članica eurozone, i projicirani deficiti i kretanje javnog duga kod Hrvatske izgledaju bolje ne samo u usporedbi s većim dijelom šestorke koja je od EK pozvana na pojašnjenja proračunske potrošnje, već i s ostalih 13 zemalja iz zone eura. Među njima su i neke velike ekonomije čije su makroekonomske neravnoteže utoliko i znatno veća briga za Komisiju, kao i Europsku centralnu banku.

Slična razvijenost
Italija nakon ovogodišnjeg fiskalnog manjka od 5,3 posto BDP-a za iduću godinu planira smanjenje na 4,3 posto, a uz projicirani rast BDP-a od 1,2 posto računa se da će joj se omjer duga s nešto više od 140 posto BDP-a spustiti nešto ispod te granice. Francuska očekuje gospodarski rast po stopi 1,4 posto, deficit planira smanjiti s 4,9 na 4,4 posto, a razina duga trebala bi ostati nešto ispod 110 posto BDP-a.

Deficit veći od 4 posto i dogodine planira npr. i Belgija koja za 2024. u planovima najavljuje tek neznatno smanjenje razine duga, na i dalje visokih 108 posto BDP-a. Konačno, susjedna nam Slovenija planira smanjenje deficita, ali prema projekcijama tamošnje Vlade on će biti 3,8 posto, tj. veći nego kod nas, a isto vrijedi i za dug koji se predviđa na gotovo 69 posto BDP-a. Međutim, ostaje činjenica da Hrvatska državnom potrošnjom i dalje ostaje pri vrhu u usporedbi s većinom zemalja sličnog stupnja razvijenosti.