Prigodne poštanske marke iz serije “Znameniti Hrvati” dizajnerice Sabine Rešić, s motivima hrvatskih glazbenika Sene Jurinac, Milka Kelemena i Vladimira Ruždjaka, Hrvatska pošta stavit će u optjecaj 29. travnja.

Motivi na ovogodišnjoj seriji prigodnih maraka su hrvatski glazbenici Srebrenka (Sena) Jurinac, Milko Kelemen i Vladimir Ruždjak, a vrijednost maraka je 0,72 eura po motivu. Otisnute su u nakladi 25.000 primjeraka po motivu i u arcima od 20 maraka, a Hrvatska pošta tiskala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC).

Srebrenka (Sena) Jurinac (Travnik, 24. 10. 1921. – Augsburg, 22. 11. 2011.) bila je sopranistica i velika vokalna umjetnica. Školovala se u Zagrebu, studirala je pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i već za vrijeme studija nastupala je u HNK-u istaknuvši se u nekoliko uloga, osobito u naslovnoj ulozi na praizvedbi opere Sunčanica Borisa Papandopula. 

U Bečkoj državnoj operi radila je od 1944. do mirovine, 1982. Nastupala je u milanskoj Scali, Operi u Parizu, Covent Gardenu u Londonu, opernim kazalištima u Bruxellesu, Zürichu, potom u San Franciscu, Buenos Airesu, Sydneyju i drugima, kao i na raznim svjetskim festivalima.

Skladatelj Milko Kelemen (Podravska Slatina, 30. 3. 1924. – Stuttgart, 8. 3. 2018.) bio je doajen hrvatskoga glazbenog stvaralaštva, nosilac brojnih priznanja i nagrada u Hrvatskoj i Njemačkoj, u kojoj je živio od sedamdesetih. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u Virovitici, a studij kompozicije 1951. kod S. Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; usavršavao se u Parizu, Freiburgu i Münchenu. Utemeljitelj je i prvi predsjednik Muzičkog biennalea Zagreb. 1995. u Slatini su utemeljeni Dani Milka Kelemena koji se održavaju svake godine.

Vladimir Ruždjak, bariton, skladatelj, operni redatelj (Zagreb, 21. 11. 1922. – Zagreb, 9. 10. 1987.) diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1946. solopjevanje u razredu prof. Milana Reizera kao prvi poslijeratni diplomant tog odjela. Od 1948. do 1955. bio je angažiran u Hrvatskom narodnom kazalištu kao solist opere. Sredinom šezdesetih godina počinje i režirati opere. Od 1970. predavao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Osobito se isticao u izvođenju solopopijevke, kojoj je najvećim dijelom posvetio i skladateljski opus. U skladbama se najviše oslanjao na narodne izvore, navodi se u priopćenju.