Poslodavcima “gori pod nogama”. Trebaju im radnici. Igor Vrdoljak, predsjednik Uprave Metal Producta, kaže da su ove godine imali rast od 30%, a rade s jednakim brojem ljudi kao i prošle. Napregnuti su, dakle, preko svake mjere. Kako domaćih radnika nema, posljednje su dvije godine počeli zapošljavati strance kojih bi u ovoj metaloprerađivačkoj tvrtki uskoro trebalo biti 60. Najviše njih dolazi iz Filipina, Indije i Nepala, a riječ je niskokvalificiranim radnicima.

A oni se, kaže, u Hrvatskoj ne zadržavaju dugo. Tražiti ih stoga, treba konstantno. No, to nije problem. Problem je, kaže Vrdoljak, dostupnost visokokvalificirane radne snage u procesnoj industriji, koju hrvatski obrazovni sustav više gotovo uopće ne “proizvodi”. Domaćih stručnjaka, dakle, nema, a strancima nismo privlačni jer integracijske politike, a koja bi uključivala učenje hrvatskog jezika, obrazovanje za djecu imigranta, poznata pravila zdravstvenog osiguranja – Hrvatska nema.

Izmjene zakona

“Na uspostavi sustava smo već odavno trebali početi raditi. Sada samo gasimo požar, a plana za dalje nemamo. Bojim se da ćemo upasti u rupu iz koje ćemo teško izaći. Naime, posla ima, ali nema radnika koji su nam potrebni da odgovorimo na potrebe tržišta”, upozorava Vrdoljak s konferencije Hrvatske gospodarske komore “Zapošljavanje stranih radnika putem agencija: potrebe, izazovi, rješenja”. Slaže se i Sanjin Purić, predsjednik Uprave građevinske tvrtke GP Krk. U toj tvrtki, naime, čak je 40% stranih radnika, a “njihova je integracija, posebno onih iz Indije, Nepala i Filipina, koji čine sve veći udio u broju stranih radnika, loša te uglavnom ne žele ostati u Hrvatskoj. Godišnja fluktuacija u našoj tvrtki je 20 do 30%”, ističe Purić.

Ta fluktuacija, naravno, opterećuje poduzetnike, jer svake godine iznova moraju tražiti radnike. O integraciji, a koju bi trebala donijeti imigracijska strategija koja se tek izrađuje, na konferenciji se nije govorilo, no Žarko Katić, državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP), najavio je da se radi na izmjenama Zakona o strancima. Promjene bi trebale smanjiti fluktuaciju te Hrvatsku učiniti atraktivnijom u privlačenju radnika. Bez njih, poručuje Josip Zaher, predsjednik Komore Zagreb, nećemo moći ostvarivati dosadašnje stope gospodarskog rasta.

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Luka Burilović, Foto: Jurica Galoić / Pixsell

“Ljudi i kvaliteta radne snage najvredniji su državni resurs”, poručuje Zaher istovremeno najavivši da HGK s Ministarstvom rada i HZZ-om radi na uspostavi projekta kojim će Hrvatsku predstavljati na stranim tržištima s ciljem brendiranja kao atraktivne destinacije. No, unatoč činjenici što poduzetnicima “gori pod petama”, državi se ne žuri. Naime, imigracijske strategije, još uvijek nemamo, a izmjene Zakona o strancima kasne. Iako su trebale biti donesene do kraja ove godine, realno je, poručuje Katić, da će biti usvojene tek u prvom kvartalu sljedeće.

Najznačajnije promjene koje će donijeti su produljenje trajanja dozvole za boravak i rad za sezonske radnike sa šest na devet mjeseci te produljenje cjelogodišnje dozvole s jedne na tri godine. Olakšana će biti i promjena poslodavca stranom radniku te promjena zanimanja, ali samo kod istog poslodavca. Također, zbog usklađivanja s Direktivom plava karta EU-a, a koja se odnosi na visokokvalificirane državljane trećih zemalja, bit će omogućeno izdavanje plave karte i onima koji nemaju diplomu kao dokaz kvalifikacije, ali imaju stručne vještine. Ova će se promjena, naime, odnositi na IT zanimanja. Vrdoljak je pak Katiću prigovorio jer ova promjena nije omogućena i drugim industrijama.

Trendovi sve gori

Što se statistike tiče, trendovi su već neko vrijeme jasni. Hrvati iz Hrvatske iseljavanju, a useljavaju nam se stranci. Ove je godine, pokazuju podaci MUP-a, izdano nešto manje od 130 tisuća dozvola za boravak i rad, a očekuje se da će do kraja godine ta brojka biti 150 tisuća, što je više nego ikada. Međutim, napomenuo je Katić, od ukupno izdanih dozvola tek je njih 27780 produljeno. Dakle, Hrvatska je stranim radnicima samo odskočna daska za odlazak u bogatije zemlje.

Sektori koji pokazuju najveću potrebu su i dalje isti – građevina, prerađivačka industrija i turizam i ugostiteljstvo, no potrebu, kaže Katić, sada pokazuju gotovo svi sektori.

Mijenja se nacionalna struktura stranih radnika. Regija je “potrošena”, pa radnici dolaze iz sve udaljenijih azijskih zemalja. Među 10 zemalja čijim je državljanima izdano najviše dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj, čak je šest onih koje s našom državom imaju vizni režim. A taj vizni režim produljuje izdavanje dozvola.

Ovakvi trendovi na tržištu rada doveli su i do buma agencija za posredovanje u zapošljavanju. Prema procjenama Ministarstva rada trenutno posluje njih gotovo 600. Jedna od njih je i tvrtka Pinoy385, koja se specijalizirala za uvoz radnika s Filipina. Stjepan Jagodin, direktor ove tvrtke kaže da su u pet godina u Hrvatsku doveli 5000 Filipinaca. Hrvatska bi im uskoro trebala postati atraktivnija jer se radi na potpisivanju sporazuma o razmjeni radne snage između Filipina i Hrvatske. U Hrvatskoj ih je trenutno vrlo malo – tek nešto više od 400.