Kako bi ostvarila što veći rast tržišta u nastajanju diljem svijeta sve se više moraju mijenjati i prilagođavati univerzalnim poslovnim pravilima. No da bi bile uspješne, i velike kompanije iz razvijenih zemalja koje žele poslovati na takvim tržištima, svoju poslovnu strategiju trebaju prilagođavati njihovoj kulturi i tržišnim uvjetima.

Naime, Will Mitchell, profesor na američkom sveučilištu Duke, smatra da su upravo tržišta u razvoju trenutno najdinamičnije ekonomije na svijetu, a mogla bi biti i njezin globalni pokretač. Mitchell je o strategijama rasta kompanija prošloga tjedna predavao u Zagrebu kao gost poslovne edukacije "Advanced Program in Business" koju organizira Institut za inovacije i Školska knjiga pod medijskim pokroviteljstvom Poslovnog dnevnika. Za Poslovni dnevnik Mitchell govori o tome kako tržišta u razvoju mogu ostvariti rast, što nas može izbaviti iz krize, ali i na koga se Hrvatska treba ugledati kako bi poveća svoje prilike za rast.

Što bi trebala biti strategija velikih kompanija iz razvijenih koje se šire na tržišta u nastajanju?
Prije svega moraju naučiti za koje su vrijednosti ljudi na tim tržištima spremni dati novac. 

Znači li to da svoje poslovanje u potpunosti trebaju prilagoditi kulturi tih zemalja ili se ipak trebaju držati svoje?
Kada se odluče izaći na neko tržište, prije nego razmisle o ponudi koju plasiraju na tržište, tvrtke trebaju razmisliti ljudskoj strani i o onome za što ljudi žele. Koji tip proizvoda, koji tip usluge, ili koji tip poslovne organizacije je potreban da bi se postigla ta vrijednost. Ponekad će to biti jednako kao i u drugim zemljama što znači da mogu nastupiti s poslovnim modelom koji funkcionira u regiji ili negdje drugdje. U protivnom moraju učiniti velike prilagodbe u poslovanju kako bi nastupili na tom tržištu. Ne postoji jedinstvena strategija. 

Kažete da su tržišta u nastajanju trenutno vrlo dinamična. Zašto je to tako?
Djelom je to zbog faktora ponude, dijelom zbog faktora potražnje. Potražnje zato što na tim tržištima postoji mnogo ljudi s rastućim interesom i mogućnosti da plate proizvode i usluge. Što se tiče ponude, takva okolina biznisima sve više omogućava aktivnost, kako domaćim tako i stranim investitorima. Ako pogledate četiri ili pet stvari koje omogućavaju poslovnu aktivnost one se temelje na fizičkoj infrastrukturi, dostupnosti kapitala, pouzdanosti pravnog sustava i jasnoće pravila, kvalitete radne snage i njihove fleksibilnosti. Zemlje koje su nekada bile ograničene sada osigurale normalno funkcioniranje tih dimenzija i postale fleksibilne što je omogućilo noramlno poslovanje te stvorilo bolje uvjete za kompanije, što je ljudima povećalo kupovnu moć. 

Što mislite koliko je Hrvatska i ova regija napredna u tom smislu?
Ova regija ima velike prednosti, ali se suočava i s velikim izazovima. Hrvatska je snažna u smislu ljudi, jakog obrazovnog sustava, ljudi imaju veliku aspiraciju prema onome što čine. Osim toga, infrastruktura je prilično dobra, ceste i telekomunikacije, aerodromi su pouzdani što je čvrsta baza. No postoje i ograničenja. Postoje izazovi u fleksibilnosti zaposlenika, a tu su i izazovi stabilnosti pravila te izazovi transparentnosti pravnog sustava što može biti teško.

Mislite li da će se nešto promijeniti ulaskom u Europsku uniju?
Da, ako zemlja to iskoristi kao mogućnost za promjene. I Grčka je u EU pa se nije mnogo promijenila. S druge strane, neke zemlje srednje Europe jesu. Mislim da su Poljska, Mađarska i Češka iskoristile odnose s EU i rast u zemlji za promjene u domaćoj ekonomiji i omogućile da kompanije koje tamo imaju svoju bazu uspiju i internacionalno. 

Mislite li da bi velike kompanije bile više zainteresirane za hrvatsko tržište kada bi se povezali s zemljama u regiji?
Povezivanje zasigurno može biti snažan poticaj za ulazak na tržište. Hrvatsko tržište ima tek 4,5 milijuna ljudi i za većinu kompanija ono će biti dio nekog većeg tržišta. Zato bi uvjeti trebali biti takvi da kompanija to tržište prepozna kao regionalno središte. Singapur je dobar primjer. On ima sve prednosti koje sam spomenuo – fleksibilnost, snažnu infrastrukturu, pravni sustav im je jak, imaju jaku radnu snagu u smislu obrazovanja i fleksibilnosti i snažan pristup kapitalu. Mnoge zemlje zato koriste Singapur kao odskočnu dasku za jugoistočno azijsko tržište. Singapur ima oko pet milijuna ljudi, približno kao i Hrvatska. Dakle, trebali bi se ugledati na njih. 

Koja je po vama strategija izlaska iz krize?
Treba ići korak po korak. Ne postoji lijek koji će djelovati odmah. Sjećam se i krize 70-ih i 80-ih i 90-ih, ranih 2000-ih i svakako se sjećam zadnje krize. A očekujem da ću ih u svom životu doživjeti još nekoliko. Krizu možemo riješiti tako da sagledavamo priliku po priliku. Čak i u vrijeme krize postoje prilike. U Zapadnoj Europi, primjerice, i u krizi imaju rast prodaje automobila. Znači treba naći priliku i na nju usmjeriti poslovanje. 

Izlazak iz krize

Mislite li da tržišta u nastajanju mogu pomoći u izlazu iz krize?

Da, svakako. Njemačka, Japan ili Velika Britanija već imaju stabilan rast i tamo ne treba očekivati velike promjene. No na tržištima poput Hrvatske i drugim tržištima u nastajanju, jedna ili dvije strateške promjene mogu imati veliki utjecaj na rast. Da se vratim na Singapur. Singapur je prije nekoliko desetljeća prošao kroz nevjerojatne promjene, kako u zemlji tako i kao uporište za tvrtke koje su htjele poslovati u JI Aziji. Ne postoji razlog zašto i Hrvatska ne bi učinila nešto slično, na svoj način.