Hrvatska je u procesu nabavke novoga višenamjenskog borbenog aviona, a u finalnoj selekciji koja bi trebala završiti do kraja godine su novi američki F-16 i švedski Gripen te rabljeni francuski Rafale i izraelsko-američki F-16 Barak. Iako detalji niti jedne ponude još nisu poznati, procjene su da se radi o projektu koji bi u konačnici mogao desegnuti iznos od 1-1,5 milijardi eura. Jedan od najozbiljnih kandidata za hrvatski izbor svakako je novi američki F-16 koji proizvodi Lockheed Martin (LM), a koji su već odabrale Slovačka i Bugarska za svoje nove lovce. Isto tako, ovog tjedna su došle informacije da Bugaraska razmišlja svoju mini eskadrilu od osam naručenih F-16 pojačati s dodatnih osam, a o Fighting Falconima razmišlja i Mađarska koja ima relativno nove Gripene, ali iznervirana stalnim, više ili manje opravdanim, optužbama svojih partnera iz EU, ponajprije Švedske, da krši europske standarde ljudskih prava i pravne države, premijer Viktor Orban najavio je da će se u narednom razdoblju razmoriti odustajanje od Gripena i prelazak na F-16.

U svakom slučaju, što konkretno Lockheed Martin nudi Hrvatskoj, po kakvim uvjetima te zašto bi Hrvatska trebala izabrati F-16 za svoj novi zrakpolov, govori Monique Brown, starija izvršna direktorica za globalne operacije LM-a s kojom smo razgovarali ovoga tjedna prilikom njezina posjeta Zagrebu.

Zašto smatrate da bi Hrvatska trebala odabrati F-16 za svoj novi borbeni zrakoplov i po čemu je vaša ponuda najbolja?

Naš F-16 Block 70/72 je najnapredniji borbeni zrakoplov 4. generacija u svijetu. On se oslanja na jednu zbilja dugu tradiciju i veliko iskustvo u njegovoj proizvodnji i korištenju. Tu govorim o gotovo pet tisuća proizvedenih komada zrakoplova toga tipa i ukupno 19 milijuna sati leta. Dakle, definitivno govorimo o zrakoplovu koji predstavlja okosnicu NATO-ove flote. Nekoliko primjera zemalja koje su baš nedavno naručile ovaj zrakoplov su NATO članice Slovačka i Bugarska.

Nitko ne spori da je F-16 dobar, možda i najbolji borbeni zrakoplov na svijetu. No, prema iskustvima vaše prethodne ponude na hrvatskom tenderu od lani, zaključak je bio da se radi o preskupom projektu za našu zemlju. Kako vidite taj problem?

Ovdje se ne radi o cijeni samog zrakoplova nego o čitavom paketu. Dakle, ne nudi se samo najnaprednija tehnologija nego i obrambene sposobnosti, obuka, potpora, a i strateško partnerstvu za koje je logično pretpostaviti da će trajati 30-40 godina. U konačnici, ne radi se samo o pružanju obrambenih sposobnosti protiv sadašnjih ugroza nego i o mogućnosti odvraćanja takvih ugroza u budućnosti. Ono što su zemlje koje su se odlučile za F-16 u ovoj priči, dakle Slovačka i Bugarska, napravile, jest da su procjenjivale kakve sposobnosti dobivaju i što su, s obzirom na ono što one žele, najbolji i najpriuštiviji izbor. Činjenica je da su u konačnici obje zemlje odabrale F-16. Slovačka je i javno objavila potpunu evaluaciju i komparativnu analizu F-16 i Gripena za razdoblje od 10 godina, gdje se naš zrakoplov pokazao kao bolji izbor.

Možete nam reći barem okvirnu cijenu paketa F-16 za Hrvatsku u ovoj ponudi?

Radi se o procesu dogovora između američke i hrvatske Vlade, a LM je tu da pomogne američkoj strani da postigne dogovor s Hrvatskom.

Visina vaše ponude u proteklom tenderu za Hrvatsku se kretala na razini većoj od 1,5 milijardi eura, a u slučajevima narudžbi Slovačke i Bugarske vidimo da su one te zrakoplove platile avansno. Takav model je Hrvatskoj, barem što se javno komunicira, preveliki financijski teret. Postoji li mogućnost da sam LM, američka Vlada i/ili njezine specijalizirane institucije ponude Hrvatskoj neki prilagođeni financijski model koji bi bio prihvatljiviji?

Američka Vlada je ta koja će dati plan plaćanja, odnosno podastrijeti mogućnosti financiranja. Ono čime smo mi kao LM ohrabreni je saznanje da američka Vlada u posljednje vrijeme istražuje mogućnosti kreativnog financiranja ovakvih narudžbi, posebno kada se radi o našim NATO saveznicima koji svoje zastarjele zračne flote žele zamijeniti novim zrakoplovima. Tu se svakako radi o jednoj novoj financijskoj fleksibilnosti, koja se donekle vidjela i u slučaju Slovačke i Bugarske, a kako bi nabavka modernih zrakoplova bila priuštivija.

Velike vojne narudžbe uglavnom vežu i određenu industrijsku suradnju, kolokvijalno nazvanu offset. Kakve su potencijalne mogućnosti za to u vašoj ponudi?

U svim našim ovakvim projektima naružbe sa stranim Vladama, mi istražujemo mogućnosti suradnje s lokalnom industrijom jer je ona ključna za uspjeh takvog projekta. Dakle, mi uvijek ulažemo u industrijsku bazu, ne samo da bi se naši zrakoplovi u konkretnoj zemlji mogli održavati već isto tako uvijek istražujemo mogućnosti da lokalne industrije uključimo u naš globalni dobavni lanac. Mi trenutačno imamo na projektu proizvodnje zrakoplova F-16 više od 600 dobavljača iz čitavog svijeta. Upravo ovih dana održavamo razgovore i s predstavnicima hrvatskih tvrtki na tu temu.

Kakva je situacija s dobavnim rokovima? Naime, često se može čuti da su postojeće narudžbe za nove zrakoplove F-16 Block 70/72, ili za modernizaciju starijih modela na standard F-16 Viper, zauzele vaše proizvodne linije na duže razdoblje?

Ono što sada radimo je proces ubrzanja proizvodnje u našim pogonima i trenutačno smo na kapacitetu od četiri isporučena zrakoplova mjesečno.

Svakako imamo sposobnost da se približimo onim rokovima koje zahtjeva Hrvatska, a to je 3-4 godine nakon potpisivanja ugovora. S naše strane svakako postoji volja i mogućnost da ubrzamo proces proizvodnje i prilagodimo se hrvatskim potrebama.

Bugarska je ovoga tjedna najavila da želi naručiti dodatnih osam zrakoplova F-16. Kakva je situacija s tim projektom?

Ohrabreni smo njihovom najavom od ponedjeljka o novoj narudžbi kojom bi kompletirali svoju flotu s ukupno 16 zrakoplova i stekli borbene sposobnosti pune eskadrile. Njihovi piloti samo što nisu krenuli na obuku za novi zrakoplov.