Iako ima potencijal od bar pet do šest milijardi eura i sve zakonske preduvjete da se razvije, tržište projekata javno privatnog partnerstva u Hrvatskoj teško je samo 418 milijuna eura i obuhvaća tek 18 ugovora, a projekata koji se ugovaraju sve je manje.

Iako su javno privatna partnerstva jedna od najboljih mjera smanjenja javnog duga, otvaranja radnih mjesta i pokretanja gospodarstva, zbog nedostatka političke volje, stručnih znanja ali i izvora financiranja, Hrvatska je u suradnji javnog i privatnog sektora zakazala, a najveći problem je realizacija manjih projekata koji bi omogućili razvoj, no velike ulagače mali projekti ne zanimaju, složili su se sudionici panela održanog na sajmu Rexpo koji je započeo u srijedu u kongresnom centru Hypo i završava danas.

Radi se o međunarodnom sajmu investicijskih projekata koji na oko 2.500 četvornih metara izložbenog, konferencijskog i prostora za sastanke okuplja domaće i strane ulagače, te predstavlja najbolje investicijske projekte u regiji.

Na ovogodišnjem sajmu tako se predstavljaju i ulagači u projekt Kupari, Avenue grupa, projekt s velikim potencijalom Zagreb na Savi, češki fond Odien kao novi vlasnik splitskog  Hotela Lav Meridien a o svojim iskustvima poslovanja u Hrvatskoj govorit će predstavnici European Coastal Airlinesa, te ostali domaći i strani investitori.

Damir Juričić, ravnatelj Agencije za javno privatno partnerstvo istaknuo je kako je Hrvatska od međunarodnih institucija dobila pohvale za svoju zakonsku regulativu javno privatnog partnerstva, no i dalje nema ugovora na kojima bi se ta regulativa i "isprobala".

Magdalena Šoljakova, direktorica IFC za Hrvatsku, koja je suinvestitor na projektu ulaganja Zračnu luku Zagreb, istaknula je nedostatak kapaciteta u javnoj upravi koji bi mogli odraditi složene procese, ali i nesrazmjer očekivanja između javnih partnera i privatnih ulagača. "Privatnici gledaju samo rizike, a javni sektor ima previsoka očekivanja, i zato je važno da se angažiraju stručnjaci koji će izgraditi sve kapacitete potrebne za provedbu tih složenih projekata. Važno je znati da JPP nije model za poboljšavanje loših projekata, ako je projekt loš on neće zanimati privatnog investitora", kaže Šoljakova.

Direktor Bina Istre Darko Silić podsjetio je na lošu sudbinu monetizacije autocesta koja se najavljivala, a javnost ju je tumačila kao prodaju obiteljskog srebra. "To je pogrešan pristup, potrebna je bolja komunikacija prema javnosti kako bi se razjasnili ti pojmovi. Privatni partner bolje raspolaže nego javni, a poznato je da je Istarski ipsilon u Istru donio tisuće zaposlenih, nekoliko industrijskih zona, 700 eura prihoda od turizma. JPP-ovi smanjuju dug u svim razvijenim zemljama i to trebamo iskoristiti", istaknuo je Silić.

Članica uprave Kamgrada Mirjana Igrec ustvrdila je kako građevinske tvrtke ne ulaze u projekte JPP-a zato što banke ne žele pratiti te projekte bez visokog učešća, a građevincima je u krizi skupa i sama natječajna dokumentacija. 

Boris Draženović, predsjednik upravnog odbora CEI-a potvrdio je da banke nemaju interes podržavati projekte vrijednosti od 20-40 milijuna eura, a spomenuo je i problem javne nabave koja usporava procese.

Krunoslav Šams, voditelj odjela za praćenje koncesija u Zračnoj luci Zagreb smatra da država treba stvoriti neku koordinaciju na visokoj razini koja će biti zadužena za pomoć investitorima i javnoj upravi u projektima.

Apelirao je i na javne partnere da budu fleksibilniji prema privatnim parterima, spomenuvši primjer ugovora o koncesiji u MZLZ koji se morao mijenjati u suradnji s bankama.