Jedan od osnovnih ciljeva festivala Dalmacija Wine Expa jest ukazati na nužnost kontinuirane edukacije o vinima te na zanimljiv način približiti svjetska iskustva i nove trendove industrije ugostiteljskom sektoru. Upravo za taj dio edukacije već četvrtu godinu za redom zadužen je Dražan Dennis Šunjić.

Rođeni Mostarac s londonskom adresom, AIWS i WSET Certified Educator iz Velike Britanije, u razgovoru za portal Dalmacija Wine Expo opisao je kako je otišao u London sa samo 16 godina gdje je, kako kaže,  preko noći odrastao i zaljubio se u vina. Životni moto „učiti, učiti i samo učiti“ doveo ga je do pozicije sommeliera u brojnim vrhunskim londonskim restoranima ovjenčanim Michelinovim zvjezdicama, gdje je radio punih 12 godina. Njegovu strast prema vinima prepoznali su u jednom od najvećih svjetskih distributera vina, Coe Vintners, gdje posljednjih sedam godina radi kao voditelj distribucije uvoznih vina. Zahvaljujući njemu i brojna hrvatska vina našla su se na stolovima vrhunskih londonskih restorana.

U Dalmacija Wine Expo uključeni ste od samog početka i svake godine sudjelujete u edukativnom dijelu festivala. Je li nakon četiri godine DWE postao ono što ste očekivali?

Moram reći da se iz godine u godinu vide ogromne promjene na svim poljima i festival definitivno ide u dobrom smjeru. Ja sam od prve godine u Makarskoj i upravo je ta prva godina bila neizvjesna za sve nas, ljudi nisu znali hoće li se festival održati. Moram priznati da je Milan Ožić Mike bio jedini koji je vjerovao da će festival rasti i da će druga godina biti još bolja i najiskrenije samo zbog njega sam se vraćao u Makarsku. Usadio mi je jaku vjeru da trebamo raditi još više, educirati se i ići naprijed. Od prve, tzv. skeptične godine, Dalmacija Wine Expo je, po mom mišljenju, postao obaveza za sve vinare, jer, jednostavno, svi koji žele značiti nešto na ovom tržištu moraju biti tu. Definitivno festival napreduje ogromnim koracima.

Zaduženi ste za edukaciju ugostitelja i njihovog osoblja. Kakav je interes za učenjem?

Mislim da nije onakav kakav bi mi željeli da bude. Svaka moja edukacija počinje rečenicom: „Dalmacija nije svjesna što ima i koliko joj ovo more i priroda znači, jer uvjeren sam da se definitivno turisti ne bi vraćali zbog gastronomije koliko zbog mora i prirode.“ Gastronomija je nešto na čemu se definitivno mora još puno raditi, iako su promjene tek jedan posto. Ali, ipak se vide. Mislim da se ljudi još uvijek previše oslanjaju na sigurnost tri ljetna mjeseca, odnosno na garanciju posjeta u restoranima u tom razdoblju.

U Londonu ste već dugi niz godina i prava ste osoba da procijeni koliko su hrvatska vina još daleko od onoga što se nudi na velikom britanskom tržištu?

Ne mislim da smo daleko od europske kvalitete. Postoje hrvatski vinari koji se malo više ističu i to pokazuju osvojenim zlatnim medaljama na raznim svjetskim sajmovima. Osvrnuo bih se tu konkretno na London, gdje prije četiri godine nije postojalo nijedno hrvatsko vino. Moja tvrtka Coe Vintners krenula je s Krauthakerom koji je pokazao nevjerojatne rezultate. London je zasićen talijanskim, francuskim i španjolskim vinima i uvijek traži nešto novo. Hrvatska je posljednjih godina dobila svoju šansu, tako da naših vina sve više ima u mnogim londonskim restoranima od kultnog „Fat Ducku“ s tri Michelinove zvjezdice  pa do ostalih 20-ak restorana ovjenčanih Michelinovim zvjezdicama. Krauthakerovo vino je prvo na listama takvih restorana pronašlo svoje mjesto. Nakon Krauthakera polako dolazi Matošević, Bolfan, Kozlović, Saint Hills, tako da u posljednje četiri godine nekoliko vinarija je zasluženo izborilo mjesto na bogatom londonskom tržištu.

Cijeli intervju pročitajte na www.dalmacijawineexpo.com.