Plastika i guma, združeni u imenu polimeri, nisu više novi materijali jer je guma poznata već 3800 godina, a ove godine se obilježava i 100 godina od proizvodnje prve sintetske plastike – bakelita. No ozbiljnija proizvodnja plastike je započela nakon drugog svjetskog rata kada je 1950. godine ta proizvodnja iznosila oko milijun tona godišnje na razini čitavog svijeta, odnosno oko 3000 tona u Hrvatskoj. Naša je zemlja, kako objašnjava Igor Čatić, potpredsjednik Društva za plastiku i gumu i dugogodišnji profesor na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje, 1970. godine dosegla proizvodnju od 370.000 tona godišnje koja se održavala sve do 1990. godine. Kako je proizvodnja plastike bila uglavnom vezana uz tvrtke Dioki i Chromos, kada su se te tvrtke našle u problemima, našla se i čitava hrvatska industrija plastike koja je spala na oko 180.000 tona godišnje. “Proizvodnja plastike u svijetu raste po stopi od 5,3 posto godišnje i postala je najrašireniji industrijski materijal, dok je kod nas situacija potpuno drukčija”, kaže profesor Čatić. Za ovog plastičarskog stručnjaka glavni razlog za pad proizvodnje leži u deindustijalizaciji Hrvatske, kao i cijepanju Ine na manje tvrtke – između kojih i Dioki koji sam posluje teže nego što bi to bilo u većem sustavu koji bi mu osigurao nabavku sirovina. Kao primjer da je dezintegracija Ine bila promašaj Čatić navodi slučaj austrijske naftne kompanije OMV koja je nedavno proslavila završetak investicije vrijedne 400 milijuna eura u bečkom Schwechatu. Naime, OMV je pogon za proizvodnju plastičnih masa sagradio zajedno s tvrtkom Borelis koja je u 65-postotnom vlasništvu tvrtke IPIC iz naftom bogatog emirata Abu Dabija. Time je, objašnajva Čatić, OMV dobio “most” i gotovo nepresušan izvor sirovina za proizvodnju plastike te će dostići 900.000 tona i prvo mjesto u Europi.

Kao jednog od krivaca, kako za stagnaciju plastičarske proizvodnje, tako i proizvodnje u Hrvatskoj općenito, Igor Čatić vidi dezinformirano javno mijenje koje je od strane pojednih udruga i vjerskih krugova izmanipulirano. “Anonimni hrvatski znanstvenici – ekolozi proglasili su u jednom moćnom (vjerskom) tjedniku početkom 2004. godine PET plastične boce otrovom, no kad se provjerilo da se vraćanjem tih otrovnih PET boca može dobro zaraditi, pokreću se korisne akcije (skupljanje ambalaže za obnovu katedrale, op. a.)”, kaže potpredsjednik hrvatskih plastičara. U Hrvatskoj je najviše povika ekoloških udruga bilo na plastične vrećice koje onečišćuju okoliš i ne mogu se stoljećima razgraditi. No Čatić smatra da je suprotno mišljenju koje prevladava plastika pravi “zeleni” materijal jer bitno pridonosi najvažnijim ciljevima održivog razvoja te da ima i opasnih spojeva, opasni su oni, a ne plastika te kao primjer navodi situaciju u kojoj bi se postovjećivalo npr. hrast i jelu ili čelik i željezo. Problem otpada je globalni problem i treba težiti njegovu smanjivanju, no plastiku ne treba posebno izdvajati jer se, smatra Čatić, plastika može uspješno reciklirati, što razvijene zemlje i čine. Kao vrhunac se navodi primjer Australije u kojoj se primjenjuje tehnologija pomoću koje se od kilograma plastičnog otpada može dobiti 0,95 litara biodizela. Da je plastika ekološka, Igor Čatić potkrjepljuje činjenicom da ona u mnogočemu zamjenjuje papir pa ne treba sjeći šume, a ugradnja 100 kg plastike u vozila smanjuje potrošnju goriva za 10 posto. Isto tako plastična ambalaža smanjuje oštećenja pakiranih proizvoda, prvenstveno poljoprivrednih te je gubitak takvih proizvoda smanjen, od polja do stola, u EU na svega tri posto, dok je u nerazvijenim zemljama (koje ne koriste plastiku) to 30 do 50 posto ili u Ukrajini čak 70.

Plin kao sirovina

Naftni i prema najavama terminal za ukapljeni plin u Omišlju Igor Čatić smatra velikom prednošću Hrvatske koju bi ona i te kako morala iskoristiti. Tako se plin sada uglavnom koristi kao gorivo, a gradnjom plinskog terminala i rekonstrukcijom pogona Diokija koje se tamo nalaze, Hrvatska bi imala idealnu priliku za ponovni bum svoje plastičarske industrije i masovnim korištenjem jeftinog plina kao sirovine.