Pred nama je izazovna poslovna godina. Ključna su dva pitanja: nazire li se kraj inflaciji i podizanju kamatnih stopa te koliko će usporavanje gospodarstava naših najvažnijih trgovačkih partnera u Europi utjecati na smanjenje potražnje za našim izvozom roba i usluga te kako će se to odraziti na ukupne gospodarske trendove?

U razvijenijem dijelu europodručja kamatne stope banaka na depozite i kredite već su reagirale rastom. U Hrvatskoj je pritisak na kamatne stope banaka blag i u najvećoj mjeri odgođen. To je rezultat pravovremenog uvođenja eura, koji na kratak rok donosi veću likvidnost i ublažava kamatne pritiske.

Zbog toga prvi put u povijesti imamo kamatne stope na stambene kredite usporedive s onima u Njemačkoj. U 2023. ćemo osjećati pritisak na rast kamatnih stopa, no pomaci će biti blaži nego u drugim zemljama. Hrvatska ima nekoliko amortizera koje ranije nije imala. Pored euro-amortizera, značajno će biti djelovanje fiskalnih amortizera. Uz očekivani fiskalni deficit od 1,5% BDP-a u ovoj godini i smanjenje omjera javnog duga i BDP-a na oko 70%, u usporavanje ulazimo sa solidnim fiskalnim kapacitetom za djelovanje protiv krize.

EU sredstva su dodatni amortizer koji će neto priljevom od oko 5% BDP-a 2023. pomoći održavanju ukupne potražnje. Proračun za 2023. zasnovan je na realnim očekivanjima rasta BDP-a od oko 0,7%, što jamči da će fiskalna politika ostati važan faktor stabilnosti i drugo, Hrvatska ima šansu izbjeći recesiju koja prijeti.

Prava je šteta što je solidan fiskalni i makroekonomski okvir narušen uvođenjem poreza na ekstra dobit. Uvođenje takvog poreza u obliku razmjerno širokog zahvata, u vremenu kada recesija prijeti, ne prati ekonomsku logiku koja govori da takav porez može imati pro-recesijsko djelovanje. Privatni korporativni sektor još premalo investira. Nadali smo se da će se i korporativne, a ne samo državne, investicije razbuditi u narednom razdoblju, no izgleda da će značajniji uzlet poslovnih investicija morati malo pričekati.