Hrvatska je 2014. pokrenula značajan val energetske obnove javnih zgrada po ESCO modelu, no zadnjih godina je ta dinamika malo usporena, kazao je Damir Vuletić, pomoćnik direktora Odjela za energetsku obnovu javnih zgrada u Agenciji za promet nekretnina (APN) u svojoj prezentaciji 'Uspješnost ESCO modela obnove javnih zgrada u Hrvatskoj', a koju je održao u sklopu konferencije 'Budućnost građevinskog sektora' koja se u organizaciji Poslovnog dnevnika održala u ponedjeljak u Zagrebu. 'ESCO model je reguliran čitavim nizom što europske, što nacionalne, a i lokalne regulative. U Razdoblju 2014.-2018. godina je bio plan pokrenuti investicije od 400 milijuna kuna te postići energetske uštede 30 do 60 posto. Rezultat je da se aktiviralo u sustavu 30 tvrtki, a uspješnu realizaciju je imalo sedam ESCO tvrtki uz ukupne investicije od 700 milijuna kuna, a ako se uračunaju i sve uštede, onda to dostiže i 880 milijuna kuna', kazao je Vuletić. Neki od uspješnijih projekata su u Varaždinu tamošnju županijsku bolnicu te Sveučilište Sjever, Kaznionicu Lepoglavu, Policijsku akademiju u Zagrebu, KBC Split i mnogi drugi. Ukupno se radi o 12 projekata sa 69 zgrada. Najviše zgrada je obnovljeno u sklopu Policijske akademije, njih 15 s ukupno 34.100 četvornih metara površine. Odmah iza su bolnice u Splitu, koja je obnovljena na čak dvije lokacije, te ona u Šibeniku. Vuletić ističe da su ciljevi energetske učinkovitosti na razini EU, pa tako i u Hrvatskoj, vrlo ambiciozni. 'Revidiranom Direktivom o energetskoj učinkovitosti, iz prosinca 2018., postavljen je cilj energetske učinkovitosti od najmanje 32,5 posto do 2030., s klauzulom o mogućoj reviziji na višu vrijednost. Činjenica je da je nužna snažna mobilizacija privatnog kapitala jer raspoloživi financijski okvir EU i nacionalni budžet neće biti dostatan', kazao je Vuletić.

Bez digitalizacije, kako građevinskog sektora, tako i čitavog društva, obnova ovakvih razmjera kakva se očekuje u potresom razrušenom i oštećenom Zagrebu je nezamisliva, rečeno je na panelu 'Građevinski sektor – izazovi i potencijali u implementaciji novih rješenja', a koji se održao u sklopu konferencije 'Budućnost građevinskog sektora' u organizaciji Poslovnog dnevnika u ponedjeljak u Zagrebu.

Bojan Petković, Country Manager softverske tvrtke PlanRadar SEE naglašava da digitalizacija u građevini nije pitanje da li nam treba ili ne nego je to nešto što je nužno. 'Vidjeli smo već u primarnim pregledima posljedica potresa u Zagrebu da se radi o ogromnoj količini podataka koji moraju biti u nekoj centralnoj bazi u koju se prikupljaju i onda dalje obrađuju. Nužne su platforme koje će sadržavati sve podatke, a onda će se odrediti tko i pod kojim uvjetima može u njih ulaziti i mijenjati stvari – investitori, komore, regulatori, financijske institucije itd.,', kaže Petković.

Dodaje da brze obnove i transparentnosti nema bez digitalizacije jer se birokratizacijom gubi vrijeme, novac i smisao. 'Do prije koji mjesec je bilo dosta otpora općoj digitalizaciji iz raznih razloga, a vidjeli smo da kad je došla situacija s koronom da se u samo nekoliko dana bez većih problema digitaliziralo sve i nikom više nije bio problem gotovo ništa održati online', kaže Petković. Darko Koretić, inženjer iz Ingre, ističe da je hrvatska građevinska operativa danas relativno skromna, iz poznatih razloga nedostatka investicija zadnjih 10-ak godina, te da je pitanje da li može obaviti posao kako se to sada predviđa.

'Ako uzmemo da 10 najvećih hrvatskih tvrtki ima ukupni godišnji prihod od pet milijardi kuna, a sada se govori da bi ova obnova koštala 40 milijardi kuna, to znači da bi kroz osam godina bilo ovim tvrtkama plasirano poslova za pet milijardi kuna godišnje. To nije realno jer te tvrtke imaju i drugih projekata koje rade i moraju odraditi', upozorava Koretić. S druge strane, upozorava, mora se naći model da ogromna javna sredstva koja će biti uložena u obnovu ne završe većinski na računima stranih tvrtki koje će vjerojatno morati doći u Hrvatsku raditi na obnovi. Radna snaga u građevinskom sektoru je u prethodno razdoblju bila veliki problem jer je dobar dio građevinara otišao na bolje plaćene poslove u zemljama EU. Koretić ne očekuje da će se sada nešto bitno promijeniti situacija jer će se ti radnici, iako su možda zbog korone privremeno oni došli u Hrvatsku, s njezinim prestankom će se opet vratiti u EU.

'Hrvatske tvrtke su osuđene na uvoz radne snage i bojim se da će još dugo vremena to biti činjenica', kaže Koretić. Pozdravlja nove tehnologije i digitalizaciju koji olakšavaju poslovni proces, no upozorava da se većina radova u građevini još dugo neće moći izvoditi online nego će se morati ručno ili strojno odraditi na samom gradilištu. 'Obnova građevina u Zagrebu neće iziskivati toliko puno građevinskog materijala koliko klasičnog starog manualnog rada', zaključuje inženjer Ingre.

Blanka Matas, predsjednica Hrvatske udruge proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUPFAS) ističe da bi se trebao povećati broj 'ozbiljnih' građevinskih igrača na nekoliko desetaka jer bi se tada lakše i brže mogli pokrenuti obnovu i čitavi građevinski sustav. 'Hrvatski materijali i proizvođači materijala su kvalitetni ti to im je glavna referenca te su oni konkurentni, kako u samoj Hrvatskoj, tako i na inozemnom tržištu.

Naravno, u slučaju veće potrebe za materijalom, u sinergiji s državnom i lokalnom sredinom, izvjesna su dodatna ulaganja u tvornice i tehnologiju, a isto tako i u nova zapošljavanja', kaže Matas. Dodaje da se materijali mijenjaju i da oni koji će se sada ugrađivati u obnovi sigurno neće biti oni od prije 100 godina. 'Proizvođači materijala prate tehnologiju s brojnim stručnjacima i laboratorijima kojima se stvaraju novi materijali koji zadovoljavaju potrebe građevina na koje se ugrađuju', pojašnjava predsjednica HUPFAS-a.

Na konferenciji Budućnost građevinskog sektora održana je panel diskusija na temu budućnosti razvoja grada Zagreba kroz sinergiju struke i političke volje. Predsjednik Društva arhitekata Zagreba, Tihomil Matković, rekao je kako su kolege građevinari napravili dobar posao u prvom pregledu, no da taj proces nije dovoljan.

'Država je shvatila da može pomoći kod konstruktivne sanacije, ali obnova je puno kompleksnija. Na jesen ćemo osvijestiti i potrebu požarnog pojačanja zbog opterećenja instalacija i niza potencijalnih požara i oštećenja. Struka se mora uključiti, no moramo osvijestiti i građane da će proces biti sveobuhvatan i nimalo jednostavan. Zapuštali smo ovo 100-tinjak godina. Još prije deset godina nitko nije razmišljao o energetskoj obnovi niti o tome da unaprijedi energetska svojstva zgrade. Europskom političkom odlukom krenulo se u takvu obnovu i sada smo svjesni da je statička obnova potreba. Osvješćivanje društva ide kroz politiku, a moramo shvatiti da prostor oko nas ima rok trajanja te da moramo stalno održavati prostor koji smo zapustili', istaknuo je Matković.

S njime se složio Ivica Rovis, ravnatelj Zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba, koji smatra da se obnovi grada mora pristupiti protupotresno i protupožarno te energetski a da pritom statička obnova ne znači i cjelovitu obnovu. 'Nismo dovoljno ulagali u prostore, a svaka građevina ima rok trajanja', kazao je Rovis. Osvrnuo se i na stalnu promjenu zakona i pravilnika u 20 godina koji reguliraju izgradnju, zbog čega se javio problem s objektima koji su izgrađeni bez propisane dokumentacije.

'Produžili smo rok za legalizaciju i danas smo opet u par tisuća nedozvoljenih rekonstrukcija objekata u Zagrebu. Najčešće nas pitaju – kada će ponovni krug legalizacije, a to nije dobra poruka', upozorio je ravnatelj. Državni tajnik Željko Uhlir na to je komentirao kako bespravna gradnja nije kriva za štetu nad više od 25.000 zgrada, već da je riječ o pojedinačnim slučajevima. Osvrnuo se zatim i na održavanje zgrada jer je, kaže, jedno podržavati zgradu, popraviti crjepove i urediti fasadu, a drugo konstrukcijski pojačati zgradu koja nikad nije bila projektirana protiv potresa.

'Nakon potresa 1880. godine nastavilo se graditi prema istim principima, do pojave suvremenih materijala i dopisa, a vidimo posljedice starih ciglenih zgrada. Cjelovita konstrukcijska obnova zahtijeva znatna sredstva, pojačanje konstrukcije, ali i suvremene materijale koji smanjuju troškove sanacije', kazao je Uhlir koji je pritom pohvalio volontere koji su se odmah aktivirali nakon potresa pri sanaciji zgrada, od stručnjaka do alpinista i visinskih radnika. No, dodao je, istovremeno je potrebno vidjeti koji su prioriteti kod obnove.

Direktorica Greenike Snježana Turalija smatra kako ova situacija može biti dobra prilika za građevinski sektor. Naglasila je kako je važno da se poboljša energetska učinkovitost na zgradama jer je u ovom trenutku došlo do velikog projektiranja koje, smatra Turalija, možemo nazvati zelenom gradnjom.

'Ne možemo se opirati europskom novcu koji će ići prema zelenim tehnologijama i investicijama, a bez obzira na to što najprije moramo napraviti glavnu sanaciju kako bismo omogućili sigurnost ljudima, ne možemo zanemariti kako je ovo odlična prilika za građevinski sektor; da ljude koji su dionici – od investitora, projektanta do građevinara – pokušamo usmjeriti prema tome, da iskoriste ekonomski benefit te da iskoriste sve svoje znanje i implementiraju ga u Zagrebu. Dogodila nam se pandemija, a nakon velikog potresa to je začinjeno galopirajućom ekonomskom krizom koja dolazi. Zato novac koji će se prikupiti s razine Vlade i EU moramo usmjeriti prema dubinskoj rekonstrukciji i osigurati dobrobit za ljude u zgradama u kojima će netko nastaviti živjeti', poručila je Turalija.

Mirjana Čagalj, potpredsjednica za graditeljstvo, promet i veze u HGK, naglasila je kako je sljedeći važan korak ugrađivanje hrvatskih proizvoda u obnovi, kao i važnost povezivanja struke na čemu su u HGK radili u suradnji sa stručnjacima. Podsjetila je i na izmjenu Tehničkog propisa za građevinske konstrukcije koji će omogućiti da se neki radove dovrše dok se ne donese Zakon o obnovi. Matković iz Društva arhitekata Zagreba osvrnuo se ponovno na stare objekte jer, prema ispitivanjima koje je radio, ciglani materijal mort ima nosivost nula nakon 50 godina, na koliko se minimalno projektiraju zgrade što može predstavljati veliki problem u budućnosti. 'Ako ćemo se vraćati na to, nismo ništa napravili i ne možemo ići na razinu prije potresa', naglasio je predsjednik Društva. Na to se nadovezao državni tajnik Uhlir koji je ustvrdio kako nitko nema namjeru trošiti državna sredstva te da se nećemo vratiti u prošlo stoljeće, već da su sredstva namijenjena pojačavanju konstrukcije.

Tijekom rasprave Rovis se zapitao zašto pojačanje nekih zgrada, kako je zakon predvidio, idu na 40, 60 ili 100 posto jer bi, prema njemu, zgrada trebala biti obnovljena i rekonstruirana u potpunosti kako bi bila uporabljiva. Jedan od problema, kako je spomenuo, je i iseljavanje jer je nakon potresa više od 10.000 ljudi napustilo centar grada, koji je najnaseljeniji i najstariji dio Zagreba, a pitanje je što će biti tijekom sljedećih godina. Pred nama je dugo razdoblje obnove, koje većina dakle zasad procjenjuje na deset godina, a pritom je Uhlir poručio kako treba razdvojiti kratkoročne i dugoročne ciljeve, jer 'kuću je moguće obnoviti za manje od godinu dana, a za stambenu zgradu i velike objekte treba puno više'. Turalija smatra kako će prva brza konstrukcija popraviti stanje izvana, no da za dubinsku i cjelovitu rekonstrukcija, odnosno adaptaciju i novogradnju na suvremeni način treba vrijeme od deset godina obnove. 'Potrebno je okupiti struku kako bismo što kvalitetnije pristupili obnovi', poručila je direktorica Greenike. Seizmička sigurnost i kako je ostvariti Izvanredni profesor sa zagrebačkog Građevinskog fakulteta, Josip Atalić, održao je prezentaciju na temu seizmičke sigurnosti i kako je ostvariti. Kako je naveo, pričalo se već ranije o procjenama rizika od potresa, no to se u javnosti ipak nije osvijestilo.

'Dobro je što se sada više o tome priča i što treba gurati ovu temu što više, jer ćemo se inače vratiti u iste probleme. Iznos od 42 milijarde kuna za obnovu nije samo konstrukcija. Procjenjujemo da će obnova koštati puno više. Šteta se vidjela tek iznutra; volonteri su na terenu izmjerili više od 20 milijuna oštećenih metara kvadratnih. Ako će obnova toliko dugo trajati, ljudi će se početi iseljavati, a Zagreb očekuje i puno jače potrese. Moramo učiti na greškama iz prošlosti i prema iskustva iz susjednih zemalja, primjerice u Italiji', poručio je Alatić. Neki od problema su starost zgrada, loše održavanje i kritička infrastruktura. 'Potrebna nam je dugotrajna rasprava među stručnjacima, kao i vrijeme, novac, cjelovita obnova, inovativnost i napredak', rekao je Josip Alatić i pritom spomenuo kako su on i njegov tim s Građevinskog fakulteta predložiti izdavanje seizmičkog certifikata za svaku kuću za različite razine obnove.

Lucija Špiljak