Iako je Hrvatska već sada značajno energetsko čvorište Europske unije, posebice po pitanju plina, to bi u narednom razdoblju moglo biti još izraženije.

Naime, ponovno je aktualiziran Transjadranski plinovod (TAP) koji, naslanjajući se na Jadransko-jonski plinovod IAP, doprema plin iz kaspijske regije, prvenstveno iz Azerbajdžana, preko Grčka, pa podmorjem do Italije.

No, barem već 10-ak godina aktualan je plan o njegovu drugom kraku iz Grčke preko Albanije i Crne Gore do Hrvatske. Kao i s projektom LNG terminala na Krku, njegova realizacija nije bila prioritetna do ruske agresije na Ukrajinu zbog velikih kapaciteta naftovoda i jeftinog ruskog plina, dok su količine plina u Azerbajdžanu ipak ograničene.

Veliki interes
Ovih dana tu je temu aktualizirao ministar gospodarstva Davor Filipović koji je istaknuo da Hrvatska podržava taj projekt. On je kazao da smatra važnim imati još jedan dodatni dobavni pravac gdje bi plin iz Azerbajdžana došao do Splita, do kuda ide naša plinovodna mreža. Kako podsjeća Hina, ministar Filipović i premijer Andrej Plenković o tom su projektu razgovarali u siječnju s azerbajdžanskim predsjednikom Ilhamom Alijevim na forumu u švicarskom Davosu.

“Razgovarali smo tada i s predstavnicima Crne Gore, kontinuiramo vodimo razgovore i s našim prijateljima u BiH. Postoji veliki interes u tom smjeru, pa vjerujem da ćemo u konačnici i napraviti taj projekt”, dodaje Filipović.

Hrvatska je iskazala interes za izgradnju plinovoda TAP do Splita, a od kuda se grana naša plinska infrastruktura. Za plin iz Azerbajdžana bi, izvjesno, bile zainteresirane i susjedne Crna Gora te posebice Bosna i Hercegovina koja je relativno slabo plinificirana, a u potpunosti je ovisna o ruskom plinu.

TAP i IAP su ponovno došli u fokus Europske unije nakon invazije na Ukrajinu. EU, koji je do tada 40 posto plina uvozio iz Rusije, okrenuo se ukapljenom plinu iz SAD-a, Norveške, Alžira i Azerbajdžana.

Što se tiče potonjeg, predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen potpisala je u srpnju sporazum o strateškom partnerstvu s predsjednikom Alijevim. “Više od 10 europskih zemalja traži od nas da povećamo isporuke”, rekao je Alijev na političkom Globalnom Baku forumu.

Ta zemlja bivšeg Sovjetskog Saveza izvezla je 2019. godine ukupno 19 milijardi kubičnih metara plina, a ove godine planira isporučiti 24 milijarde. “Polovica toga bit će izvezena u Europu”, izjavio je Alijev koji je prošli mjesec posjetio Sarajevo.

Iznad naših potreba
Azerbajdžanski ministar energetike Parviz Šabazov Ogtaj kaže da im cilj nije samo povećati volumen postojećim partnerima,”nego dodati nove, uključujući one na zapadnom Balkanu”. Jadransko-jonski plinovod od albanskog grada Fierija do Splita bio bi dugačak 511 kilometara. Njime bi Hrvatska dobivala polovicu od ukupno pet milijardi kubičnih metara plina godišnje koliki bi bio njegov kapacitet. Procjene Plinacroa su da bi bio završen do 2025. godine.

Uvezeni plin bi, kao i dio onog s LNG terminala na Krku, Hrvatska izvozila u zemlje EU-a jer bi te količine premašile potrebe hrvatskih kućanstava i industrije. Plin za IAP dolazi uglavnom s polja Šah Deniz u Kaspijskom jezeru koje je otkriveno 1999., a crpljenje je počelo 2006.

Toghrul Velijev, analitičar Baku Research Instituta, smatra da Azerbajdžan može odande zadovoljiti od pet do šest posto potreba EU-a za plinom. Europska komisija izvijestila je lani da će Azerbajdžan isporučivati 20 milijardi kubičnih metara do 2027. dok Velijev smatra da je realno govoriti o 12 do 13 milijardi kubika.