Zdrav i održiv okoliš, kojem teži Zelena tranzicija EU, sve je više gospodarski, a sve manje ekološki izazov. Naime, zagađenje zraka stoji Europu 166 milijardi eura godišnje, navodi se u izvješću platforme CE Delft za Europsku alijansu za javno zdravstvo (EPHA) u kojem se ispituju troškovi prerane smrti, bolesti i izgubljenih radnih dana zbog onečišćenja u 432 europska grada. Analiza zaključuje da je zagađenje zraka odgovorno za 480.000 preranih smrtnih slučajeva u Europi, a te brojke bi mogle biti samo veće. Studija uspoređuje tri glavna onečišćivača zraka – čestice, ugljični dioksid i ozon, te njihove troškove povezane s liječenjem, smanjenjem životnog vijeka ili bolestima.

Minimalno rješenje

Zagađenje zraka u gradovima posljedica je nekoliko faktora – prijevoza, grijanja domova ili čak industrijskih ili poljoprivrednih aktivnosti. Problem je posebno izražen u jugoistočnoj Europi gdje su Beograd, Skoplje, Sarajevo, a nerijetko i Zagreb, među gradovima s najvećim zagađenjem zraka. Iako konkretnih brojki o uloženim sredstvima i potrebnim ulaganjima u poboljšanje kvalitete zraka za Hrvatsku zapravo nema, u susjednoj su Srbiji napravili takav izračun. Siniša Mitrović iz Privredne komore Srbije kazao je nedavno da je investicijski potencijal Srbije u tehnologiju poboljšanja kvalitete zraka više od sedam milijardi eura.

Marko Babić, direktor odjela Air Quality Solutions u sjedištu Boscha u Njemačkoj, prošlog tjedna je u Zagrebu na Greencajt konferenciji istaknuo važnost tehnologije za nadzor i optimizaciju kvalitete zraka u gradovima kako bi se podržao zeleni i održivi razvoj. Babić ističe da su korisnici njihove tehnologije prvenstveno gradovi i industrijski sektor. “Iz iskustva znamo da je potrebno kao minimalno rješenje mjeriti žarišta i pozadinu kao referentnu točku. U kritičnim zonama se s dodatnim referentnim točkama omogućuje kvantifikacija i korelacija kvalitete zraka u odnosu na moguće izvore zagađenja te procjena potencijala za poboljšanje kvalitete zraka kroz određenje mjere, npr. optimirano upravljanje prometom ili elektrifikacija prometa. U prosjeku se s 10 analizatora može kvalitetno pokriti područje od 35 do 50 četvornih kilometara”, navodi Babić.

Dodaje da u EU postoje jasna uputstva kako i gdje postaviti analizatore ako se želi dobiti reprezentativna slika kvalitete zraka u gradu, u protivnom se mjere specifični aspekti kao npr. u navedenom slučaju doprinos lokalne tvornice prema okruženju. “Upravo u takvim ‘Fence Line Monitoring’ projektima u i okolo industrijskih zona može se kvantificirati doprinos zagađenju određenih industrijskih sektora te u pomoć korelacija s pojedinim industrijskim procesima kvantificirati potencijal poboljšanja ako se investira u modernizaciju kritičnih procesa. U biti svako mjerenje može imati smisla ovisno o tome koji se zaključci i odluke povuku iz dobivenih rezultata”, kaže ovaj Boschov stručnjak.

Lokalni problem

Pojašnjava da tehnologija, poput njihovog AQDM rješenja, omogućuje praćenje i kvantificiranje prijenosa, odnosno disperzije čestica i molekula u zraku. Napominje da je zagađenje zraka za razliku od ugljičnog dioksida u biti jedan relativno lokalni problem proizveden lokalnim izvorima koji se mogu umanjiti lokalnim protumjerama. Lokalno proizvedena povišena koncentracija čestica gotovo i nema značajnu koncentraciju na udaljenosti od nekoliko kilometara.

Iz EU fondova je moguće povlačiti značajna sredstva za mjerenje i upravljanje kvalitetom zraka. Babić kao pozitivan primjer toga ističe Španjolsku koja kroz EU subvencije od gotovo 1,5 milijardi eura EU Green Deal, uz tehničku potporu Boscha, potiče rješavanje ovih problema, ali se mjere i programi moraju provoditi na državnoj razini kao što je ta zemlja definirala uvođenje zona niskih emisija u više od 150 gradova. Od globalnih primjera ovakvih nastojanja navodi Indiju te Kaliforniju u SAD-u.