Hrvatska je zabilježila najveći pad proizvodnje čelika među članicama međunarodnog udruženja proizvođača WSA, stoji u izvješću udruženja za studeni kojega je objavila Hina.

U Hrvatskoj je, prema procjenama WSA, proizvodnja čelika u studenome pala na godišnjoj razini za čak 29,6 posto, dok je u cijelom svijetu proizvodnja čelika u prosjeku stagnirala jer je zabilježen rast od tek 0,1 posto u odnosu na studeni prošle godine. Time je Hrvatska zadržala posljednju poziciju na ljestvici proizvođača u Europskoj uniji. U 65 zemalja, koje prema navodima udruženja čine 98 posto svjetske proizvodnje čelika, proizvedeno je ukupno 131 milijun tona čelika. Kina, najveći svjetski proizvođač, u prošlom je mjesecu proizvela 63,3 milijuna tona, što je 0,2 posto manje nego u prošlogodišnjem studenom. Od drugih zemalja u Aziji, Japan je proizveo 9,2 milijuna tona čelika, što je 1,1 posto manje na godišnjoj razini, a Južna Koreja 5,9 milijuna tona, što je povećanje za 5,5 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

U Njemačkoj, vodećem proizvođaču u EU, proizvodnja je smanjena za 1,9 posto, na 3,6 milijuna tona, a isti je postotni pad zabilježila i Španjolska, s proizvedenih 1,2 milijuna tona. Najviše se smanjila talijanska proizvodnja, za 13,9 posto, na 1,9 milijuna tona. Francuska je proizvela 1,4 milijuna tona, 5,8 posto više nego u prošlogodišnjem studenom. Među ostalim istaknutim europskim proizvođačima Turska je zabilježila pad proizvodnje od 8,6 posto, na 2,8 milijuna tona. U Rusiji je pak u prošlom mjesecu proizvedeno 5,8 milijuna tona čelika, 5,8 posto više nego u studenom 2013. Ukrajina je proizvela 1,8 milijuna tona, čak 28,6 posto manje nego u prošlogodišnjem studenom. SAD je povećao proizvodnju za 1,5 posto, na 7,2 milijuna tona, a Brazil za 2,4 posto na 2,8 milijuna tona. 

Nezainteresirana država
Hrvatska je sa svojih 10 tisuća tona u studenome na začelju ljestvice iste one Unije koja je nastala na temeljima Europske zajednice za ugljen i čelik. Hrvatska proizvodnja čelika već niz godina se smanjuje, a ni država nije pretjerano zainteresirana za čelik. Kako je Hina javila u rujno ove godine, Predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske Vedran Dragičević pozvao je Vladu da tvrtki Adria čelik iz Kaštel Sućurca osigura kredit od 10 milijuna kuna preko Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR), koja je to odbila uz obrazloženje da nije zainteresirana kreditirati čeličnu industriju u Hrvatskoj.

"Odgovor HBOR-a na program spašavanja 200 radnih mjesta i pokušaj da se zaposli još toliko ljudi glasio je da oni nemaju politiku kreditiranja čelične industrije u Hrvatskoj", rekao je Dragičević. To znači da je upitno 200 radnih mjesta u Adria čeliku, ali i tisuću mjesta u Đuri Đakoviću, te još toliko u TLM-u. Naglasio je da država diže ruke od industrije koja je nekada punila državni proračun s 33 posto, a danas je to svedeno na svega 13 posto. Radnicima Adria čelika krajem listopada i početkom studenog su isplaćene dvije plaće čime je izbjegnuto pokretanje stečaja nad tvrtkom.Ilija Mamuzić, predsjednik Hrvatskog metalurškog društva kaže da je Hrvatska prije 90-ih godina proizvodila 2,6 milijuna tona različitih metalurških proizvoda koje je proizvodilo 16.000 radnika. "Danas proizvede oko 100.000 tona koje proizvodi oko 300 radnika koji rade nešto malo u Sisku i Splitu", kaže Mamuzić.

Zaključak se nameće sam po sebi – bez industrijske proizvodnje, nema niti proizvodnje čelika, ističe Mamuzić. Naglašava da su sve zemlje u tranziciji zadržale svoje metalurške industrije te da zapadne zemlje spašavaju svoje čeličane kada zapadnu u probleme. Sve zemlje osim Hrvatske i susjednog joj istoka. Može se reći da je čelična industrija propala u Hrvatskoj, Srbiji, a Bosna i Hercegovina s nekoć snažnom metalurškom industrijom, zadržala ju je više na simboličnoj razini. Sve je to pokazatelj koliko je nekoć snažna industrija na ovom širem području spala na niske grane. Nesigurna budućnost hrvatskih željezara govori da bi Hrvatska mogla bilježiti i veći pad proizvodnje čelika nego do sada. "Austrija proizvede 6 milijuna tona čelika godišnje, Češka oko osam milijuna tona. To su gospodarstva koja imaju i čuvaju industriju i nisu sve karte bacile na turizam, ili kao Rusija, u izvore energije", kaže Mamuzić. 

Pitanje potražnje
Industriji čelika EU u 2014. godini pomogao je oporavak ekonomija unije 28 zemalja pa je potražnja za čelikom rasla četiri posto, na 145,9 tisuća tona. Najviše je pomogao oporavak industrije u Velikoj Britaniji i Poljskoj. Iako će, prema procjenama, potražnja u 2015. godini rasti 2,9 posto, iz WSA upozoravaju da se EU suočava s novim izazovima poput deflacije i geopolitičkim tenzijama koje ugrožavaju nastavak oporavka. Upotreba čelika u njemačkoj proizvodnji mogao bi rasti 3,2 posto. Nedavno je Europski parlament predložio rezoluciju o sektoru čelika EU zbog velike krize u koju je upao.

Podsjećajući da je industrija čelika nužna za rast i napredak Europe, Parlament je podsjetio komisiju da je nakon isteka Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik Komisija ovlaštena baviti se gospodarskim i socijalnim učinkom razvoja događaja u europskoj industriji čelika. Pozvao ju je da pomno razmisli o srednjoročnim i dugoročnim inicijativama za pružanje potpore industriji čelika. Također je pozvao Komisiju da poziva Komisiju da pomno prati situaciju mnogih europskih tvornica kao što su Gandrange, Florange, Elefsina, Magnesia, Thessaloniki, Li?ge, Dunaújváros, Gala?i, Schifflange, Piombino, Câmpia Turzii, Rodange, O?elu Ro?u, Taranto, Trieste, Silesia, Re?i?a, Târgovi?te, Călăra?i, Hunedoara, Buzău, Brăila, Borlänge, Lule?, Ijmuiden i Oxelösund, u kojoj su mnoge europske najvažnije tvornice zatvorene ili prodane globalnim konkurentima. Sisak i Split nisu bili spomenuti.  

Ozbiljna upozorenja
Interni dokument Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, koji je početkom godine procurio u javnost, i kojega je objavio crnogorski portal Analitika, pokazuje zabrinjavajuću budućnost proizvodnje čelika u svijetu. Kako su OECD-ovi analitičari naveli, financijska situacija u globalnoj industriji čelika je zabrinjavajuća i lošija je nego za vrijeme krize s kraja devedesetih, a razlog je višak kapaciteta, smanjena profitabilnost i rat između pojedinih velikih igrača na tržištu čelika. Višak kapaciteta je dostigao zabrinjavajuću razinu, financijska situacija u industriji je slaba, a protekcionističke mjere pojedinih država se nastavljaju, upozoravaju iz OECD-a. Najnoviji trendovi u ključnim financijskim pokazateljima, kao što su profitabilnost i zaduženost je zabrinjavajuća i ukazuje da je globalna industrija u veoma teškoj ekonomskoj i financijskoj situaciji.