Pitanja na koja se panel Hrvatski plinski izazov: Kako pretvoriti manju potrošnju u veće prihode fokusirao bili su problema upravljanja nacionalnim gospodarstvom, cijena plina koji Hrvati kupuju, koliko država može intervenirati u cijenu kroz smanjenje PDV-a, potiče li država okrupnjavanje lokalnih distributera, kao i načini na koje se potrošači mogu zaštititi od anomalija u opskrbi. Osim navedenog, bilo je riječi i o tome hoće li cijena plina za kućanstva rasti nakon otvaranja tržišta.

U sklopu Energy Market Foruma održanog u srijedu u Zagrebu, regionalne konferencije u organizaciji Poslovnog dnevnika, razgovaralo se o budućnosti plina kao vodećeg energenta u kontekstu ekonomskih i političkih kriza kako u Europi, tako i svijetu. Uslijed raznih faktora, poput niza negativnih makroekonomskih razloga, potrošnja plina u Hrvatskoj godinama pada ili stagnira. Paralelno s tim se, s druge strane, prilično paradoksalno, planiraju projekti kojima je cilj značajno povećati dostupne količine na tržištu. Sudionici panela kojim je moderirao Mislav Šimatović, glavni urednik Poslovnog dnevnika, bili su Antonija Glavaš, izvršna direktorica i članica Uprave PPD-a, Zoran Miliša, predsjednik Uprave RWE Energije, Vedran Špehar, INA-in direktor službe za trgovinu prirodnim plinom i Sabina Škrtić, pomoćnica ministra gospodarstva.

Vedran Špehar, direktor službe za trgovinu prirodnim plinom (INA), prezentacijom je prisutne uveo u temu drugog panela pod nazivom Hrvatski plinski izazov: Kako pretvoriti manju potrošnju u veće prihode. Pojasnio je odnos domaćeg i uvoznog plina na hrvatskom tržištu, pri čemu je naglasio i poziciju INE koja već 60 godina ulaže u istraživanje i proizvodnju nafte i plina.

„Uvjeren sam u snagu plina u europskom i globalnom kontekstu jer njegova prednost kao vodećeg energenta još uvijek leži u činjenici da je ekološki najprihvatljiviji.  Cijena plina ovdje igra veliku ulogu jer alternativna, iako famozna, rješenja poput vodika koštaju. Zbog toga će alternative teže dokazati svoj uporabni kontekst“, rekao je Špehar.

Zamjenica ministra, Sabina Škrtić, osvrnula se na trenutnu atmosferu u Hrvatskoj koju je opisala kao zabrinutu.

„Iako se pred nama nalaze brojni izazovi, velik je broj onih koji takvo što smatraju problemom, dok je zapravo riječ o progresivnom procesu promjena“, rekla je. Dodala je da se, iako suočeni s pomalo nezavidnom situacijom, uz prijelazno razdoblje predviđeno za implementaciju promjena nalazimo na dobrom putu. Zakon o tržištu plina osigurava prijelazno razdoblje u kojem bi se opskrbljivači trebali složiti i uložiti dio sredstava. U vremenima recesije, u kojima je posljednjih šest godina bilo izuzetno teško kategoriju potrošnje izvući od negativnog trenda, cijena plina za kućanstva bila je razarajuća.

„Suočili smo se, kao i cijela Europska unija, s postindustrijalizacijom što je ujedno i posljedica odluka od prije 10, čak 20 godina“, komentirala je te upozorila kako zakon o plinu iz 2013. nije najbolji, ali je prijelazni i to mu je trenutno najvažnija uloga.

Država na cijenu plina, kao i na ostale cijene, utječe poreznim politikama koje su najmoćniji državni alat, iako ponuda i potražnja imaju stratešku ulogu u formiranju cijene.

„Dovođenje različitih izvora plina u Hrvatsku može nas postaviti za lokalnog, ali i globalnog energetskog lidera“, optimistična je Škrtić, pojašnjavajući kako liberalizacija tržišta podrazumijeva iznalaženje novih izvora i količina plina.

Zoran Miliša, predsjednik Uprave RWE Energije, naglasio je kako više nema podjele na plinske i električne kompanije već su one sad dio energetskih grupacija. Prednost takva okrupnjavanja vidi se u komparativnoj prednosti iskustava tržišta koja su razvijenija od našeg, kao i činjenici da na njihovu uhodanom primjeru možemo detektirati i izbjeći greške. Problem s kojim se energetske grupacije suočavaju obično je najčešće vezan uz vrijeme, odnosno period potreban za donošenje i implementaciju novih modela i zakonskih akata ne teče jednako za regulatorne agencije i sudionike na tržištu. „Mi želimo pokušati ubrzati liberalizaciju tržišta plina za kućanstva, no tu treba uzeti u obzir i vrijeme prilagodbe za postojeće distributere.“, dodao je Miliša.

Antonija Glavaš, izvršna direktorica i članica Uprave PPD-a, rekla je da je cijena plina za hrvatske potrošače u posljednje četiri godine pala 30%., pri čemu je opskrbna tarifa za javnu nabavu uvećana. Na ovo se nadovezao Vedran Špehar komentirajući kako je INA do prošle godine bila monopolist na energetskom polju.

„No, ljudi žele promjenu, a napad je puno lakši nego obrana“, te najavio kako će se INA nastaviti braniti svojim prednostima.

„Imamo jednu veliku komparativnu prednost, a to je da posjedujemo vlastitu robu“, rekao je.  Sabina Škrtić nastavno je dodala da bi INA za dvije godine mogla vratiti poziciju tržišnog igrača, sukladno kretanjima na tržištu, koja sad idu u pozitivnom smjeru. „Državi je svakako u interesu da liberalizira i tržište plina“, zaključila je.

„Zbog ekonomske i ukrajinske krize, kao i našeg ulaska u Europsku Uniju, pojačale su se naše obaveze prema van i naš sustav se transformira. Osim INE, tu i je i više drugih kandidata koji moraju proći ovaj proces, a nadamo se da će se svi uspjeti uskladiti s dinamičnom ekonomijom“, rekla je Škrtić. Za budućnost hrvatskog plina za sada nedostaju određeni osnovni preduvjeti, gdje ni infrastruktura nije najbolja – imamo razlomljenu distribucijsku mrežu, dok bez nužnih interkonekcija nećemo ni moći biti dijelom vibrantnog tržišta.

Zoran Miliša iz RWE Energije, istaknuo je da država mora donijeti strategiju kojom će pomoći lokalnim vlastima da se distributeri izdvoje iz njih, dok budućnost tržišta leži u okrupnjavanju i optimizaciji. Moglo se čuti kako Hrvati ipak kupuju jeftini plin: hrvatska cijena plina za domaćinstva najniža je u regiji, dok je poduzetnički plin u istom tom kontekstu nešto skuplji, no na umu treba imati da plin koji se uvozi u RH prolazi dvije države, što košta. Liberalizacija tržišta ima svoje negativne i pozitivne strane. Jedna od njih je i formiranja cijene koja će privući nove ulagače, odnosno predviđeni skok cijene koji bi izazvao uzlazni trend. Prednost liberalizacije tržišta vidi se i u činjenici da su kompanije, bez obzira nalaze li se u većinskom državnom ili privatnom vlasništvu, izjednačene. „Prošla su vremena zaštićenosti državnih firmi, ali je to rizik koji kompanije poput HEP-a mogu podnijeti.“, osvrnula se pomoćnica ministra na najavljene promjene cijena i ulazak novih distributera na tržište. „Neovisno u čijem su vlasništvu, pravila igre su ista.“, zaključila je.

Povećanje cijene plina trebalo bi stvoriti dodatnu vrijednost koja će omogućiti rast BDP-a i industrijalizaciju, što bi u konačnici trebalo i rezultirati većim budžetom kućanstva koje će si moći priuštiti skuplji plin. Hrvatska je prošle godine prvi put usvojila industrijsku strategiju kojom su sektori poput ICT-a, farmaceutske industrije, elektro-privređivačke kao i metalurgijske, prepoznate kao one koje imaju najveći udio stručne spreme, najbolje izvozne rezultate, najviše zaposlenih, ali su i najviši energetski potrošači.

Na kraju panela zaključeno je da se ne može pobjeći od trenutne opće slike, ali se naziru bolja vremena. Kratko je bilo riječi i o socijalnim pravima, gdje se spomenuo nedavni potez HEP-a s vaučerima za električnu energiju kojim se nastoji pomoći socijalno najugroženijima. Mijenjanje uloga i snaga igrača na tržištu trajat će još neko vrijeme jer je u tijeku redefiniranje tržišta, no diskusija polučila stav kako bismo trebali posložiti nacionalne prioritete bez da onemogućavamo konkurentnost. Na primjedbe Europske komisije da Hrvatska ne izvozi dovoljno plina, upućen je odgovor da RH danas proizvodi tek dvije trećine vlastite ukupne potrošnje, što znači da se bori s nedostatkom plina na godišnjoj razini.