Hrvatska se od 2017. nalazi pri vrhu europskog dijela Mediterana po stopi investiranja u odnosu na dodanu vrijednost koja se stvara u hotelskim poduzećima i za 2017. to iznosi visokih 56,4%, a prate nas Bugarska, Portugal i Cipar.

Daljnji razvoj našeg turizma zavisi o novom ciklusu ulaganja u hotele radi povećanja broja u svim segmentima, prema veličini i kvaliteti. Osobito poželjna su ulaganja u najvišem segmentu, gdje je i doprinos rastu dodane vrijednosti najveći. Toliko željeni gosti više platežne moći neće doći ako im se ne ponudi odgovarajući smještaj i sadržaj. Navodi su to iz analize Velimira Šonje predstavljene na Turističkom briefingu Hrvatske udruge turizma (HUT) kojoj je na čelu Veljko Ostojić. 

Hrvatska može konkurirati samo kvalitetom i očito su takve investicije potrebne, no nismo konkurentni u poreznom smislu te je cijeli faktora zbog kojih green field investicije u hotelijerstvu možemo nabrojati na prste jedne ruke. Na najavljeno smanjenje PDV-a na 13% na dio turističkih usluga gledamo kao na prijelaznu mjeru; naime, projekt PDV-a na turizam na Mediteranu je 10% i dok ga ne uhvatimo nećemo biti zanimljivi najvećim investitorima", izjavio je Ostojić. 

U strukturi domaće turističke ponude na hotelski smještaj otpada tek 15,7% ukupnog broja postelja, ali on stvara 40% ukupne dodane vrijednosti (BDV) u turizmu, koji 'nosi' 20 mlrd. kuna (5,6% ukupnog BDV-a). Tako se ostvaruje 3,7 puta veća dodana vrijednost po hotelskoj postelji u usporedbi sa smještajem u kratkoročnom turističkom najmu.

Riječ je o najmanjem udjelu hotelskih postelja u ukupnoj ponudi među relevantnim turističkim europskim zemljama – jedino Crna Gora ima visoki postotak postelja u tzv. obiteljskom smještaju, ujedno neoptimalnoj strukturi kojom se blokira maksimalni gospodarski efekt. Prema Šonji, zadnjih godina dobili smo oko 440.000 novih kreveta u obiteljskom smještaju, čiji ukupno ogroman udjel stvara nisku dodanu vrijednost, dok je na drugoj strani ozbiljan turistički biznis koji investira i pokušava držati korak s konkurencijom na Mediteranu. 

"To za Hrvatsku znači da je na prekretnici, a novi ciklus ulaganja i povećanje dodane vrijednosti može se postići samo snažnim poticanjem investicija u nove kapacitete više razine koji će omogućiti razvoj moderne ponude", navodi Šonje.  U nekretninama za kratkoročni turistički najam (imaju oko 60% kapaciteta) ostvaruje se oko 50% noćenja, a u hotelima oko 28%.

Popunjenost postelja više je nego dvostruko veća u hotelima: oko 150 noćenja po hotelskoj postelji naspram njih oko 70 u drugim oblicima smještaja. Hrvatska se je na istom stupnju turističkog razvoja kao Cipar i Portugal mjereno bruto dodanom vrijednošću po zaposlenom u hotelskom turizmu – na oko 35 tisuća eura, a Francuska, Španjolska i Italija imaju 50-ak tisuća eura.

Analizom se dokazuje da postoji ogroman potencijal da se u narednih 10 godina kroz značajne investicije u moderne kapacitete pokuša dosegnuti navedeni prag. Turizam nije samo niskoakumulativan djelatnost, nego Šonje navodi i najkvalitetniji segment koji nosi vrlo visoki udjel u BDV-u, ne ograničava razvoj, nego ga potiče. 

"Rast smještaja trebamo u većim, produktivnijim hotelima s 4 i 5 zvjezdica, apartmanima iste kvalitete, najkvalitetnijim kampovima te, svakako, u obiteljskom smještaju uklopljenom u šire turističke cjeline, gdje se zbog usluga koje se tu 'pletu' stvara visoka dodana vrijednost. Niža porezna opterećenja i efikasnija administracija mogli bi pospješiti investicije u turizmu, čemu se treba podrediti i turistička strategija", kaže Šonje dodajući da će tržište iznjedrit koji je optimalni broj u odnosu na skromnu brojku od  9772 hotela. Hrvatska, zaključuje, nema malo velikih hotela, nego općenito ima malo hotela, a Cipar s malo više od milijun stanovnika prema broju hotela gotovo nas dostiže.