Nikome još nije do kraja jasno što će biti učinci korona krize na mikro razini, a već su za poduzetnike iskrsnuli novi problemi.

Planira li Vlada doista naknadno uvesti dodatna ograničenja za isplatu dividende u tvrtkama koje su korisnice potpora za očuvanje radnih mjesta, mnogi se pitaju. Isto tako i druge države reagiraju s raznim ograničenjima, no Hrvatska je dosta vremena propustila.

I ne samo to. Umjesto nedvosmislenog komuniciranja oko navedene mogućnosti za pro futuro, stvari su zakamuflirane što potiče bojazan u realnom sektoru da će pod retroaktivni učinak potpasti i tzv. prva pomoć za radna mjesta.

Usto, da je odmah bilo strogih pravila, bila bi i veća potencijalna opasnost od procjene menadžera da im je bolje ne uzeti potpore, nego smanjiti troškove, jer su im ipak važniji dioničari i bonusi nego broj nezaposlenih u gospodarstvu.

Da je prilično izvjesno ograničenje kroz nova pravila nagovijestio je ministar rada i mirovinskog sustava Aladrović. Poruku da nije prirodno isplaćivati dividende i usporedo tražiti pomoć države, čelnik ministarstva rada dopunio je tvrdnjama kojima se u cijelosti odbacuje odgovornost države zašto ograničenja nisu propisana prilikom donošenja mjera.

To bi značilo da se traže dodatni kriteriji za daljnju dodjelu potpora tako da država pomaže najugroženijima, a ne i tvrtkama kojima pomoć izgleda nije niti potrebna. Ako stvari krenu u tom smjeru, glavnu ulogu navodno bi trebalo preuzeti Ministarstvo financija – zbog evidencija koje imaju porezne vlasti, između ostalog i glede ispunjavanja obveza za javna davanja (vezano za druge mjere).

Trenutačno oko toga nema službenih očitovanja iz oba resora, te se čini da konačni stav još nije zauzet, iako načelno stvari idu u smjeru balansa između tvrtki kojima je doista trebala pomoć za isplatu plaća i svih ostalih koje su imale određene vlastite rezerve, najčešće kroz zadržanu dobit iz prošle i ranijih godina.

Sudeći prema upozorenjima dijela ekonomista, mogući su i novi problemi, što je prema profesoru Vinku Belaku redovito slučaj kad se novac dodjeljuje besplatno bez ikakve protučinidbe.

“Osobno bih uvijek bio za ograničenja i zabrane isplate dividende dioničarima u tvrtkama koje su trebale pomoć za plaće, ali tu postoji problem, jer im to nisu unaprijed rekli, nego aposteriori. Kad se u toku utakmice promijene pravila, utakmica se gubi”, ističe Belak aludirajući na pogrešku koja je učinjena na početku prilikom definiranja mjera jer je mnogi ne bi tražili.

Izvanredna situacija nalagala je brze odluke Vlade i one su se pokazale pozitivnima pa ih ne bi trebalo mijenjati u negativne. Zapleli su se i ako to ne oproste, mogući su sporovi”, kaže Belak.

Politika isplate dividendi u uvjetima krize koja može donijeti u budućem razdoblju teškoće s likvidnošću, stvar je opreza i više je financijskih regulatora u svijetu izdalo naputke o tome, pa tako i Europska centralna banka za bankarski sektor.

Primiti dividendu na osnovu ostvarene dobiti u prošloj godini jest pravo dioničara, a politika tvrtke mora voditi računa kako će odluke o visinama dividendi utjecati na cijene njihovih dionica na tržištu. Dakle, isplatom dividendi tvrtke daju signal o svome zdravlju investitorima. Mišljenje je to profesora Željka Mrnjavca s Ekonomskog fakulteta u Splitu koji smatra da bi se trebalo suzdržati od isplata dok se istovremeno traži pomoć zbog poslovnih teškoća.

Velike francuske tvrtke koje traže pomoć za likvidnost potpisuju, kaže, s vladom sporazum u vezi s ograničavanjem isplata dividendi. Slično i u Austriji tvrtke koje traže pomoć obvezuju se da narednu godinu neće isplaćivati dividendu, otkupljivati vlastite dionice ili isplaćivati menadžerske bonuse.

Odricanje dijela sloboda

“Stvari naravno postaju malo kompliciranije kad uzmemo u obzir prekograničnu isprepletenost vlasničkih struktura velikih poduzeća. Dobro znamo primjere u kojima se dobit prelijeva iz jedne u drugu zemlju da bi se platio porez u Nizozemskoj, Irskoj ili Luxemburgu, da ne govorimo o oazama izvan EU. Zato reguliranje na nacionalnoj razini neće biti nimalo jednostavno”, ističe naš sugovornik.

Potpore za očuvanje radnih mjesta, kako i on smatra, uvedene su hitno i u tome trenutku bila je puno manja šteta da ih dobije netko kome nije potrebno, nego da propadnu brojna radna mjesta zbog otezanja.

Uostalom, dioničko društvo ima obvezu prema dioničarima i da nije bilo potpore morali bi smanjiti troškove otpuštanjem radnika. Kako navodi, u slobodnom tržišnom gospodarstvu nikome ne možemo narediti da preuzme na sebe gubitke samo zato što je sposoban to izdržati. Međutim, ako traži subvenciju, odriče se dijela te slobode i njegovo se ponašanje može regulirati u tome pogledu.

“Nastavak mjera u svakom slučaju mora biti povezan s preciznijim ciljanjem onih kojima je najpotrebnije i gdje će za društvo donijeti najveću korist. Sumnjam da se to može riješiti samo vezivanjem za isplatu ili ne isplatu dividendi za prethodnu ili tekuću godinu, jer uostalom, eventualna dobit koja se ostvari tijekom ovog razdoblja ako se ne isplati kroz dividendu nego ostavi kao uvećanje kapitala svejedno će povećati vrijednost dioničarima. O drugim oblicima izvlačenja da ne govorimo”, kaže Mrnjavac.

Već smo imali slično

Poručuje da se slaže s ministarstvima rada i financija da je nastavak potpora nužno vezati za određena ograničenja koja bi umanjila mogućnost da se subvencije prelijevaju u dobit dioničara. Mrnjavac kaže i da se boji da će biti teško oblikovati optimalnu regulativu. Naravno, navodi da ne može ni zamisliti da bi se regulativa primjenjivala retroaktivno, nego samo za buduće faze pomoći.

I revizorica Dubravka Kopun smatra da je nelogično post festum uvoditi neka ograničenja, koja nisu bila jasno iskomunicirana u startu. U konačnici već smo imali, podsjeća, situaciju kada se je retroaktivno zahtijevala isplata poreza na dohodak od kapitala na isplate dobitaka iz prethodnih godina, pa je onda sudskih putem definirano da na prethodna razdoblja se ne mogu uvesti ograničenja u smislu plaćanja poreza.

“Ako, dakle, taj pravni element prilagodimo ovom okruženju, nedvojbeno je da će opet doći do nekakvih navlačenja po sudovima i da retroaktivno zahtijevanje neisplate dividende nije moguće”, kaže Kopun dodajući da u SAD-u   nije bilo takvog ograničenja, ali neka kotirajuća društva su odlučila na početku pandemije odgoditi isplatu dividende koja je dospijevala prvi kvartal za neka buduća razdoblja.