Državna tvrtka Hrvatske šume (HŠ) opet je u epicentru političkih sporenja vlasti i oporbe te istraga protiv bivšeg predsjednika Uprave Krunoslava Jakupčića, dok istodobno njegov nasljednik Nediljko Dujić pokušava uspostaviti “clean start”.

Danas završava javna rasprava o “nacrtu odluke o načinima i uvjetima prodaje drvnih sortimenata za 2023.”, dokumentu za koji je prvi put zatraženo mišljenje zainteresiranih otkad je prije pet godina između Hrvatskih šuma i drvnih proizvođača okončano dugogodišnje sukobljavanje oko podjele drvne mase.

To je, naime, riješeno zaključenjem Pisma razumijevanja za ugovaranje okvirnih i godišnjih ugovora za kupoprodaju trupaca, kojim se, kako je tada pojašnjeno, utvrdilo kriterije i transparentan način raspodjele trupaca po svakom proizvođaču, a njihova obvezna primjena trajat će 10 godina, do 2027.

No, nakon samo godinu dana uslijedilo je negodovanje i upozoravanje na odstupanja od kriterija, a najglasniji kritičar bio poduzetnik Nikola Požgaj, koji sada tvrdi da se ovom novom odlukom upravo takve izmijenjene i, po njemu, nepravedne kriterije postavlja kao standard. Požgaj je s HŠ-om još 2021. ušao u otvoreni sukob te podnio i prijave zbog kršenja tržišnih odnosa, koje su još u postupku obrade u Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.

I sada je u ocjenjivanju Dujićeve inicijative među 90-ak komentara i ocjena pristiglih u javnoj raspravi o kriterijima raspodjele trupaca Požgaj najglasniji. No, nije i jedini.

Proizvođač parketa Bauwerk Group Hrvatska na prijedlog HŠ-a otvoreno iznosi negativne ocjene i upozorava da je “sustav distribucije drvnih sortimenata kakav je od HŠ-a uspostavljen u Hrvatskoj u suprotnosti ne samo s odredbama nacionalnog Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, nego i s pravom EU, te ga kao takvog treba hitno mijenjati”.

Bauwerk ne samo da problematizira što se i u 2023. ne odustaje od sustava “zaštite stečenih prava”, kojim se i nakon šest godina “pogoduje” onima koji su 1. siječnja 2017. kupovali više od 50.000 m3 trupaca, nego apelira da se u cijelosti taj sustav napusti.

Argumentira da on omogućuje pristup većim količinama trupaca isključivo u odnosu na prethodno stečene i količine zajamčene Pismom razumijevanja, ne vrednujući druge pokazatelje uspješnosti poslovanja koja su u tom vremenu uslijedila.

Takav protekcionizam, po ocjeni Bauwerka, opravdano “izaziva sumnju u nezakonita postupanja pojedinih aktera u cilju zaštite njihovih pojedinačnih interesa radi ostvarivanja nepripadne imovinske koristi, a na štetu RH, čiji se resursi nezakonito raspodjeljuju prema zastarjelim, neutemeljenim i netržišnim kriterijima”.

Bauwerk u više navrata upozorava na potrebu kontrole korištenja trupaca koje se nabavlja kroz ovaj sustav. Za razliku od Bauwerka, koji sugerira potpuno odustajanje od ovog modela, Požgaj rješenje vidi u vraćanju na početak – na Pismo razumijevanja.

Utoliko i istup novog vodstva HŠ-a i otvaranje javne rasprave o tome kojih kriterija će se držati pri raspodjeli sirovine u ovoj godini po njemu ima smisla samo ako bi se korigirala odstupanja od tog krovnog dokumenta. No, skeptičan je i smatra da će umjesto toga prava kojima su pojedinim kupcima omogućene veće količine sirovine ovime samo biti zacementirana.

Ključan kriterij
“Ključan kriterij za raspodjelu je suprotan propisanom kriteriju iz Pisma i onome iz prvog javnog poziva iz 2018., kada se sirovina morala dodijeliti određenim ugovornim kupcima kao da su finalisti, a vrijeme je pokazalo da nisu. Da se poštuje kriterij iz Pisma, svi ti tzv. finalisti koji nisu kroz godine opravdali isporuku finalnih proizvoda, tu kvotu drvne mase trebali bi izgubiti i ona bi trebala biti dodijeljena onima koji su ili ostvarili rast sukladno odredbi mogućeg rasta ugovorne kvote, ili novim kupcima koji za to ostvaruju pravo”, ističe Požgaj.

Nikola Požgaj je davno podnio i prijave zbog kršenja tržišnih odnosa, koje su još u postupku obrade u AZTN-u/M. Jurinec/PIXSELL

Navodi primjer kupca koji je u Okvirnom ugovoru i prvom Godišnjem ugovoru za 2018. imao ugovorenu kvotu od 20.000 m3 metara hrasta za viši stupanj završenosti (V do VIII), da bi kroz godine od te kvote 79% prenio u niže razrede od 0 do IV.

Taj je kupac, tvrdi, trebao izgubiti taj dio drvne mase, jer je ne koristi za proizvodnju za koju ju je dobio, te je trebala biti preraspodijeljena drugim kupcima. Budući da se kroz kvotu zapravo subvencionira proizvodnja, Požgaj je izračunao da je HŠ samo na tom slučaju kupcu omogućio 156 milijuna kuna materijalne koristi, te time oštetio državu.

“Takvih velikih kupaca kojima se izmjenom ključnih kriterija pogoduje (s ugovorom iznad 10.000 m3) više je od 30 (u razdoblju 2019.-2022.), te im je omogućena nepripadna materijalna korist od 2,4 milijarde kuna, a za taj iznos su uskraćeni stvarni finalisti ili pak novi kupci koji su temeljem originalnih kriterija iz Pisma trebali preuzeti tu kvotu drvne mase za proizvodnju finalnih proizvoda i time stvarati veću novostvorenu vrijednost, što je temelj Strategije”, upozorava Požgaj.

Osim što se Dujićevim prijedlogom zadržava postojeće stanje, Požgaj ukazuje i da se pravila raspodjele narušava mogućnošću da kupci kao dokaz kojim pravdaju kvote dostave i potvrde za svoje druge, povezane tvrtke, iako je Pismom, kaže, utvrđeno pravilo “jedan OIB – jedan ugovor”.

Isti problem muči i manje poduzetnike, posebice obrtnike, čija se komorska organizacija uključila u javnu raspravu, kako bi im osigurali više sirovine i smanjili mogućnost manipulacije. Jedan od obrtnika čak i problematizira što u potpisivanje desetogodišnjeg Pisma razumijevanja nije uključen HOK i traži da se to ispravi.

Argument za liberalizaciju
Potpisnici tog dokumenta, Udruženje drvno-prerađivačke industrije HGK nije se uključilo u e-savjetovanje, nego je pozvalo članice da izravno predaju primjedbe i prijedloge. U Udruženju pojašnjavaju kako je teško objediniti različita stajališta koja imaju članice, no Požgaj, čija je tvrtka Massive Panels članica Udruženja, upravo i poziva HŠ da se predloženi tekst izmijeni i da se poštuju kriteriji iz Pisma ili potpuno prekine s ovim modelom raspodjele i prijeđe na potpuno tržišni odnos, kakav prevladava u europskim zemljama.

Za liberalizaciju kao argument navodi i podatke da se i nakon pet godina primjene nije počelo pomicati prema glavnom cilju dogovora proizvođača i države – smanjenja izvoza sirovine i povećanje proizvodnje finalnih proizvoda.

Drvna industrija još više od 65% izvoza ostvaruje prodajom sirovine, podvlači Požgaj, koji kaže da govori i uime mnogih koji misle isto, ali ne istupaju javno, jer “ipak ugovore zaključuju s Hrvatskim šumama”. On sam, kaže, ne želi dati alibi Upravi kada bude branila raspodjelu kvota činjenicom da su proveli javnu raspravu, a da nitko nije ukazao na nešto sporno.

Dosad HŠ nije komunicirao oko ovog dokumenta, a mišljenja o prijedlozima objavit će najkasnije do 20. veljače, kako bi mogli raspisati natječaj za ovogodišnje kvote, koji već kasni upravo zbog nastojanja promjene kriterija. Ugovori za 2023. bi, prema najavi, trebali biti zaključeni do kraja ožujka.