Premda nominalno rastu, realna primanja u Hrvatskoj nastavljaju sve brže klizati prema dolje zbog inflacije. U rujnu je produbljen godišnji pad prosječne neto i bruto plaće isplaćene po zaposlenom u pravnim osobama koje su u godinu dana pale 5, odnosno 4,2 posto. Na valu pada kupovne moći kojem se kraj zasad ne nazire, za očekivati je nastavak pritiska radnika i sindikata za većim plaćama. I u Europskoj središnjoj banci s oprezom gledaju na rast plaća jer on može dodatno otežati borbu s već dvoznamenkastom inflacijom.

Dosadašnji pritisci za boljim radnim uvjetima u privatnom i javnom sektoru u Hrvatskoj, što zbog inflacije, što zbog nedostatka radne snage, pogurali su prosječnu neto plaću u rujnu na 7623 kune, 515 kuna više (7,2%) nego lani. Prosječna isplaćena bruto plaća iznosila je 10.325 kuna, 728 kuna više nego lani u istom mjeseci 2021., no primjetno bilježi usporavanje rasta u prethodnom mjesecu (s 8,9% na 8,1%).

”Realan pad prosječnih neto i bruto plaća traje od veljače odnosno od travnja ove godine, a rezultat je visoke godišnje stope inflacije koja je snažnija od godišnjeg nominalnog rasta plaća”, ističu u Raiffeisenu. Dodaju da visoka i trajna inflacija iz mjeseca u mjesec umanjuje realnu vrijednost plaća unatoč pozitivnoj godišnjoj dinamici”. Predviđanja o dvoznamenkastoj inflaciji u narednim mjesecima, oko koje praktično vlada konsenzus analitičara, te usporavanju rasta nominalnih plaća za građane znači nastavak pada njihovih realnih dohodaka.

S takvim trendovima inflacija se nastavlja “iskuhavati” preko plaća. Može li ubrzanje pada realnih dohodaka biti okidač snažnog nezadovoljstva i dovoljan pritisak na poslodavce da izazove inflatornu spiralu, uzajamno podizanje plaća i cijena koje vodi u inflaciju bez kontrole? “Teško”, smatra glavni ekonomist Hrvatske gospodarske komore (HGK) Goran Šaravanja. “Stvaranje inflatorne spirale zasad se ne vidi ni u Hrvatskoj ni u Europskoj uniji. Njemački sindikati metalne i elektro industrije tražili su 8,5-postotno povećanje plaća na godišnjoj razini, a ostvarili su dvostruko manje uz jednokratnu pomoć iako je inflacija dvoznamenkasta”, kaže Šaravanja. Naime, dugoročno a bez obzira na inflaciju, nedostatak radne snage karakterizirat će europsko i hrvatsko tržište rada, tako da u budućnosti možemo očekivati daljnji rast plaća neovisno o trenutno nepovoljnim kretanjima.

Glavni ekonomist Hrvatske narodne banke Vedran Šošić stava je da će usporavanje gospodarske aktivnosti i stroži uvjeti financiranja smanjiti vjerojatnost ugrađivanja inflacije u rast dohodaka. Nalazi iz recentno objavljenog MMF-ovog World Economic Outlooka tako sugeriraju da uz uzroke inflatornih pritisaka izvan tržišta rada u trenutnim uvjetima snažnog zaoštravanja monetarne politike izgledi za nastanak trajnije inflacijske spirale nisu veliki.

“Smatram da je u Hrvatskoj nastanak inflatorne spirale moguć jedino ako do nje dođe u europodručju. Inflatorna spirala mogla bi se razviti isključivo u Hrvatskoj samo ako bude pogrešaka u drugim područjima ekonomske politike, recimo ako fiskalni paketi budu znatno veći od najavljenih”, kaže Šošić.

Koliko nestaje životni standard ilustrira mjesečni pad neto i bruto prosječnih primanja. U rujnu je nominalna neto plaća pala je 0,7 posto, a bruto 1,3 posto, a uzme li se u računicu inflacija, neto plaće manje su za 2,2 posto, a bruto 2,8 posto. Za primijetiti je da je od siječnja do rujna ove godine, prosječna neto plaća od 7588 kuna bila je nominalno 7,1 posto viša, ali i realno 2,5 posto niža na godišnjoj razini.

Prosječni iznosi

Državni statističari bilježe da za svoj rad najnižu prosječnu neto plaću primaju zaposlenici u zaštitnim i istražnim djelatnostima, 4929 kuna. Najviša prosječna plaća isplaćena je u zračnom prijevozu, 12.580 kuna. Neto prosječna satnica u Hrvatskoj iznosi 42,79 kuna (+3,7% više na mjesečnoj razini) ili 7,1 posto više nego lanjskog rujna. Da prosjeci mogu iznimno varirati, pokazuje medijalna plaća s kojom se političari baš neće hvaliti. Ona iznosi 6500 kuna, a znači da je polovini zaposlenika isplaćena neto plaća manja ili jednaka tom iznosu, a drugoj polovini veća. Istodobno, bruto medijalna plaća u rujnu je dosegnula 8547 kuna.

Dosadašnje poruke Europske središnje banke, koja od 1. siječnja s uvođenjem eura postaje i domaća monetarna vlast, signalizirale su da u eurozoni nema naznaka da su se plaće ugrađivale u inflaciju te da će, dogodi li se to, reagirati. No, čini se da u ECB-u vide prve naznake inflatorne spirale. Govoreći o narednim projekcijama za 2023., i iduće dvije godine, član Izvršnog vijeća ECB-a Philip Lane u intervjuu je rekao da je danas inflacija viša nego se u prethodnim projekcijama očekivalo, a tijekom jeseni postalo jasno da će i iduće godine cijene energije vjerojatno ostati više od očekivanih. U nekim zemljama prijenos visokih cijena energije na maloprodajne cijene nije završen, na inflaciju implikacije imaju veće fiskalne potpore.

”Srednjoročno, gledajući 2024., 2025., mislim da zaista postoje dva velika problema. Jedan je da je jasno da će se plaće povećati snažnije nego što je uobičajeno. Već smo u rujanskoj projekciji vidjeli da će biti nekoliko godina bržeg rasta nominalnih plaća, jer su radnici doživjeli značajan gubitak realnih plaća. Očekujemo da će ova vrsta procesa nadoknađivanja povećati nominalne plaće tijekom nekoliko godina. I kao što smo već imali u rujnu, morat će doći do svojevrsne preispitivanja izgleda plaća u kontekstu više stope inflacije, stanja na tržištu rada i fiskalne potpore koja još uvijek postoji”, rekao je Lane.

Relevantni za inflaciju bit će efekti strožih uvjeta bankovnog kreditiranja.

Porukama tvrtkama i radnicima

”Čak i ako to nema trenutni učinak na gospodarstvo i inflaciju, očekujemo da će se snažnije pojaviti 2024. i 2025. Dakle, za te godine prognoza će morati uravnotežiti činjenicu da inflacija ima posredni učinak, na primjer, na mehanizam plaća”, kaže. Lane je odaslao je jasnu poruku poslodavcima i radnicima:

”Poduzeća i radnici trebaju shvatiti da se određivanje cijena i plaća treba odvijati u kontekstu da će skuplji financijski uvjeti smanjiti potražnju sljedeće godine i u godinama nakon toga. Tvrtke bi trebale paziti na pretjerano povećanje marži, a radnici bi trebali paziti na to što je održivo povećanje plaća. Postoji važna interakcija između onoga što radimo i načina na koji se određuju te odluke o cijenama i plaćama. Drugi način da se to kaže jest da bi tvrtke i radnici trebali u potpunosti razumjeti da će se inflacija tijekom ovih godina smanjiti prema našem cilju od dva posto”.