Zatvorene sobe, bez ijednog gosta, skijališta bez snijega, tek nekolicina radnika koji održavaju hladni pogon, direktor u ostavci i potpuna nezainteresiranost države kao vlasnika. To je današnja slika Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica. A u svibnju 1998. godine tu se hrvatska nogometna reprezentacija pripremala za Svjetsko prvenstvo na kojem je osvojila broncu. Tada ih je obišao i pokojni predsjednik Franjo Tuđman. Danas se naši sportaši i reprezentativci pripremaju daleko od Bjelolasice.

– Točno je da sam podnio ostavku, no o razlozima, dok ona službeno ne bude prihvaćena, ne želim govoriti. Istina je da je situacija teška. Kao i sve, pogodila nas je kriza, ali ni vrijeme nam ne ide u prilog. Snijega nema, pa su nam i planirani gosti otkazali dolazak. Očekujem da će se više o svemu, pa tako i o mojoj ostavci, znati kroz desetak dana – kaže direktor Željko Lipošćak.

Moguć i stečaj i štrajk

Zbog svega odlučeno je da se HOC potpuno zatvori da ne bi dolazilo do novih troškova. Radnici su poslani na prisilan odmor do 18. siječnja, gdje će čekati konačan rasplet. Nekolicina ih je upućena u Hotel Jastreb.

– Nažalost, već dvije godine problemi se uporno stavljaju pod tepih i ništa se ne rješava. Zato je i došlo do ovog – tvrdi Alen Beljan, sindikalist u HOC-u.

Objašnjava što je dovelo do nikada lošije situacije.

– Istina je da nam puno toga nije išlo u prilog. Od 20. kolovoza do 20. rujna nismo imali vode. I kada je pao snijeg, dva vikenda nismo imali struje. Ukoliko svemu tome dodamo i onaj nesretni požar, jasno je u kako se teškoj situaciji nalazimo. Ipak, mislim da je osnovni problem što oko Bjelolasice ne postoji vizija. Nama se duguju plaće za listopad, studeni i prosinac. Čak i kada bi se neke otpustilo, to se ne može učiniti jer za program zbrinjavanja tehnološkog viška nema novca. Koliko imamo informacije, Agencija za upravljanje državnom imovinom je odlučila da nam se osiguraju neka sredstva. No, što će se zaista dogoditi, ne znam. Riječ je samo o kuloarskim pričama i ne bih ih komentirao. Vezano uz sindikat i radnike mogu reći da su još uvijek sve mogućnosti otvorene. Naravno, tu uključujem i stečaj i štrajk i neke druge akcije – kaže Beljan.

Nekada olimpijski

Ipak, mnogi poznavatelji prilika na Bjelolasici naglašavaju da je osnovni problem što HOC nikada nije postao ni hrvatski ni olimpijski. Država je godinama sufinancirala rad, ali nije pokrenuta niti jedna prava investicija koja bi omogućila da se iznimni potencijali ovog prostora iskoriste. Ljeti HOC redovito ostaje bez pitke vode, a o cjevovodu koji bi spojio Ogulin i Vrelo tek se vode razgovori. Nije izgrađena ni akumulacija koja bi osigurala dovoljno vode za zasnježivanje skijaških staza. Bjelolasica je godinama funkcionirala kao tvrtka i javna ustanova. No, taj je potez donio samo dokumentaciju za izgradnju novog kompleksa sa sportskom dvoranom. Nova je ideja da se odvoji sportski od turističkog dijela i omogući kandidiranje projekata za fondove Europske unije. No, upitno je kako će sve završiti, jer je dug HOC-a veći od pet milijuna kuna.