Neslaganja tržišnih igrača i regulatora gotovo su prirodna stvar jer i interesne pozicije su im često oprečne. Tako je to i u bankarskom sektoru, u kojemu se u novije vrijeme neslaganja uglavnom očituju na pitanjima zaoštrenja pravila za izdvajanje rezervacija.

U vrhuškama banaka, međutim, navikli smo da se neslaganja s regulatorom uglavnom svode na tiha i anonimna negodovanja. Tako je bilo dosad, ili preciznije, do ovog utorka koji je bio i zadnji dan mandata Uprave Hrvatske poštanske banke. Uprava na odlasku predvođena Čedom Maletićem za nadležne je državne institucije, odnosno za vlasnike i nadzornike, pripremila izvješće o radu u proteklih pet godina koje je sve prije nego završna formalnost. Završno poglavlje tog izvješća posvećeno je, naime, "odnosu s HNB-om", s naglaskom na posljednji izravni nadzor regulatora. Uprava se u njemu veoma oštro suprotstavila stajalištima HNB-ovih supervizora i  time ušla u otvoreni sukob koji svakako duboko zasjenjuje činjenicu da Hrvatska poštanska banka od danas ima novu upravu (dvočlanu umjesto četveročlane) na čelu s Tomislavom Vuićem. "Smatramo da se radi o neobjektivnom nalazu i ocjenama što bi za posljedicu imalo značajno podcjenjivanje imovine i vrijednosti Banke pa financijska izvješća ne bi prikazivala istinito i objektivno stanje. Stoga Uprava Banke takve nalaze i ocjene ne može prihvatiti", jedna je od zaključnih ocjena spornih nalaza nadzora od danas bivše Uprave.

Dakako, takve ocjene teško je ne promatrati i u kontekstu činjenice da je HPB kao jedina preostala značajnija banka u državnom vlasništvu na vrhu Vladine liste državne imovine za privatizaciju. Cijela je priča zanimljiva i utoliko što odlazeću upravljačku trojku Poštanske banke čine upravo bivši HNB-ovci. Uz Maletića, to su još dojučerašnje članice Uprave Tanja Šimunović i Boženka Mostarčić. Prema njihovim navodima, spomenuti je izravni nadzor rezultirao "bitnim razmimoilaženjem u stavovima između Banke i HNB-a te može imati značajne materijalne implikacije i štete za Banku". U svom očitovanju tako ističu i da su se "zalagali za provođenje neovisne procjene i ocjene poslovanja Banke prema metodologiji ECB-a s naglaskom na Asset Quality Review, i to od strane konzultanata/revizora koji su to već radili, ali to nije bilo prihvaćeno od strane HNB-a". Na naš upit iz središnje banke su odgovorili da "o procesu supervizije i mjerama koje se nalažu pojedinoj kreditnoj instituciji nije dopušteno obavještavati javnost dok proces supervizije traje". Podatke i informacije o pojedinim kreditnim institucijama do kojih HNB dolazi obavljajući poslove supervizije, kažu, "središnja banka i zakonski je obavezna čuvati kao povjerljive, te ih stoga ne može podrobnije komentirati ni u ovom konkretnom slučaju".

No, dodaju da je "svakako neuobičajeno da se u javno komentiranje supervizorskog postupanja koje je u tijeku – i čiju eventualnu nepravilnost može osporavati na odgovarajući način – upušta uprava kreditne institucije o kojoj se radi".A nalazi proljetošnjeg nadzora HNB-a za tu upravu "nisu utemeljeni na propisima i hrvatskom regulatornom okviru, već su rezultat iznenadne promjene pristupa i diskrecijskih stavova HNB-a u cilju zahtjeva za dodatnim rezervacijama". Posebno bitnim pritom naglašavaju da se HNB-ovi zahtjevi za dodatnim rezervacijama odnose na tzv. stari portfelj nasljeđen od prethodne Uprave, po kojemu je HNB-ov nadzor iz 2009. (za mandata prethodne uprave) zahtijevao dodatnih 59 milijuna kuna rezervacija. "Od tada pa do danas po istom tom portfelju ova Uprava je izdvojila dodatnih 1,3 milijardi kuna rezervacija", kažu objašnjavajući to dijelom striktnom primjenom regulative, uključujući i njeno zaoštravanje iz 2013., a dijelom promjenama tržišnih okolnosti zbog nastavka nepovoljnih gospodarskih kretanja.

Uza sve, tvrde kako je dio plasmana iz tog portfelja dodatno osiguran i dijelom naplaćen te kako je glavnina spornih pitanja između Banke i HNB-a iz područja u kojima nije bilo promjene regulative u odnosu na izravne nadzore iz 2009. i 2012., ali "HNB u ovogodišnjem nadzoru ima drugačiji tretman" te "traži dodatne troškove rezerviranja po plasmanima, umanjenje vrednovanja ulaganja u kapital društava te umanjenje vrijednosti preuzete materijalne imovine". Takvim pristupom, kažu, "uvodi se pravna nesigurnost što za Banku može imati značajne reputacijske, pravne i materijalne rizike odnosno posljedice".S kolikim je zahtjevima za dodatnim rezervacijama supervizija HNB-a zaključila svoj izravni nadzor, u izvješću se ne spominje, što ne čudi jer zaključno izvješće očito još nije ni gotovo. No, posljednjih se mjeseci s tim u vezi u bankarskim krugovima govorilo o nekoliko stotina milijuna kuna.

Ne treba velike matematike za zaključiti da bi rezervacije približno tog reda veličine bile veliki udar na financijski rezultat banke, ali i stopu adekvatnosti kapitala. U banci, doduše, ističu kako je od 2010. do sredine ove godine generirano više od 309 milijuna kuna neto dobiti čime su uvećane kapitalne rezerve. Posljednjih godina kapitalni su se zahtjevi uspijevali pratiti unatoč velikim rezervacijama koje su se izdvajale iz operativne dobiti, ali uz udar zahtjeva za velikim iznosom dodatnih rezervacija to bi bilo neizvedivo. Razmimoilaženja su zasad očito velika i ozbiljna, a ostaje vidjeti hoće li rezultirati i upravnim postupkom, što je, ostane li tako, jedini pravni lijek.