Građanin u financijskim problemima, prema neformalnim najavama, bit će u fokusu subotnjega sastanka predsjednika RH Ive Josipovića s članovima Savjeta za gospodarstvo i Vijeća za socijalnu pravdu. Skup će biti pojačan gostima, od kojih neki dolaze iz financijskoga sektora.

Vruća je to tema za Vladu, sindikate i kreditnu industriju. Hrvatska nema reguliran osobni stečaj. O potrebi za njim govori se već dugo, a Vlada je, prema ocjenama nekih sindikalista, nepravedna prema građanima jer ne daje mogućnost zakonskoga izlaska iz dugova. Ozbiljna istraživanja o potrebama hrvatskih građana nisu provedena, no stanje je, tvrde mnogi, alarmantno. Svaki je peti građanin na rubu siromaštva i rapidno raste broj nelikvidnih. Prema posljednjim podacima Fine, u financijskim problemima je 249.029 blokiranih građana.

Dug građana iz osnova za ovrhu na novčanim sredstvima predanim Fini potkraj siječnja 2013. iznosio je praktički 18 milijardi kuna. U protekle dvije godine Fina je zaprimila 2,5 milijuna osnova za prisilnu naplatu na novčanim sredstvima, od čega se 55 posto njih odnosi upravo na građane. U istom razdoblju ukupno je od građana prisilno naplaćeno naplaćeno 5,2 milijarde kuna, što može biti znak da dolazi vrijeme pljenidbe imovine, a to onda znači i potrebu uvođenja jasnih pravila igre za osobni bankrot, kako dužnicima, tako i vjerovnicima. 

Pravosuđe čeka
"Predsjednikovi ljudi" iznijet će kakve je olakšice moguće uvesti za građane koji ne mogu vraćati kredite pod udarom krize. To je jedno pitanje, a drugo je treba li Hrvatska u kratkom roku donijeti zakon o osobnom stečaju. Očekuje se da će sudionici javno podržati hitnu potrebu za tim zakonom kako bi upravo zbog nagomilanih problema građana pogurali Vladu koja ga, kako zakon o osobnom stečaju nije u paketu EU zakona, dosad nije donijela. Iako se teren za njega priprema već dugo kroz određene aktivnosti radne skupine Ministarstva pravosuđa, zakon se nije pomaknuo ni milimetar dvije godine. Bivša je Vada poduzela ozbiljne korake te je u siječnju 2011. usvojila smjernice o uvođenju instituta osobnog bankrota, no one su i te kako podložne kritici, kažu stručnjaci.

Nije jasno političko stajalište Milanovićeve Vlade, hoće li problem riješiti donošenjem zakona? Ministarstvo pravosuđa stalo je na loptu, navodno čeka da se pitanje stečaja građana riješi na razini EU Uredbom o stečajnom postupku. U nju je nedavno intervenirala Europska komisija prijedlogom promjena, a s ciljem da se proširi na stečaj građana.  Tržišna ekonomija, potaknuta razvojem kreditne industrije i potrošnje, te pravna sigurnost vjerovnika, donijeli su najprije dužnicima u SAD-u razne varijante spasa od dugova. Od blagog zakona (Bankruptcy Code) Amerikanci su odustali 2005. Zakon o sprječavanju zlouporabe i zaštite potrošača tada je donio oštrija pravila kako dužnici ne bi zlorabili sustav osobnog banktora. 

Nezainteresirani 
O tome kako danas izgleda stečaj potrošača u SAD-u prošloga je tjedna u Zagrebu govorila američka profesorica Susan Block-Lieb s Pravnog fakulteta Fordhamskog sveučilišta u New Yorku. Njezino predavanje poslušao je i ravnatelj Hrvatske udruge banaka dr. Zoran Bohaček, koji nam je to potvrdio, no interesa iz Ministarstva pravosuđa, doznajemo, nije bilo. Profesorica Susan Block-Lieb predaje trgovačko i stečajno pravo, a osobito se angažirala u izradi kvalitetna sustava zaštite insolventnih potrošača u SAD-u te razvoju međunarodnoga insolvencijskog prava. Članica je mnogih stručnih i znanstvenih udruga i institucija, među ostalim, American College of Bankruptcy i International Insolvency Institute, pa je manjak zanimanja admistracije, blago rečeno, čudan. Između američkih država, moglo se čuti, postoje razlike, pa tako i u osnovom pitanju: ostaje li dužnik koji proglasi stečaj bez cjelokupne imovine.

Zakon u Teksasu, primjerice, ne dopušta vjerovnicima pljenidbu kuće u kojoj stanuje dužnik. Europski zakonodavci počeli su uvoditi modele osobnog stečaja 80-ih. Prva je to učinila Danaska 1984., Francuska 1989., Finska i Norveška 1993., Švedska 1994., Austrija 1995. Nizozemska i Belgija to su učinile 1998. U Nemačkoj su nova pravila u sklopu stečajnog zakona stupila na snagu 1999. Ako njihovi građani potonu u financijske probleme, pomaže im zakon, a on predviđa jasnu proceduru i, od zemlje do zemlje, različita pravila igre za osobni stečaj u trajanju od četiri do sedam godina. 

Mladi i prezaduženi
Procjenjuje se da Hrvatska ima oko 30.000 kandidata za taj zakon, no radna skupina koju je za izradu nacrta zakona osnovalo Ministarstvo pravosuđa u mandatu bivše Vlade nije aktivna. U njoj je i profesorica Jasnica Garašić sa zagrebačkoga Pravnog fakulteta, koja nam je potvrdila da otad traje status quo. Između dviju krajnosti, s jedne strane dužničkog ropstva za one koji ne mogu plaćati svoje obveze ili, s druge strane proglašenja osobnog bankrota kojeg propisuje zakon, uopće ne treba dvojiti, nego treba što hitnije izraditi nacrt zakona, kaže Garašić. "Koliko građana ne može plaćati kredite i prijete im ovrhe, odnosno pljenidbe? Mnogo veća opasnost danas prijeti dužnicima nego da imaju zakon koji regulira vraćanje dugova", tvrdi Garašić, dodajući da se za Hrvatsku najprikladnije ugledati se na njemački model.

Treba, kaže, osnovati savjetovališta za zdravo financijsko upravljanje imovinom, gdje bi se besplatno dobivali savjeti o tome kako riješiti nastalu insolventnu situaciju."Na žalost, smjernice Vlade uopće ne spominju savjetovališta i financijsku edukaciju potrošača, premda bi takvo preventivno djelovanje trebalo biti jedan od ciljeva u kreiranju svakog sustava rješavanja insolventnosti potrošača. Edukaciju o osnovama financijskog upravljanja vlastitom imovinom potrebno je uvesti i u škole i na fakultete kako bi se već u mladosti stekla svijest da nije ispravno stvarati dugove bez njihova vraćanja i živjeti na tuđi račun", smatra ona, ističući da je jedna od tendencija u zapadnoj Europi povećanje broja prezaduženih mladih potrošača.  

Mrsićev blagoslov
Zakon o osobnom bankrotu priželjkuju sindikati, iz čijih je redova, preko Hrvatske udruge sindikata (HUS) i predsjednika Ozrena Matijaševića, potekla inicijativa za donošenje zakona. "Krenuli smo s time 2009., nakon što je kriza dovela u pitanje sposobnost građana za vraćanje kredita, odnosno nakon što su masovna počela nestajati radna mjesta. Progovorili smo o nužnosti donošenja tog zakona i o tome što bi on trebao regulirati. HUS ima svojeg predstavnika Davida Jakova Babića u radnoj skupini. No, ona se sastala samo nekoliko puta i nije se malnuka dalje od početka. Stoga pozdravljamo sastanak kod predsjednika i to što se u središte stavlja pojedinac", kaže Matijašević, napominjući da Vlada svojim potezima, predstečajnim postupkom, olakšava poslovanje gospodarstvenicima, što je i rezultiralo prvim smanjenjem nelikvidnosti u poslovnom sketoru, dok je kod građana prisutan obrnut trend: nelikvidnost stalno raste."To je znak da Vlada napokon treba donijeti zakonsku regulativu koja će pomoći fizičkim osobama. Zakon o osobnom bankrotu naša je nužnost, ali da bi on funkcionirao, trebamo i mnogo ljudi koji će biti ključni u provođenju osobnog bankrota. To su povjerenici ili upravitelji koji će kontrolirati provođenje dogovora između dužnika i vjerovnika. Da bismo to mogli, s obzirom na velik broj građana koji bi taj zakon upotrijebili, nedostaje nam nekoliko tisuća povjerenika.

Danas nemamo ni stečajnih upravitelja dovoljno, da ne govorim da među njima ima svega i svačega, najblaže rečeno", tvrdi Matijašević.Prije 20 dana dao je, kaže, novu inicijativu Vladi. S obzirom na žalosnu činjenicu da je među nezaposlenima na burzi 11 posto visokoobrazovanih ljudi, Matijašević traži da se o trošku države organizira njihovo osposobljavanje za posao stečajnog upravitelja, predstečajnog povjerenika i upravitelja u sobnom bankrotu. "Inicijativa je prihvaćena. O tome me je usmeno izvijestio ministar rada Mirando Mrsić i očekujem da će to podržati i predsjednik. Procjenjuje se da potrebe za osobnim bankrotom postoje kod 30.000 ljudi. Primam pozive iz cijele Hrvatske od građana koji su živo zainteresirani za zakon. Nalaze se na zakonskoj vjetrometini, ostaju bez stanova i kuća, a da postoji zakon, ostali bi im osnovni prihodi za preživljavanje, kao i objekti u kojima žive. Oni ne bi smjeli bili predmet ovrhe, a ostala imovina, poput vikendica, neka ide na bubanj", navodi Matijašević, dodajući da nije siguran da banke podržavaju taj zakon.

Pasivni i aktivni dužnici 
Banke nisu protiv zakona o osobnom bankrotum, tvrde u bankarskim krugovima. Kako nam je rekao makroekonomist jedne velike banke, osobni bankrot dobar je institut jer regura prava i obveze kad je riječ o dužnicima, a i za vjerovnike. "Problem je što ga Hrvati uglavnom doživljavaju kao mit. Misle da će donijeti olakšanje, da će se dugovi izbrisati. Riječ je krajnjem rješenja za onoga koji nema nikakav drugi izlaz", kaže.  U prvoj fazi postoji izravna komunikacija između dužnika i vjerovnika te oni pokušavaju postići dogovor. Ako se ne mogu dogovoriti, u drugu fazu postupka uključuje se stručna osoba koja im pomaže u postizanju kompromisa. A ako ni to ne uspije, podnosi se zahtjev za osobni bankrot. Osobni bankrot dovodi do toga da dužnici gube svu imovinu. U Francuskoj se, primjerice, uzimaju nekretnine, pa čak i automobil, osim ako dužniku ne služi za obavljanje posla. Građani gube finacijsku samostalnost, što može trajati sedam godina.

Njihove financije vodi treća osoba dok se ne podmiri dug. Može uslijediti i djelomičan otpis duga koji se ne može naplatiti unovčenjem imovine. Bankari tvrde da je neznatan udjel zaplijenjenih nekretnina u odnosu na ukupnu aktivu kredita. Nekoliko je razloga tome. Prvi je nikakva potražnja na tržištu nekretnina, slijedi dugotrajnost postupka, što stvara troškove, a tu je i reputacijski rizik za banku u slučaju deložacija. Bohaček podsjeća na iskrenu podršku banaka, HUB je donio opća stajališta o tome zakonu. Na pitanje za koga bi proglašenje osobnog bankrota bilo spas, u HUB-u drže da osobnim stečajem na kraju gube svi, i vjerovnik i dužnik. No, dogovorom se taj gubitak može izbjeći i ako se dužnik pridržava dogovorenog, na kraju će ipak svi biti namireni u najvećoj mjeri, a dužnik će se riješiti tereta i moći nastaviti normalno poslovati. Stoga bi, smatraju bankari, najvažniji učinak zakona o osobnom bankrotu mogao biti upravo to da se on izbjegne, a prednost zakona je da točno definira sve korake u toj proceduri, koja bi trebala biti što kraća kako bi bila učinkovita.Prema HUB-u, jedan parametar zakonskog rješenja trebao bi biti i razlog prezaduženosti.

U Europi su više od dvije trećine prezaduženih "pasivni" dužnici, njihova prezaduženost posljedica je gubitka posla, bolesti, razvoda ili neke druge životne nezgode. "Aktivni" su dužnici oni koji su prevelikom potrošnjom, neumjerenošću i nerealnim financijskim planiranjem došli u tu situaciju. Naravno, u svakoj skupini ima više podskupina, ali moguće je različito postupanje prema dvjema glavnim skupinama, da je, primjerice, za prve zakon više obvezujući prema vjerovnicima, dok je za druge vjerovnik slobodan u odluci o olakšanju svojih potraživanja. Iako nijedna banka neće dobrovoljno otpisati dugove, Bohaček podsjeća na to da se u Belgiji i u Francuskoj prezaduženom može otpisati cijeli kredit ako se utvrdi da ga financijska institucija koja mu je kredit dala prije odobrenja kredita nije provjerila na službenoj "listi prezaduženih" (CCP u Belgiji i FICP u Francuskoj). Stoga je važno raditi na jačanju instituta odgovorna zaduživanja i odgovorna posuđivanja. 

Visoki troškovi, teške posljedice

Prakse različite, no svuda je bankrot zadnja opcija 

U Francuskoj je prvi korak za prezadužene podnošenje zahtjeva povjerenstvu na razini županije, u posljednje je dvije godine podneseno oko 200.000 zahtjeva. U većini slučajeva pred povjerenstvom vjerovnici i dužnici dogovore plan otplate, za druge sud u pravilu prihvaća preporuku povjerenstva, a nešto više od 15 posto prezaduženih Francuza na kraju odabere opciju osobnoga stečaja. Tada se obvezno oduzima imovina i prodaje se. Dužnicima ostaju odjeća, dio namještaja te automobil, ako dokažu da im je nužan za posao. Poslovna sposobnost im se vraća i eventualni preostali dugovi konačno obrišu tek nakon pet ili sedam godina uredna ispunjavanja  stečajnog plana. Poseban su problem visoki početni troškovi. U Sloveniji je riječ o oko 2500 eura. Ondje su u prvoj godini nakon uvođenja osobnog stečaja proglašena sama njih 342. Slovencu koji je u stečaju ostao bez stana omogućava se da živi u njemu, ali mora plaćati najamninu vlasniku. U Njemačkoj, pak, zakon predviđa da će povjerenik nakon isteka četvrte godine od zaključenja stečajnog postupka dužniku vratiti 10% prikupljenih prihoda, nakon isteka pete godine 15%, a istekom šeste godine dužnik će biti osobođen preostalih dugova. I drugdje se konačni korak odabire u relativno malom broju. Prezaduženi pokušaju namaknuti dodatni novac prodajom imovine samo da bi izbjegli bankrot.    

Najvažniji učinak zakona o bankrotu mogao bi biti upravo to da se on izbjegne, a prednost je da točno definira sve korake 

Zoran Bohaček, HUB

Na burzi je 11% visokoobrazovanih, o trošku države trebalo bi ih osposobiti i za upravitelje u osobnom bankrotu

Ozren Matijašević, HUS