Taman što se smirila priča o preuzimanju Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), premijer Srbije Aleksandar Vučić opet je zamutio vodu izjavom da Elektroprivreda Srbije "kupuje 11 posto dionica Elektroprijenosa Crne Gore", tvrtke u sastavu crnogorske grupacije. Ne samo to, Srbija, kaže Vučić, planira i kupnju crnogorske Luke Bar, pa bi dobila izlaz na more i držala ključne energetske točke jadranskog nam susjeda koji ovih dana željno iščekuje pozivnicu za pristupanje NATO-u. 

Američka podrška 
Priča o Elektroprivredi Crne Gore puno je više politička nego poslovna jer tko kupi EPCG, bit će u znatnoj prednosti u utrci za energetskog lidera u regiji. Hrvatska je otvoreno pokazala interes za preuzimanje 41,74 posto EPCG-a od talijanskog partnera A2A, a resorni ministar Ivan Vrdoljak obavio je niz preliminarnih sastanaka na tu temu. Crna Gora, podsjetimo, traži novog strateškog partnera u elektroprivredi jer želi osigurati gradnju drugog bloka termoelektrane Pljevlja II, u koju treba uložiti 338 milijuna eura.

Dionice kompanije trenutačno na burzi stoje manje od 200 milijuna eura, pa je riječ o ukupnom plasmanu od nekoliko milijardi kuna. Iako se službeno nije govorilo puno o samim pregovorima, neslužbeno doznajemo da se platforma za preuzimanje EPCG-a od hrvatske strane ugovarala do posljednjeg dana mandata Vlade na odlasku. Izjave potpredsjednika SAD-a Josepha Bidena tijekom nedavnog posjeta Zagrebu u kojima je indirektno poslao poruku Hrvatskoj da mora igrati ključnu ulogu u energetici na području bivše Jugoslavije daju sugerirati da će Hrvatska imati jakog saveznika u širenju HEP-a izvan granica.

S druge strane Vučić nije bez podloge izjavio da će imati novca i za kupnju EPCG-a, a eventualno i preuzimanje elektroprivrede u Republici Srpskoj. Poznato je da je Elektroprivreda Srbije pred restrukturiranjem i da nema financijsku moć za akvizicije jer mora otpustiti nekoliko tisuća ljudi, od ukupno 32.000 zaposlenih, ali i modernizirati i sanirati postojeće objekte. Zato vjerojatno u igri za Crnu Goru računaju na pomoć Rusije, koja je zapravo bila zainteresirana za preuzimanje Luke Bar, a i koja je pokušala odgovoriti premijera Milu Đukanovića od ulaska u NATO.

Svi za akviziciju
Ako je podrška Rusije stvarna, EPCG bi se mogao pokazati kao mnogo dublja priča od regionalnih pretenzija. Prema mišljenju hrvatske strane, Vučićeva najava tek je pucanj u prazno u pokušaju da zadrži kontrolu nad teritorijem koji je Srbija svojatala. Crnogorska kompanija priopćila je medijima da ne zna ništa o srpskom preuzimanju dionica, a mediji spekuliraju da je EPS u dogovorima s malim dioničarima koji imaju oko 23 posto Elektroprijenosa Crne Gore.

Službene vlasti Crne Gore već su nekoliko puta istaknule kako odluku o prodaji EPCG-a neće donositi brzo i naglo, već da se može očekivati tijekom 2016. godine. To znači da Hrvatska ima dovoljno vremena za reakciju na Vučićev provokativan potez. HEP je najavljivao širenje u regiju, ali u trenutku kad Hrvatska nema Vladu, ne može krenuti u tako intenzivan potez. Za to bi mu ipak trebala podrška vlasnika, a čini se da će ona doći bez obzira na to tko sastavi vladu.

Ministar Ivan Vrdoljak više je puta ponavljao da postoji interes i da se HEP mora širiti. Taj se stav ponavlja čak i u odgovorima koalicije Hrvatska raste, koji su poslani Mostu u sklopu pregovora o sastavljanju Vlade. HDZ-ov Domagoj Ivan Milošević kaže da bi se HEP svakako trebao širiti, ali uz uvjet da akvizicija preko granice ne uspori investicije u mrežu i kapacitete u Hrvatskoj te uz uvjet da građani kroz povećanu cijenu električne energije ne budu prisiljeni financirati akvizicije.