Liberalizacija hrvatskog tržišta električne energije trenutno je glavna tema u domaćoj energetici. Jedan od najvažnijih faktora u tom procesu je slovenski GEN-I, a čelni čovjek te tvrtke Robert Golob u ragovoru za Poslovni dnevnik govori o dosadašnjem poslovanju tvrtke, te planovima za budućnost.

Prošlo je mjesec dana otkad ste ste ušli na hrvatsko tržište električne energije za kućanstva i malo poduzetništvo. Kako ste zadovoljni rezultatima?

Mislim da se tu mogu ispričati dvije priče. Što se tiče interesa potrošača tu smo vrlo zadovoljni, štoviše mislim da smo primljeni i bolje nego što smo očekivali. U roku od mjesec dana primili smo više od 6000 zahtjeva za promjenu opskrbljivača od čega skoro 500 sa strane malih poduzetnika. No, druga je priča koja se odvija u pozadini, a najvažniji akter u njoj je naročito HEP – operater distribucijskog sustava. Liberalizacija tržišta i jednaki uvjeti poslovanja za sve zakonski su propisani, no što više vremena prolazi evidentno je da u praksi ima dosta problema koji se još trebaju riješiti kako bih tržište počelo u potpunosti da funkcionira. Dakle, nadamo se ubrzanim radom institucija po pitanju uspostave jasnih pravila igre. To će očito trebati dulje vremena da se riješi.

S kojim ste konkretno problemima suočeni?

Nije to jedan problem, već se radi o nizu manjih problema i nejasnoća koji usporavaju naš rast na tržištu. Primjerice, da bi korisnik promijenio opskrbljivača u zahtjevu mora navesti svoj OIB. Međutim, HEP-ova baza korisničkih podataka je nepotpuna, brojni građani nikad niti nisu dostavili svoj OIB. Kad se takvi korisnici žele prebaciti kod nas, njihov zahtjev automatski se odbija. Mi smo donedavno imali trećinu takvih zahtjeva. To je, primjerice, jedan sasvim životan problem, a koji se ne rješava u korist potrošača. Drugi ovakav problem je recimo rigidni rok za dostavu dokumentacije.

Rigidni rok?

Da to je još jedna novina koju je uveo HEP, a to je da im cjelokupni popunjeni zahtjev mora biti dostavljen do 10. u mjesecu, da bi slijedeći mjesec potrošač mogao početi kupovati od novog opskrbljivača. Takav rok dosad nije se primjenjivao, a u praksi u početnim mjesecima stvara dosta problema, naročito s obzirom na nedostatke koje sam ranije spominjao. Kad se sve to zbroji, nedvojbeno se radi o situaciji koja ne pogoduje liberalizaciji tržišta.

Smatrate li da se radi o namjernim opstrukcijama?

Siguran sam da HEP provodi strategiju usporavanja prelaska potrošača alternativnim opskrbljivačima. Naprosto, sad već postoji previše slučajeva da bi to mogli okarakterizirati kao slučajnost ili djelo nekog pojedinca. Radi se o smišljenoj i koordiniranoj strategiji. No, treba shvatiti da u suštini to nije udar na nas, već na same potrošače kojima se ograničava njihovo pravo da slobodno i brzo na tržištu biraju od koga žele kupovati električnu energiju.

Ipak, u HEP-u tvrde da niti GEN-I niti RWE zapravo nisu uložili u poboljšanje usluge za potrošače, već isključivo koriste HEP-ovu infrastrukturu.

To nije točno. Mi smo već uložili, a uložit ćemo još. Primjerice, uspostavili smo pozivni centar koji je na besplatnom broju dostupan svaki dan od 8h do 20h. Tu mogu potrošači jednim pozivom riješiti sve svoje dileme i probleme. No još veći efekti naših ulaganja moći će se vidjeti kad dobijemo mogućnost da izdajemo jedinstveni račun. Tek tada moći ćemo korisnicima ponuditi bolje modele mjesečnih i kvartalnih obračuna, samoočitanja brojila i ostalih pogodnosti. HEP smo već izvijestili, da želimo što brže doći u mogućnost da sami naplaćujemo i cijenu energije i mrežarinu. A sad uvelike ovisi o njima i o HERE-i kad ćemo biti u mogućnosti izdavati jedinstveni račun.

Još jedna optužba koja se može čuti na račun GEN-I-ja jest odnosno da prodajete struju ispod realne cijene.

Dakle, takve optužbe mogu iznositi samo oni koji nemaju nikakvog znanja o tržištu električne energije. GEN-I, za razliku od HEP-a, je trgovac. Mi najveći dio energije koju prodajemo kupujemo na tržištu. Dakle, mi nismo u situaciji da, poput nekih proizvođača, imamo viškove koje onda možemo jeftino prodati na tržištu. Mi radimo s vrlo malom maržom i kad bi davali damping cijene, naša cjelokupna financijska konstrukcija bi se urušila. Dakle, naš biznis po svojoj prirodi ne omogućava damping. Drugo je pitanje zašto mi u određenim situacijama možemo ponuditi znatno nižu cijenu od HEP-a.

Zašto?

HEP svoje cijene formira prema vlastitoj cijeni proizvodnje. U odnosu na te cijene, neke naše ponude pojedinim poduzetnicima i industriji uistinu se mogu činiti kao damping cijene, jer HEP sa svojom cijenom proizvodnje ne može rentabilno prodavati energiju uz njih. No, u kontekstu cjelokupnog tržišta te su cijene itekako realne, odnosno nama čak omogućavaju i određenu dobit. Dakle, kad bi HEP-ova cijena bila tržišna, onda bi naša cijena bila damping. No, HEP-ova cijena je znatno iznad tržišne. Naročito u segmentu poduzetništva.

Zar su tu moguće veće uštede nego kod kućanstava?

Da, tu neke tvrtke mogu ostvariti uštede veće i od 40 posto. Znatan dio tvrtki iz segmenta malog i srednjeg poduzetništva u Hrvatskoj je na tzv. energiji uravnoteženja, što znači da plaćaju i 30-tak posto višu cijenu od redovne HEP-ove cijene. Da stvar bude gora, mnogi od njih to niti ne znaju. Upravo zato, tu ima puno mogućnosti za smanjenje cijene, ali i za lov u mutnom.

Lov u mutnom?

Pa zamislite da ste poduzetnik na energiji uravnoteženja, a da to ne znate. Pristupi vam alternativni opskrbljivač, i ponudi 5 posto nižu cijenu nego što plaćate. To je ušteda, ali i dalje plaćate dvadesetak posto više nego što biste trebali. To nije prava liberalizacija tržišta. Takve situacije bi bile izbjegnute kad bi svi igrači imali transparente i javno objavljene cijene i uvjete.

To trenutno nije slučaj?

Pa činjenica je da primjerice RWE uopće javno ne objavljuje svoju ponudu za malo poduzetništvo, već se svakom poduzetniku nudi individualna ponuda. To svakako ne doprinosi transparentnosti na tržištu, kao niti praksa da se uvjeti mijenjaju gotovo na tjednoj bazi. Na novom tržištu kao što je Hrvatska to šteti svima, jer ne pomaže u izgradnji povjerenja kod potrošača. Utoliko, siguran sam kako je naš pristup dugoročno jedini ispravan – nema nikakvih čitanaj između redaka, nema ugovornih obveza, nema vezivanja niti uvjetovanja, nema skrivenih troškova.

U Sloveniji prodajete i prirodni plin. Hoćete li i taj energent početi nuditi u Hrvatskoj?

Već neko vrijeme oko toga radimo analize i vrlo smo blizu odluci. Još uvijek ne mogu prejudicirati kakva će ona biti, no temeljem tih analiza mogu zaključiti, ukoliko uđemo na hrvatsko tržište plina, da će naša ponuda biti posebno atraktivna baš za poduzetnike. Kako mnogima od njih plin, što kao energent, što kao sirovinu u proizvodnji, predstavlja značajan dio troškova proizvodnje, na taj bi način i direktno pomogli povećanju konkurentnosti hrvatskog 
gospodarstva.