Dalekozor, megafon, voki-toki ili mobitel i pravac – Krčki most! Zašto? Pa na dežurstvo! Ono ondje traje 365 dana u godini, 24 sata dnevno, naravno, ne za istu osobu, već za nekoliko njih, kojima je posao upravo čuvanje spoja kopna i našeg najvećeg otoka. Zaštitare koji će 12 mjeseci paziti da sve bude u redu na potezu od kućica na kojima se do lanjskog lipnja plaćala cestarina do “druge strane” upravo traže Hrvatske autoceste (HAC), a “gaža” koja će se platiti 850 tisuća kuna počinje od travnja, piše Večernji list.

Čak 26.280 sati predviđa se da će odraditi ekipa koji će činiti trojica ljudi, koji će svoje dolaske i odlaske s radnog mjesta evidentirati elektronički, kako bi se poslodavac osigurao da se navedeni radni sati zaista i odrađuju, a tvrtka iz koje će zaštitari stići mora osigurati i digitalni nadzor obilaznih ruta zaštitara u ophodnji, i to u realnom vremenu. Zašto? Pa da bi se “potencijalni incidenti” mogli prijaviti isti tren, a o njima stići i slika. Sve što se odradi, HAC-u se mora dostaviti u izvješću do svakog 5. u mjesecu, a Autoceste će “čuvarima” mosta dugog nešto manje od kilometar i pol “osigurati opremljenu radnu prostoriju s grijanjem, strujom, telefonom, sanitarnim čvorom te prostorom za presvlačenje”. A je li uobičajena praksa da se mostovi štite fizički, pitali smo HAC. Nije baš, kažu nam.

– Krčki most štićeni je objekt od nacionalne važnosti, koji je potrebno štititi radi sprečavanja protupravnih radnji usmjerenih prema štićenom objektu – objašnjavaju u HAC-u. Kažu nam i da na Krčkome mostu “nisu postavljeni uređaji i oprema tehničke zaštite” pa je “potrebno osigurati fizičku, koja podrazumijeva nazočnost osoba koje obavljaju poslove zaštite i zaštitne aktivnosti”. Ili, drugim riječima, most nema kamere pa se nadzor radi očima.

– Budući da HAC nema vlastitih kapaciteta za obavljanje fizičke zaštite, potrebno ju je osigurati izvana, uz poštivanje propisa (Zakon o privatnoj zaštiti i Pravilnik o uvjetima i načinu provedbe tjelesne zaštite) – dodaju iz HAC-a.