U posljednjih deset godina nominalni BDP ukupno se povećao za 50 posto, a ukupna novčana masa u tom je razdoblju povećana za gotovo 260 posto. U tim brojkama krije se i glavno ishodište inflacije potrošačkih cijena kojoj svjedočimo već dulje vrijeme.

Pritom su se okolnosti poput globalnih poremećaja dobavnih lanaca, a potom i rat u Ukrajini samo nadovezali kao čimbenici koji su dali zamah rastu cijena s korijenima u monetarnoj sferi, tj. tiskanju novca.

Tako je otprilike primarne uzroke povišene inflacije opisao Andrej Grubišić predstavljajući nalaze opsežne financijske analize maloprodaje u Hrvatskoj, koju je njegova konzultantska tvrtka izradila za Hrvatsku udrugu poslodavaca.

Cilj te analize, kako je rečeno, bio je i da se demistificiraju neki narativi o maržama trgovaca koji u posljednje vrijeme sveprisutni. Ukratko, zaključak koji proizlazi iz te analize kojom je obuhvaćeno 30 najvećih trgovačkih lanaca je da ne postoji korelacija između rasta inflacije i bruto profitnih marži kod hrvatskih trgovaca. Inflacija, dakle, nije porasla zato što su trgovci podizali svoje marže; to je, kako kaže Grubišić i konceptualno pogrešno: inflacija je posljedica.

dobili izuzeće od europskih pravila

Zašto njima cijene nisu podivljale, a Hrvatima jesu? Ovo su potezi europske države koja je pobijedila inflaciju

Iskoristili priliku

Pasta za zube 200, krumpir 50 posto skuplji: Tko je na dizanju cijena najviše profitirao?

U funkcioniranju trgovačkih lanaca mnogo je više dionika od trgovaca odnosno njihovih vlasnika s jedne strane i potrošača s druge. Tu su i država, zaposlenici, kreditori…

“Puno je interesa za postojanje i funkcioniranje trgovačkih lanaca koji nadilaze perspektivu isključivo i samo dionika koji se zovu vlasnici”, podcrtao je Grubišić, dodajući kako uvijek dominiraju dobavljači, uvijek je druga država, a treći su djelatnici, dok su investitori zadnji.

Naime, od 32 milijarde eura koliko je kroz njih prošlo u zadnjih pet godina 86 posto je išlo dobavljačima, 8 posto državi, nepunih 6 posto zaposlenima, kreditorima 0,3 posto a vlasnicima 0,5 posto. Kad je riječ o maržama, analiza je pokazala da su trgovačke bruto marže prošle godine bile na otprilike istoj razini na kojoj su bile i prije epidemije Covid-19.

Kod nacionalno zastupljenih trgovačkih lanaca bruto marže su na razini 26 do 27 posto, kod lanaca koji su prisutni samo u pojedinim regijama u prosjeku 20 do 21 posto.

Strani lanci rastu
Uz ostalo, analiza pokazuje i da regionalni trgovci s nižim bruto maržama ostvaruju veću dividendu za vlasnike od nacionalno prisutnih lanaca. Razlog tome je, prema Grubišiću, to što regionalni trgovci mnogo manje reinvestiraju dobiti u poslovno širenje od nacionalnih lanaca.

Promatrano po pojedinim trgovcima, npr. Maržu manju od prosjeka branše u svim promatranim godinama imali su Konzum i Eurospin, Lidl je bio na prosjeku, dok su, primjerice, Spar i Plodine imali nešto veću od prosjeka, a Kaufland nešto više iznad prosjeka.

Zajedničko svim lancima je, pak, jest da im ove godine svi pokazatelji poslovanja rastu otprilike u skladu s rastom inflacije, a izuzetak su troškovi plaća koji rastu znatno jače.

To se osobito odnosi na regionalne trgovce, no kod njih su time prosječne plaće po zaposlenom porasle na 930 eura bruto, što je razina bruto 2 plaća koju su nacionalni lanci imali prije pet godina. U nacionalnim lancima ove je godine bruto povećan na u prosjeku 1200 eura po zaposlenom.

Analiza, uz ostalo pokazala i da je tržišni udio izvorno stranih lanaca – Lidla, Spara, Kauflanda i Eurospina – danas za oko tri postotna boda veći nego prije šest godina. Domaćim lancima koji su preuzeti tržišni udjel je pao za oko jedan posto, a onima regionalnim u domaćem vlasništvu smanjen je za blizu dva postotna boda.

“Ti brojevi pokazuju da hrvatski potrošač zapravo kupuje sve više i više u izvorno stranim trgovačkim lancima. Zašto? Jednostavno, i on je jedan od dionika koji slijedi svoje ekonomske interese”, konstatira Grubišić.