Predsjednik Uprave šibenske NCP Grupe Roko Vuletić u razgovoru za Poslovni dnevnik govori o velikom poslu za Norvežane kojima se brodovi po prvi put umjesto iz Splita isporučuju iz Luke Šibenik, kao i o pregovorima s Dogus grupom, državom i Jadranskom bankom, pravoj ulozi HBOR-a u izvoznoj podršci, a najavljuje i nove poslove za velikog partnera iz Velike Britanije. 

Koliko je financijski vrijedan projekt izgradnje aluminijskih katamarana te kakav je njegov značaj za tvrtku sveukupno, kao i aktualna isporuka tri novogradnje za Moen Marin?  
Ovaj projekt je iznimno značajan za poslovanje NCP-a: naime, donosi više od polovice naših godišnjih prihoda – između 60 i 70 milijuna kuna, i važna je referenca jer smo kroz njega usvojili mnoge nove tehnologije i implementirali procese gradnji aluminijskih brodova, te ugradnji sofisticirane opreme. Aktualna isporuka zanimljiva je i zato što smo do sada gradili po dva broda paralelno, a ovo je prvi put da lovimo novi ritam od tri broda, što otvara mogućnost za povećanje ukupne godišnje količine. Također, ništa manje značajno nije ni da se po prvi put brodovi isporučuju u šibenskoj luci, umjesto kao dosad u Split, te se nadamo da će se nova praksa nastaviti. Do kraja godine ostvarit ćemo brojku od 59 izvezenih katamarana za norveško i druga međunarodna tržišta marikulture u razdoblju od pet godina, otkad traje ova uspješna suradnja, što znači da se brodovi izgrađeni u Šibeniku koriste u svakodnevnom poslovanju na uzgajalištima ribe diljem svijeta.

Kakvi su uvjeti na međunarodnom tržištu u ponudi poslova i kako osiguravate podršku banaka? 
U svom pitanju ste definirali glavnu poteškoću u daljnjem razvoju poslovanja proizvodnih i izvozno orijentiranih poduzeća u Hrvatskoj, tako i NCP-a. Zahvaljujući kvalitetno odrađenim poslovima svakodnevno dobivamo upite za nove projekte uglavnom u segmentu radnih brodova za ribarstvo, naftu industriju i vjetroelektrane.  Često ulazimo i u najuži krug na temelju odnosa ponuđene cijene i kvalitete. Međutim, u trenutku kada se traži financiranje ugovorenog posla hrvatske banke ne žele financirati proizvodnju bez nečega što oni zovu čvrste garancije, a sam ugovoreni posao ne smatra se dovoljno čvrstim jamstvom, nego nekretnina koja se daje pod zalog. Niti situacija u HBOR-u nije ništa bolja, njihova politika rizika je slična, a ponekad i stroža nego kod klasičnih banaka. 

Gdje je po vama izlaz? 
Smatram da bi država umjesto čekanja velikih greenfield investicija, koje bi navodno trebale zaposliti tisuće ljudi ali nikako da se dogode, trebala uvesti garantne mehanizme za ugovorene izvozne poslove. To znači bi banke trebale pratiti taj posao, a država bi im dala garancije umjesto klasičnih koletarala koje banke traže od proizvođača. Država to i treba raditi jer upravo ona ima najveće benefite od izvoza kroz rast BDP-a, zapošljavanja, poreznih prihoda te uravnoteženja platne bilance, a na taj bi način brzo omogućila novi val zapošljavanja kod postojećih poslovnih subjekata koji imaju uhodane poslove, a treba im samo poticaj za daljnji rast. Italija, Njemačka i Nizozemska rade preko svojih izvoznih banaka, što bi HBOR trebao biti, a na žalost nije. 

U kojoj fazi su pregovori sa Dogus grupom? 
Nakon što je s njihove strane iskazana namjera za transakciju te da je proveden due diligence, u tijeku su i intenzivni razgovori s ostalim dionicima bitnima za transakciju, prvenstveno državom i Jadranskom bankom. Plan je kompletnu transakciju završiti do kraja godine, što je realno i osobno sam optimist. Posebno tu suradnju vidim pozitivnom u svjetlu činjenice da je Dogus nedavno preuzeo španjolski MB92 iz Barcelone, najveće remontno brodogradilište na svijetu, pa bi uspostavom strateške suradnje s njima NCP imao iznimne benefite i mogućnost organskog rasta upravo u segmentu mega jahti po vrlo visokim stopama. Držim da bi ulazak u vlasničku strukturu Dogus grupe kao jedan od najozbiljnijih investitora u RH bio izvanredna vijest za NCP, grad Šibenik, ali i općenito za hrvatsko gospodarstvo. 

Tko su glavni kooperanti, kakva je zaposlenost prema knjizi narudžbi i što je u planu?   
Svaki projekt novogradnje, posebno kada se radi o seriji od već 60 brodova zahtijeva uspostavu mreže pouzdanih kooperanata. To su tvrtke koje poznaju zahtjeve našeg naručitelja i mogu na vrijeme reagirati s kvalitetnom uslugom. Kroz ovaj projekt uspostavili smo suradnju s više  hrvatskih tvrtki – to su primjerice Bimes, Elektrostrabežnik, Pulaka, Ćaleta gradnja, Vela yacht i Linea mare, a iako male njihovo poslovanje raste zajedno s našim poslovima. Na dnevnoj bazi kod nas je angažirano između 50 i 70 radnika naših kooperanata, dok se u tri tvrtke koje čine NCP-ovu proizvodnu grupaciju broj radika kreće oko još 200. Naše primarno tržište je EU, i što se tiče novogradnji kapaciteti su popunjeni do sredine godine. Stoga se ne bojim da će i 2017. biti barem jednako uspješna kao i godina na zalasku. Pored ugovora s Norveškom, u finalnim smo pregovorima za gradnju nekoliko putničkih brodova za velikog naručitelja iz Velike Britanije, koji u floti ima 30-ak brodova. 

Je li posrijedi naš prvi posao na britanskom tržištu? 
Da. Dobili smo ga preko agenta na temelju referenci iz norveškog posla, a predstavljat će poseban izazov u smislu investicija u nove tehnologije i novog zapošljavanja. Svaki novi brod zahtijeva ulaganja u know-how, što nas izdvaja jer donosi novu dodatnu vrijednost, a našem segmentu imamo malu konkurenciju iz Hrvatske. U odnosu na strane tvrtke prednost nam je cijena rada koja je manja od francuske, nizozemske, njemačke i talijanske cijene. No, u slučaju značajnog rasta narudžbi imali bismo veliki problem kako u našem radnom bazenu naći dovoljan broj radnika. Apsurd je da na naše natječaje dobivamo 50% upita iz Slavonije, gdje radnici uz plaću traže i smještaj, pa se zauzimamo za konstruktivno rješenje, tj. da se iznos koji se izdvaja za plaćanje smještaja hrvatskim radnicima koji iz drugih krajeva dolaze raditi poslodavcima smatra porezno priznatom olakšicom, a ne plaćom. Tako bi naši ljudi manje išli raditi druge zemlje u EU, a naše tvrtke ne bi tražile uvoznu radnu snagu. Država doista može dosta pomoći na način koji je ništa ne košta, pri čemu bi riješila i dio problema zapošljavanja s burze.  

Predstečaj

Kad se osvrnete na predstečajnu nagodbu, što biste sumirali kao zaključak?  
Ovaj mehanizam u izvanrednim okolnostima primjenjuju sve tržišne ekonomije, i to u mnogo radikalnijem obliku jer je najgori scenarij zatvaranje radnih mjesta i gašenje postojeće proizvodnje, no kod nas je imao ozbiljni nedostatak – nesudjelovanje banaka. One su uglavnom glavni vjerovnici poduzeća i koristile su povlaštenu poziciju predviđenu zakonom. Takva pogrešna politika dolazi na naplatu: dužnici i dalje ne mogu plaćati tako visoke kamate, a u novim poreznim promjenama predviđa se mogućnost korekcije te pogreške tijekom 2017. No, to je trebalo napraviti još u sklopu predstečajnih nagodbi, pa bi tvrtke i ostali dionici imali koristi od samog procesa.