U okviru programa Horizon Europe za razdoblje od 2021. do 2027. godine izdvojeno je 93,5 milijardi eura za financiranje istraživanja, inovacije i primjenu naprednih tehnologija, uključujući vodikove tehnologije. Osim toga, dodatnih 200 milijuna eura predviđeno je za inicijativu vodikovih dolina u sklopu plana REPowerEU.

Naime, REPowerEU osigurava 200 milijuna eura u razdoblju od tri godine za udvostručenje broja vodikovih dolina, regionalnih središta koja se fokusiraju na proizvodnju, distribuciju i korištenje vodika kao čiste energije.

Projekt iz Našica
Cilj je povećati njihov broj s trenutnih 60 na 80 do 2025. godine, istaknula je dr. sc. Danica Maljković, predsjednica Grupacije za vodik pri Hrvatskoj gospodarskoj komori prezentirajući podatke o financijskoj pozadini vodikovih projekata na I. Trilateralnom poslovnom forumu o tehnologiji vodika u Novinarskom domu u Zagrebu. Organizatori foruma bili su Veleposlanstvo Mađarske u Ljubljani te Veleposlanstvo Mađarske u Zagrebu u suradnji s Gospodarskom i industrijskom komorom Štajerske.

“Razvoj vodikove ekonomije investicijski je intenzivno područje, što zahtijeva doprinos kako privatnog tako i javnog sektora. Problem pri stvaranju novog energetskog sustava je što ga treba integrirati u postojeći i zato je važno spojiti proizvodnju i potražnju. Dakle, hoćete li najprije kupiti vodikovo vozilo, a nemate punionicu ili obratno.

Te stvari treba razvijati paraleno, a doline vodika prepoznate su kao mehanizam koji bi trebao spojiti to dvoje. Zasada u toj priči prednjače Sjeverna i Zapadna Europa, Nizozemska, Belgija i Njemačka, a u Srednjoj Europi, uz Mađarsku, Sloveniju i Hrvatsku, Češka, Slovačka, Poljska. S mađarskim predsjedanjem Vijećem EU ta tema ondje postaje sve aktualnija, ali i kod nas.

Mi smo manje tržište, ali prometno smo dobro locirani, pomorska smo zemlja, pa i u pomorskom prometu imamo potencijal primjene vodika. Imamo potencijal i za razvoj industrije koja je ‘naslonjena’ na proizvodnju vodika, no financijsko razdoblje do 2027. moramo iskoristi što je bolje moguće. Dolina vodika Sjeverni Jadran više je orijentirana prema Sloveniji i Italiji, no imamo jedan projekt iz Našica.

Područja veće gustoće industrijske proizvodnje i transporta bit će primarna, ali i granična područja s potencijalom prekograničnog transporta vodika. Naša je snaga u regionalnom povezivanju u usporedbi s regionalnim središtima u Nizozemskoj i Njemačkoj”, rekla je Maljković.

Kompanije, ali i država
Cilj foruma bio je stvoriti platformu za slovenske, mađarske i hrvatske tvrtke te istraživačke institute, a u okviru koje bi razmijenili informacije o projektima i uspostavljali nove kontakte u području vodikove tehnologije.

Sudionici foruma raspravljali su o vodiku kao čistom i obnovljivom izvoru energije te o tehničkim i gospodarskim izazovima njegove proizvodnje, transporta i skladištenja. Također, predstavili su istraživanja o ulozi vodika u dekarbonizaciji različitih gospodarskih sektora.

Kada je riječ o razvoju tržišta vodika u Mađarskoj, kao i drugdje u Europi, glavni je izazov nedostatak konačnih investicijskih odluka kompanija, ali i odlučnija potpora javnog sektora, smatra jedan od panelista, dr. sc. Józef Szuper, vanjski stručni suradnik Mađarske agencije za razvoj mobilnosti (HUMDA).

“Mađarska strategija je dobra, predstavlja dobar okvir i potiče kompanije u prelasku na vodik, no važna je i podrška države. Bez državne podrške ne možete realizirati projekte vezane uz vodik u Europi, jer se cijeli sustav se temelji na subvencijama. Inače neće biti povrata investicija. Dakle, sigurno je potrebna državna financijska potpora”, zaključio je Szuper pa podsjetio da je dobar povrat investicije kod projekata vezanih uz vodik trenutno teško ostvariti zbog visokih cijena elektrolizera i električne energije.

“U Sjevernoj Europi kapacitetni faktor koji mjeri iskorištenost energetskog resursa, mnogo je viši zahvaljujući stalnim obalnim vjetrovima. U Srednjoj Europi taj je faktor niži, dok je u južnim regijama bolji zbog jačeg Sunčevog zračenja. Primjerice, jedan megavat u Južnoj Europi daje oko 1800 megavatsati godišnje, dok je taj prinos u srednjim dijelovima Europe niži, oko 1100 do 1200 megavatsati. Sjeverna Europa ima najbolje uvjete zbog stalnih vjetrova i prostora za velike ‘offshore’ projekte, dok je u našim krajevima to izazov zbog slabijeg Sunčevog zračenja i vjetra. Možda na Jadranu postoji potencijal, no to je također izazovno zbog hrvatskih otoka”, ocijenio je Szuper.