Brod čovjeka usreći najmanje dva puta, prvi put kad ga kupi, a drugi put kad ga proda! Tko god je imao brod tu je, u marinama i lučicama najčešće prenošenu poruku, iskusio na vlastitoj koži iako nije poznato da je ona ikad ikoga tko je brod zaista želio, spriječila da ga i kupi.

Prodaja jahti, odnosno brodova za rekreaciju na silaznoj je putanji iz drugih razloga, kaže nam Darko Mikulandra, vlasnik riječkog Dami Boatsa. On se već 40 godina bavi posredovanjem u kupnji i prodaji jahti po cijelome svijetu, a u ta je četiri desetljeća radio, kaže, sve što se može raditi u poslovanju plovila, od čartera do inspekcijskog nadzora.

Gradnja jahti u tom je razdoblju tehnološki usavršena uz najveći iskorak u elektronici, no Mikulandra zanimljivom ističe jednu drugu promjenu.

“Promijenila se svijest ljudi o veličini jahte. Danas se jahta od 20 metara doživljava onako kako smo prije četiri desetljeća doživljavali jahtu od 10 metara. Ono što nam je tada predstavljalo plovilo od 20 metara danas vidimo u jahtama duljine između 40 i 50 metara”, kaže Mikulandra. Dodaje da se grade i prodaju sve veće jahte pri čemu je i vrijednost novoizgrađenih plovila veća, ali broj prodanih je manji.

“Nakon pada Berlinskog zida prije gotovo 30 godina jahte je kupovalo mnogo kupaca iz istočne Europe. Od 2000 do 2008. bile su zlatne godine nautike, no došla je kriza koja je dovela do konsolidacije i puno bankrota u nautičkoj industriji, da bi se sve djelomično stabiliziralo tek 2012. nakon čega je tržište raslo sve do korone koja je opet dovela do krize i neizvjesnosti iako se kapitalno u industriji ništa negativno nije dogodilo”, tumači Mikulandra. Ima, kaže, hrvatskih privatnih vlasnika jahti duljine od 20 do 30 metara, kao i onih od 35 do 40, ali i većih.

Daleko od svijeta bogatstva i moći na tržištu za ‘obične’ ljude traže se manji brodovi. “Hit u Hrvata su rabljene brodice, fishermani s kabinom duljine od šest do osam metara, starosti od 10 do 15 godina jer ljudi u većem broju zamjenjuju svoje stare barke”, kaže Mikulandra koji smatra da bi tisuće ljudi u Hrvatskoj rado imalo brodicu kada bi im komunalni vez bio dostupan.

“Nedostatak vezova koji se nisu planski gradili od cara Franje Josipa zapravo pokazuje maćehinski odnos države i njezinih organa lokalne uprave kao i lučkih uprava prema lokalnom stanovništvu. Domaćim ljudima je za njihove brodice preskupo plaćati vez pet tisuća eura godišnje u marinama”, kaže Mikulandra.

Podsjeća da problem s vezovima nije riješen ni novim Zakonom o pomorskom dobru te žali što zakon nije omogućio da se koncesije za privatne vezove izdaju vlasnicima parcela koje graniče s pomorskim dobrom zbog čega je ogroman broj vezova u sivoj zoni. Mikulandra tumači kako Talijani, iako s Hrvatskom dijele Jadransko more, za brodove imaju potpuno drugačiji ukus.

Maćehinski odnos
“Veće su tržište, imaju razvijeniju nautičku kulturu i prateću industriju i infrastrukturu u posljednjih 40 godina. U modu im se vraćaju jedrilice radi cijene goriva i krize, a traže se tradicionalno veći gumenjaci i gliseri od 15 do 20 metara”, kaže Mikulandra.

Kupci iz srednje Europe, Nijemci, Česi, Slovaci, Poljaci, pa Slovenci najviše pak traže obiteljska plovila duljine od 12 do 15 metara jer žele provesti ljeto na moru. “Cijene takvih plovila su slične cijenama obiteljskih kuća ili apartmana na moru. Prednost im je što mijenjaju lokaciju duž obale, a mana to što plovilima cijena s godinama pada, a kućama ipak raste”, kaže Mikulandra i dodaje da je upravo ta duljina jahte idealna za ugodnu plovidbu Jadranom od Pule do Dubrovnika i višednevni boravak na moru.

Analitičari SuperYacht Timesa predviđaju da će ove godine biti dovršeno i isporučeno 205 novih jahti duljih od 30 metara. Budući da se Hrvatska profilirala kao jedna od najpoželjnijih i najljepših nautičkih destinacija na Mediteranu (posebno zato što je jadranska obala prepoznata kao neuništena) nije isključeno da će zaploviti i domaćim morem.

“Mi od toga kao gospodarstvo, društvo i država imamo vrlo malo koristi, a obalu pomalo, ali sigurno uništavamo”, kaže Mikulandra. Tumači da u kompletnom charter biznisu kapital pretežno ‘okreću’ i kontroliraju najvećim dijelom strane kompanije. “Na kraju najbolje prolaze strani agenti, koji pronalaze goste i koji od bookinga chartera uzimaju 20 posto. Ispadne da mi gotovo samo iznajmimo more i ne sprečavamo ogromnu devastaciju”, zaključuje Mikulandra.

Kroničan nedostatak benzinskih crpki na moru i servisa za jahte uz zatvaranje očiju na ispuštanje sadržaja crnih tankova iz jahti u more umjesto njihova ispumpavanja u marinama te ulijevanja u gradske kanalizacije činjenice su koje sjaj jahtaškog i nautičkog biznisa pretvaraju u bijedu infrastrukturnih manjkavosti obale kojoj tepamo da je najljepša na svijetu.

“Budućnost nam donosi sve veći broj stanovnika, sve veću razliku među ljudima. Sve više siromaštva u siromašnim zemljama, ali i sve veći broj bogatih ljudi koji će brodograđevnu industriju jahti, prateće opreme i nautiku vući naprijed, kao što je uvijek u povijesti bilo. Tehnološki razvoj nije jeftin, ali je koristan i nezaustavljiv”, zaključuje Mikulandra.

Prema izvješću analitičkog tima nizozemskog SuperYacht Timesa “Stanje Jahtinga 2024.” (State of Yachting 2024.) koje prati globalna tržišna kretanja od proizvodnje do prodaje za jahte dulje od 30 metara, lani je u odnosu na prethodnu godinu prodaja novih jahti pala za 17 posto, s 245 na 203 jahte, dok je prodaja rabljenih jahti pala 27 posto, s 403 prodane jahte 2022. na 296 prodanih lani. Za 13 posto rasla je prodaja korištenih jahti koje su prvi put izašle na tržište, odnosno prodavao ih je prvi vlasnik za kojeg su sagrađene.

“Jahte prodane 2023. godine bile su, prosječno volumenom 25 posto veće nego godinu dana ranije i cijena im je prosječno narasla za 10 posto”, zaključili su analitičari u studiji.

Veliku ponuda rabljenih jahti zahvaljujući većoj proizvodnji posljednjih godina i europskoj gospodarskoj krizi uzrokovanoj razdobljem visoke inflacije uz neizvjesnost radi rata u Ukrajini, razlozi su koje Mikulandra navodi za pad prodaje novih motornih jahti duljine od 15 do 20 metara. Upravo su to, tumači, jahte koje europski kupci najčešće kupuju.

“Interes za kupnju pada što mnoge tvornice neće priznati iako se to vidi po njihovu ponašanju u kojem su puno agresivniji u prodaji i reklamiranju”, kaže naš sugovornik. Podsjeća da je prošle jeseni na Nautičkom sajmu u Cannesu prvi put ponuđena kupnja jahti za kriptovalute, što tumači nastojanjem brodogradilišta da privuku mlađe kupce.

Žestoka konkurencija
“Konkurencija među brodogradilištima i dilerima je velika i bore se za svakog kupca”, kaže Mikulandra. Kriza se osjeća i u segmentu jahti veličine od 20 do 30 metara koje kupuju pripadnici bogatijeg srednjeg sloja jer je i njih manje, kao i onih inače zainteresiranih za jahte veličine 30 do 40 metara za koje treba izdvojiti od deset do 20 milijuna eura.

Prema izvješću dovršavanje novih jahti usporava. Nove jahte od 30 do 40 metara činile su lani 60 posto tržišta jahti duljih od 30 metara pa sve do iznad 80 metara. Prodano ih je, odnosno isporučeno naručiteljima, 108, dok je godinu dana ranije prodano njih 131.

Lani su prodane 52 nove jahte duljine između 40 i 50 metara dok ih je godinu dana ranije prodano 58. U kategoriji duljine od 50 do 60 metara lani je prodano 18, a preklani 21 nova jahta, dok je onih duljine od 60 do 80 metara u prošloj godini prodano 19, a preklani 25. Svega šest novih jahti duljih od 80 metara isporučeno je u 2023., dok ih je u 2022. dovršeno deset.

Ukupnu vrijednost lani isporučenih novih jahti duljih od 30 metara analitičari SuperYacht Timesa procijenili su na 5,9 milijardi eura. U kupoprodaji korištenih jahti okrenulo se, prema njihovoj procjeni, 4,6 milijardi eura, ali je uz to na rušenju cijena iz industrije izbrisano 655 milijuna eura vrijednosti, u usporedbi sa 124 milijuna eura ‘izbrisanih’ 2022.

Pad prodaje zabilježen je u svim kategorijama rabljenih jahti – osim kod najvećih. U 2023. prodano je 28 korištenih jahti duljine od 60 do 80 metara, a godinu ranije svega 15, dok je jahti duljih od 80 metara prodano 11, dvije više nego godinu ranije.

“Brodogradilišta agresivno traže kupce i često spuštaju cijene. Jedan razlog je i rat u Ukrajini zbog čega izostaju ruski kupci, koji su ranije bili brojni”, kaže Mikulandra. Analitičari Super Yacht Timesa navode da se najviše traže kvalitetne korištene jahte od 60 metara kakvih se malo nađe u ponudi, a izostanak ruskih kupaca donekle nadoknađuju oni iz Sjedinjenih Država.

U padu, ali nije loše
Rušenje cijene najbolje ilustrira rasplet zavrzlame s luksuznom jahtom Alfa Nero duljine 81 metra koja je nekada bila u vlasništvu ruskog oligarha Andreja Gurjeva, no on je u vrtlogu sankcija nametnutih ruskim bogatašima bliskim predsjedniku Vladimiru Putinu ostao bez nje, a jahta je ubrzo nađena napušteno nedaleko karipske države Antigua i Barbuda.

Njezina se vrijednost prije godinu i pol dana procjenjivala na više od stotinu milijuna eura, za 62 milijuna eura na licitaciji ju je kupio bivši glavni izvršni direktor Googlea Eric Schmidt. Ta je prodaja sudskim putem stopirana, da bi Antigua Newsroom sredinom srpnja objavio kako je nakon gotovo dvije godine sporenja jahta prodana za 37 milijuna eura kupcu kojeg je dovela brokerska kuća Northrop & Johnson’s Richard Higgins.

Jahtu su prodavale vlasti Antigue i Barbude, a novcem od prodaje pokriti će se dugovi kreditorima te oni nastali njezinim čuvanjem i održavanjem dok će karipska država dio novca iskoristiti i za sanaciju duga vlastitog proračuna.

U publikaciji Stanje jahtinga 2024. za ukupno stanje na tržištu jahtinga kažu da ipak nije loše, iako je u padu. Naime, lanjski prodajni rezultat u kategoriji super jahti, onih duljih od 30 metara, sedmi je najbolji u protekla dva desetljeća nakon procvata prodaje jahti 2021. i 2022. te ranijim vrhuncima ostvarenim od 2006. do 2008. te 2018. godine.