Nakon lanjskog osjetnog pada standarda građana, ni ove se godine ne očekuje zaokret, a procjene su da će realni dohodak pasti dodatnih dva-tri posto.
Zbirni podaci, međutim, stižu s podosta vremenskog odmaka pa su ovih dana iz Zavoda za statistiku objavili tek rezultate Ankete o potrošnji kućanstava za 2011. u kojoj je raspoloživi dohodak kućanstava u prosjeku pao 6,6 posto. S gotovo 87.000 kuna okopnio je na 81.215. Utjecaj krize, pada zaposlenosti i rasta nezaposlenosti vidljiv je i u promjenama strukture raspoloživog dohotka. Dok su, primjerice, 2008. dohoci od tzv. nesamostalnog rada i samostalne djelatnosti u raspoloživom dohotku sudjelovali sa 68 posto, u 2011. njihov je udjel bio 64,4%, s tim da je pad jači kod dohodaka od samostalne djelatnosti, dijelom i stoga što je kod onih od nesamostalnog rada značajan udjel "stabilnijeg" javnog sektora. U isto vrijeme, udjel mirovina i transfera te ostalih primitaka u raspoloživom dohotku povećao se s 30 na 35 posto.
Rizik od siromaštva
Već ranije DZS je objavio nalaz o porastu stope rizika od siromaštva (kućanstva s manje od 60 posto prosječnog dohotka) koja je u 2011. porasla sa 20,6 na 21,1 posto, čime se Hrvatska u usporedbi s članicama EU svrstava među pet zemalja s najvišim stopama rizika od siromaštva. Prema rezultatima Ankete DZS-a, u skupini 10 posto najsiromašnijih kućanstava, raspoloživi je dohodak 2011. u prosjeku pao 7 posto, na nepunih 16.800, što predstavlja tek petinu ukupnoga prosjeka iz istraživanja DZS-a. Za građane iz te skupine slaba je utjeha što su kod desetine dohodovno najbolje stojećih kućanstava primanja u prosjeku imala i nešto jači pad – 7,4 posto.
Troši se manje hrane
Time se dohodovno najjačoj desetini kućanstava dohodak spustio ispod 200 tisuća kuna (sa 214 na 198), što je i dalje dva i pol puta više od ukupnog prosjeka po kućanstvu. Pad ukupnih primanja rezultirao je i ukupno nižom potrošnjom, no izdaci za proizvode i usluge kojima se podmiruju životne potrebe članova kućanstva pali su tek neznatno, sa 75.167 na 74.941 kunu u prosjeku. S obzirom na poskupljenja u nekima od osnovnih kategorija izdataka, to je iziskivalo manju potrošnju u nekim drugim. Udjel najveće stavke izdataka, Hrane i bezalkoholnih pića, u 2011. je blago smanjen u odnosu na godinu prije (sa 32,1 na 31,7%), ali udjel te kategorije sličan je onome iz 2008. To, međutim, za dohodovno najsiromašniju desetinu kućanstava znači da im za hranu odlazi 42 posto primanja, a za dohodovno najjači "decil" izdaci za prehranu čine 27 posto dohotka. Na hranu i bezalkoholna pića u prosjeku se troši oko 24 tisuće kuna po kućanstvu, a iz nalaza Ankete proizlazi da građani, zbog štednje ili drugih razloga, u prosjeku doslovno manje jedu. Od 40-ak prehrambenih proizvoda za koje se prate i količine utrošene u kućanstvima samo kod 5 ih se 2011. bilježi više utrošenih kilograma i/ili litara u odnosu na godinu prije. Uz tzv. ostale pekarske proizvode, više se trošilo još "plodovitog povrća te koštuničavog i bobičastog voća. Međutim, većine najzastupljenijeg voća i povrća, kao i svih vrsta mesa, brašna, kruha, mlijeka, ulja, jaja, šećera, slatkiša…u 2011. je utrošeno manje nego prethodne godine.
'Režije' sve veći teret
Istodobno, izdaci za stanovanje i potrošnju energenata kao druga najveća stavka od 2008. godine povećani su sa 13,8 na 15,7 posto udjela u ukupnoj potrošnji, a rast udjela bilježe i troškovi vezani uz prijevoz (sa 12 na 12,9 posto). Nasuprot tomu, odjeća i obuća stavka su na kojoj se najviše štedi posljednjih godina (pad udjela sa 7,9 na 6 posto), a iz godinu u godinu smanjuje se i udjel izdataka za namještaj, kućansku opremu i održavanje te potrošnju u restoranima i hotelima. Izdaci za zdravstvo i komunikacije otporniji su na utjecaj krize, što nije samo specifičnost Hrvatske. U odnosu na zapadnoeuropske članice EU Hrvatska, kao i većina zemalja srednje i istočne Europe ima znatno veći udjel izdataka za hranu i razmjerno manji udjel troškova stanovanja. No, dijelom je ta razlika i posljedica znatno raširenijeg posjedovanja vlastitih kuća i stanova. Prema Anketi, u takvima živi 91 posto kućanstava, s tim da ih je 5,8 posto u otplati stambenih kredita.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.@ domach 1984 ,
koliko se sječam “hvalio” si se da radiš za 200 eura , nemaš ni kučeta ni mačeta , pa čak ni auto nemaš .
Da te roditelji ne hrane i ne plaćaju ti režije živio bi pod mostom kao i svi klošari.
I to je “tvoj odabir”.
Burza je puna takvih školovanih ljudi koji nemogu prehraniti ni sebe a ni obitelj .
Dragi kolega , nemoj soliti pamet drugima kada nemožeš ni sebi pomoći .
…jasno da je kriva država,ona svojim građanima mora osigurati uvjete da dostojanstveno žive…
…to dostojanstveno znači da im pruži priliku za zarade barem za svoje osnovne potrebe…
…država koja ima 370 tisuća nezaposlenih je zasigurno kriva…
…i nismo svi istih sposobnosti,netko je probitačan,snalažljiv,uporan…a drugi je možda sušta suprotnost tome…
…zar ovaj drugi mora biti gladan kruha????
Država je narod, vlast i teritorij.
Sve je dano osim vlasti, koju bira narod.
Narod bira loše jer je sam loš, (velika većina koja je odrasla u bivšim sustavima sisvosti gdje je sivo dobro sve ostalo je loše).
Ovakav narod niti ne zna što želi a još manje sredstva za cilj ostvarivanja želja.
Htjeli bi jaku ekonomiju, to redovito znaci i veći broj radnih sati, danas i manje socijalnih prava što znaći manje poreza za realni sektor što znaci manje mirovina i socijalnih povlastica.
Vlast je katastrofalna ali za svoje biračko tijelo je sasvim proporcionalno loša.
[/quote]
To što ti kažeš da je država je u najmanju ruku površno. Postoje barem tri shvaćanja države i njezine uloge, najčešće ovisno o poimanju stanja prvobitnog čovjećanstva, kod Hobbesa, liberala, religije… Priča o jednakosti prije i poslje uspostavljaja države su mitološke projekcije koje nemaju nikakvu povijesnu potvrdu.
Narod je loš? A kako si molim to ustanovio da je narod “loš”, daj mi baci neke pozitivističke statistike o lošem narodu. Mislim nevjerojatno je kako neki sljede princip ove vlasti i konstantno pljuju po vlastitom narodu. Ja nisam ćuo da neki političari vani toliko pljuju po svom narodu kao naši političari. Ljudi su neradnici, samo se žale, nemaju znanje, poduzetnici nisu inovativni, konkurentni. Pazi oni sebe postavljju za mjeru svih stvari.
Mislim da je očito što narod želi. Ekonomski gledajući, želi živjeti od svog rada. Zašto bi oni trebali znati kako to ostvariti. Znaš li ti?
Ne vidim koja razlika između tebe koji pljuje po narodu i naroda koji pljuje po političarima.
Budućnost je onakva kakvu si stvorimo, ali ne možeš negirati okruženje unutar kojeg mladi ljudi danas svoju budućnost stvaraju.
Ti imaš idealan stav da svi mogu završiti dva fakulteta i izboriti se na tržištu. Sposobnosti se ravnaju po Gaussovoj krivulji. Uvijek će biti 3% genijalaca koji će moći birati u kojoj zemlji žele raditi. Biti će 10% visoko stručnih koji će lako naći posao, ali moraš shvatiti da ljudi imaju svoje domete. Nije da ikoga podscjenjujem, ali to je činjanica. Reći da su svi ti ljudi sami krivi što nisu sposobni pokrenuti posao ili završiti dva faksa je moralno nakaradno i stvara totalnu socijalnu isključivost po ključu prirodnih sposobnosti.
nije to slučaj samo Hrvatske. Recimo u Španjolskoj i Grčkoj je nezaposlenost mladih 60%. Prije 5 godina je bila 20% (ovu brojku sam izmislio radi usporedbe). Znaći li to da su u tih pet godina mladi postali manje sposobni, lijeni ili neradnici? Normalno da ne.
Uostalom, na javne firme, opću državu itd otpada cca 50 % BDP-a. Reći da je državna minoran faktor za budućnost osobe koja u toj državi živi je neozbiljno. Ako neki čika u državnoj firmi ili Zag holdingu zaposli 200 po partisjoj liniji i ništa ne rade, očito je da se to odražva na osobu koja u privatnoj firmi žeči naći posao.
Teško je propagirati liberalni individualizam u zemlji koja nema ni l od liberalizma. U konačnici mislim da je jako malo mladih ljudi koji danas nebi željeli raditi u struci za koju su se školovali 5 godina. Očito je da postoje tendencije koje im jako otežavaju uspejh na tržištu rada.
A situacija će biti i gora.
znači imaš samostalnu djelatnost, kreditno si neopterećen i živiš na ugovor o renti kod najmodavca.
fino. to je tvoj subjektivitet kojem postoji en faktorijela alternativnih načina bivstvovanja.
stoga live ur life goooood as u can 😉
Sve jasmo i od prostora svih mogučnosti jedan veliki dio je osobni odabir a manji dio je društvena uvjetovanost. Ja samo kažem da veliki dio građana Hrvatske radi dosta grešaka u osobnom odabiru(što se vidi po kukanju).
Uključite se u raspravu