Već treću godinu zaredom industrija čija se proizvodnja temelji na stočarstvu (klaoničko-mesoprerađivačka, prerada mlijeka i peradarstvo) zbog visoka rasta troškova bilježi pad konsolidirane dobiti. Lani je u odnosu na 2011. bila manja za 47 posto, smanjena je sa 211 na 112 milijuna kuna.

Usporedno je operativna dobit (EBIT) pala 15 posto, sa 410 na 350 milijuna kuna, a EBITDA za sedam posto, odnosno sa 829 na 772 milijuna kuna. Ukupni prihodi prerađivačke industrije vezane uz stočarsku proizvodnju lani su bili 15,23 milijarde kuna, što je prema 2011. bio rast od četiri posto, koliko su u tom razdoblju uvećani i ukupni rashodi, koji su lani dosegnuli 15,05 milijardi kuna. U sektoru koji je zapošljavao 14.095 radnika bila su aktivna 1032 poduzetnika, svi obveznici poreza na dobit. Premda je na godišnjoj razini ostvareno povećanje izvoza za četiri posto, uvoz je porastao 12 posto, no pokrivenost uvoza izvozom uspjela je ipak zadržati razinu od 68 posto.

"U ovom sektoru kola idu nizbrdo već nekoliko godina. S obzirom na ulazak u Europsku uniju i liberalizaciju tržišta, mnogi poduzetnici suočeni su s izazovima o kojima ovisi njihov opstanak", kaže Branko Bobetić, direktor interesne grupacije Croatiastočar, koja okuplja tvrtke iz te branše. Industrija nema rezervi, čeka je žestoko restrukturiranje. Rezanje svih troškova, specijalizacija i jače fokusiranje na politiku asortimana neke su od mjera koje treba provesti. Bobetić uskoro očekuje u regiji i preuzimanja radi okrupnjavanja kako bi se poboljšala konkurentnost i povećala proizvodnja.  

Porazno u svinjogojstvu
Hrvatska je suočena s padom proizvodnje mlijeka, unutar godinu dana manja je 21 posto, no stanje nije bolje ni u regiji. Italija godišnje uvozi čak dvije milijarde kilograma mlijeka. Dugoročno bismo trebali iskoristiti potražnju ne samo talijanskog tržišta za mlijekom. Još veća pogodnost ulaskom u Uniju otvorena nam je u proizvodnji crvenog mesa, tovu junadi, gdje imamo dugu proizvodnu tradiciju i vrhunsku kakvoću. Hrvatski baby beef bio je do devedesetih godina iznimno tražen u mnogim europskim zemljama i postizao je visoku cijenu. No, na tovu junadi godinu-dvije bilježimo pad proizvodnje, znatno manje grla stavljeno je u tov. U svinjogojstvu je stanje još poraznije. Proizvodnja na velikim farmama još se i drži, vodeći su Belje i Žito, no urušena je na obiteljskim gospodarstvima. Hrvatska je najveća uvoznica svinjetine na tržištu Europske unije, godišnje uvezemo oko 40.000 tona. Negativan trend mogao bi se nastaviti, upozorava Bobetić, te kao argument iznosi podatak da je kod svih 12 posljednjih pristupnica u Uniju upravo proizvodnja svinjetine zabilježila najveći pad, kod nekih je iznosio i 30 posto, dok je usporedno 15 starih članica tov svinja podiglo za 12 posto.

Peradarstvo se pak godinama relativno dobro nosilo s tržišnim amplitudama u nacionalnim granicama, izvoznim učinkom može se pohvaliti samo varaždinska Koka, koja već 15 godina izvozi u nekoliko europskih zemalja. Novi, iznimno strogi standardi koje uvjetuje EU zasigurno će zatvoriti dio peradarskih farmi koje nisu investirale, konkurencija je snažna i u proizvodnji mesa peradi, ali i konzumnih jaja. Samo u posljednjih godinu dana proizvodnja jaja smanjena je za 15 posto, na 585 milijuna komada. Propadanje farmi nije samo hrvatska slika, u EU godišnje od šest do osam posto farmera, navodi Bobetić, odustaje od proizvodnje. No, na njihova gospodarstva nitko ne stavlja lokot, nego ih preuzimaju farme iz susjedstva. Koliko je složena situacija u poslovanju poduzetnika koji se bave stočarskom proizvodnjom, govori i Eurostatov podatak da se vrijednost stočarske proizvodnje u Hrvatskoj u posljednje četiri godine smanjuje po prosječnoj stopi od 3,5 posto godišnje, dok njezina prosječna vrijednost u zemljama EU raste po stopi većoj od jedan posto.

Potpore EU malima
U Ministarstvu poljoprivrede u završnoj su fazi novi operativni programi za govedarstvo i mlijeko te svinjogojstvo, ovčarstvo, kozarstvo i peradarstvo. Kad krene realizacija 2014., mora se postići konsenzus svih institucija jer, ne iskoristi li se sljedeće sedmogodišnje razdoblje (2014.-2020.) i novac iz Bruxellesa, Hrvatska bi mogla uvoziti još veće količine hrane nego danas, kada za tu namjenu godišnje trošimo više od dvije milijarde eura. Operativni su programi vrlo ambiciozni, svi segmenti nakon 2020. trebali bi ostvarivati dvostruke količine u odnosu na sadašnju proizvodnju. Za mlijeko se planira proizvodnja od čak 1,4 milijarde kilograma. Govedarstvo je vrhunac stočarstva, EU ima golem manjak te vrste mesa koje postiže visoku cijenu. Stoga, kaže Bobetić, tom programu snažnu potporu mora dati i sama Vlada. Imamo tradiciju, mnoštvo nezaposlenih osoba te, ne računajući nekorištene oranice u privatnom vlasništvu, još oko 290 tisuća zapuštenih državnih hektara koji čekaju ugovore za zakup na 50 godina, niže Bobetić detalje iz kojih bi se konsenzusom politike i gospodarstva moralo iznjedriti najpovoljnije rješenje.

Politika EK, koja upravo zaključuje poljoprivrednu strategiju za razdoblje 2014.-2020., prednost u raspodjeli potpora daje upravo mladim poljoprivrednicima te obiteljskim gospodarstvima. Vlada mora biti dirigent, mora koordinirati takav program i na našoj mikrorazini, upozorava Bobetić. U partnerstvu s regionalnom i lokalnom samoupravom mora skrojiti model i raspoloživo nekorišteno državno zemljište dati primarno govedarstvu, ono donosi najveću dodanu vrijednost. Edukacija poljoprivrednika druga je obveza na kojoj treba znatno više raditi. Pred nama je razdoblje velikih izazova, no s obzirom da na dobre projekte koji mogu krenuti već dogodine (na raspolaganju nam je europska financijska omotnica sa 333 milijuna eura namijenjena isključivo razvoju ruralnih područja), problem nedostatne proizvodnje hrane za domaće tržište možda ode u povijest. 

Dug bankama gotovo udvostručili

U stočarstvu minus veći čak 60 posto
Uzgojem svinja, junadi i proizvodnjom mlijeka u 2012. bavilo se 270 poduzetnika koji su zbog rasta materijalnih troškova od tri posto, dok su prihodi uvećani za jedan posto, iskazali gubitak od 42 milijuna kuna, što je čak 60 posto veći minus u odnosu na 2011. Dug bankama na godišnjoj razini veći je za 48 posto. Gubitak poslije oporezivanja kod klaoničko-mesoprerađivačkog sektora  bio je trostruko veći nego na kraju 2011., dok je dobit rasla 25 posto, pa je po konačnom obračunu ovaj segment ukupno pokleknuo u minus, gubitak je iznosio 24 milijuna kuna. U mliječnom sektoru konsolidirana dobit je u godinu dana smanjena 20 posto.

Manje krava i teladi, no uvoz nije povećan
Broj krava smanjen je lani oko sedam posto, na 191.354 grlo. Rezultiralo je to i manjim brojem teladi. U registar je upisano 9831 tele manje nego 2011. Uvoz, međutim, nije povećan, dapače pao je 28,34 posto. Uvoz goveda bio je manji za 93.151 grlo.