Europa je uvelike ovisna o uvozu gotovo svih energenata, posebice nafte i plina, pa je jasno zašto je upravo Europska unija globalni predvodnik zagovaranja obnovljivih izvora energije i energetske tranzicije.

Procjene su da EU uveze godišnje više od 53 posto ukupnih potreba za energijom, ponajviše nafte i plina, a za što plati oko 250 milijardi eura. Iako je u EU “zelena agenda” već dugo top tema, od strategije 20-20-20 pa svih koje su slijedile, s prošlogodišnjim izborom nove Europske komisije kojoj je na čelu Ursula von der Leyen, a povjerenica za energetiku je Kadri Simson iz Estonije, čitava energetska perspektiva EU je dignuta na jednu novu, puno višu razinu.

Porast udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2007. do 2017. u EU velikim dijelom odražava širenje triju obnovljivih izvora energije u cijeloj Uniji, ponajprije energije vjetra, ali i solarne energije te krutih biogoriva (uključujući obnovljivi otpad).

Energija vjetra 2017. prvi je put zamijenila hidroenergiju kao najveći obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije u EU-28. Naime, količina električne energije proizvedene iz hidroenergije bila je relativno slična razini zabilježenoj desetljeće ranije. S druge strane, količina električne energije proizvedene u EU-28 iz solarne energije te u vjetroturbinama 2017. bila je za 31,6 odnosno 3,5 puta veća od razine zabilježene 2007.

Zbog toga je 2017. udio energije vjetra i solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije porastao na 37,2%, odnosno 12,3%. Količina električne energije proizvedene iz solarne energije dramatično se povećala – 2007. proizvedeno je samo 3,8 TWh, 2008. prestigla je geotermalnu energiju, a 2017. dosegnula je razinu od 119,5 TWh.

Udjeli po zemljama
Tijekom tog desetogodišnjeg razdoblja udio solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene u EU-28 iz obnovljivih izvora energije porastao je s 0,7% na 12,3%. Zabilježene su znatne razlike između država članica EU-a. U Austriji (72,2%), Švedskoj (65,9%) i Danskoj (60,4%) najmanje su tri petine ukupne potrošene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (uglavnom je riječ o hidroenergiji i krutim biogorivima), dok je u Portugalu (54,2%) i Latviji (54,4%) više od polovine upotrijebljene električne energije bilo iz obnovljivih izvora energije.

S druge strane, u Cipru, Mađarskoj, Luksemburgu i Malti udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora bio je manji od 10% Podaci Eurostata pokazuju da je udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji utvrđen za svaku zemlju EU-a zasebno, pri čemu se vodilo računa o različitim startnim pozicijama, potencijalima na području obnovljivih izvora i gospodarskim rezultatima. Gotovo svaka treća zemlja u EU već je dosegnula obvezujuće ciljeve ili ih je premašila.

Pored Hrvatske, u toj su skupini Bugarska, Češka, Danska, Estonija, Grčka, Italija, Latvija, Litva, Cipar, Finska i Švedska. U tri četvrtine zemalja EU-a udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji povećan je u 2018. godini u odnosu na godinu ranije, smanjio se u njih šest a u Sloveniji je ostao nepromijenjen. Daleko najveći udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji bilježila je u 2018. godini Švedska, od 54,6 posto. Slijede Finska sa 41,2 posto, Latvija sa 40,3 posto, Danska s 36,1 posto i Austrija s 33,4 posto.

Najniži je udio imala Nizozemska, od svega 7,4 posto. Na dnu ljestvice s udjelom obnovljivih izvora manjim od 10 posto nalaze se Malta s osam posto, Luksemburg s 9,1 posto i Belgija s 9,4 posto. Četiri zemlje EU-a vrlo su blizu tome da dosegnu propisani udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji, do kojeg ih dijeli manje od jednog postotnog boda, konstatiraju u europskom statističkom uredu. Najbliže je cilju Rumunjska, koju od propisanog udjela u 2020. dijeli jedan postotni bod, a podjednako mali zaostatak ‘hvataju’ i Mađarska, Austrija i Portugal.

Devet zemalja udaljeno je od zacrtane razine od jednog do četiri postotna boda, a preostale tri moraju povećati udio obnovljivih izvora za četiri postotna boda i više. Tako Njemačka, Luksemburg i Malta moraju povećati udio za oko dva postotna boda. Slovenija, Velika Britanija i Irska zaostaju za zacrtanim razinama u rasponu od 3,9 do 4,9 postotnih bodova. Daleko najlošije stoje Nizozemska i Francuska koje od zacrtanih razina dijeli 6,6 odnosno 6,4 postotna boda.

U Europi je gotovo do savršenstva dovedena tehnologija vjetroelektrana, gdje predvode njemačka i danska industrija, te se OIE u EU se uglavnom bazira na energiji vjetra. Tako je lani instalirano 15,4 GW novih kapaciteta vjetroelektrana, što je povećanje od 27 posto u odnosu na 2018., ali smanjenje od 10 posto u odnosu na rekordnu 2017. godinu. Od toga tri četvrtine otpada na vjetar na kopnu (onshore) – 11,8 GW, a vjetar na moru (offshore) 3,6 GW.

Europa sada ima 205 GW energije vjetra koja je činila 15 posto potrošnje električne energije u Europi u 2019., pokazuje najnovija statistika energije vjetra u 2019. (‘Wind energy in Europe 2019: Key trends and statistics’.) koju je objavilo udruženje WindEurope. No, kako upozoravaju, stopa instalacija treba se udvostručiti kako bi se postigli ciljevi iz Europskog zelenog dogovora.

Podaci za 2019. pokazuju da je Ujedinjeno Kraljevstvo instaliralo najviše novih vjetroelektrana (2,4 GW na kopnu i moru), slijedi Španjolska (2,3 GW, sve na kopnu), zatim Njemačka (2,2 GW na kopnu i moru), zatim Švedska (1,6 GW, sve na kopnu) i Francuska (1,3 GW, sve na kopnu). Njemačka, koja je dugo bila motor industrije vjetra u Europi, prošle godine je instalirala samo 1,1 GW offshore vjetra – najniže od 2000. Najavili su i vrlo malo novih investicija, što ukazuje da sljedeća godina neće biti puno bolja.

Dvostruko više
No slabiju instalaciju novih kapaciteta u Njemačkoj dijelom su nadoknadile druge zemlje. Španjolska je nakon niza godina s nižim instalacijama dosegla najvišu stopu instaliranja od 2009. Švedska je, također, dosegla rekordan broj instalacija prošle godine. Širom Europe najavljeno je 19 milijardi novih investicija u vjetroelektrane (11,8 GW kapaciteta), a 15 GW novog kapaciteta dodijeljeno je na državnim dražbama i natječajima.

“Vjetar je iznosio 15% električne energije u Europi, no ne gradi se dovoljno novih vjetroelektrana da bi se postigli ciljevi EU-a do 2050. Klimatska neutralnost i Zeleni dogovor zahtijevaju od Europe da instalira dvostruko više nove energije vjetra svake godine, nego što je uspjela u 2019. A rast mora doći iz offshore i onshore vjetroelektrana.

Novi pristup
To zahtijeva novi pristup planiranju i izdavanju dozvola te kontinuirano ulaganje u elektroenergetske mreže, a u tome su ključni NECP-ov koji moraju biti ambiciozni i koji se moraju strogo provoditi”, poručuje Giles Dickson, izvršni direktor WindEurope.

Danska je lani imala najveći udio vjetra u potrošnji električne energije (48%), a slijede je Irska (33%) i Portugal (27%). Iako više nije u EU, još je članica Energetske unije, V. Britanija je instalirala najviše vjetra u 2019. (2,4 GW), a slijede je Španjolska, Švedska, Francuska i Njemačka. Onshore vjetar i dalje je glavna tehnologija i čini 89% svih kapaciteta.