Ante Gotovina vlasnik je pola tvrtke Pelagos net farma, a drugu polovicu drži također samozatajni Milan Mišo Mandić iz Zadra. Mandić je već bio suvlasnik druge tvrtke, biogradske Jadran tune, kad se general vratio iz Haaga. Poslovi Pelagosa i Jadran tune su isprepleteni. I jednu i drugu tvrtku vodi isti direktor Nenad Horvat iz Svetog Filipa i Jakova, prenosi 24sata.

Direktorica marketinga u Pelagos net farmi je Dunja Zloić-Gotovina, bivša časnica i generalova supruga. Unatoč brzorastućem biznisu, nitko od njih ne voli se javno eksponirati i govoriti o poslovanju. Druge tvrtke bi vjerojatno angažirale neku agenciju za odnose s javnošću da šalje priopćenja medijima o svakom ugovoru i povećanju proizvodnje, ali Gotovinin kredo je sasvim suprotan. Možda baš zbog te nenametljivosti svaka vijest dobiva veliki odjek. Kad je trgovački lanac Metro objavio da su sklopili ugovor s Pelagosom o distribuciji “Gotovinine tune” na svojim policama, doživjeli su nezapamćen interes javnosti. A na gastro sajmu su svi željeli probati kakvo je to meso tune uzgojene u generalovim kavezima. I svi su se složili, odlična je.

U pet godina od osnivanja, Gotovinina tvrtka je zaista uspjela ostvariti zavidne rezultate te prestići i puno renomiranije tvrtke. Četiri su glavne tvrtke u biznisu s tunom u Hrvatskoj: Kali tuna, Jadran tuna, Sardina, koja ipak ima puno širu proizvodnju, te u konačnici najmlađa, Pelagos net farma.

Kad je Gotovina s prijateljem Mandićem osnovao tvrtku i počeo raditi, renomirana Kali tuna imala je prihode od nevjerojatnih 136 milijuna kuna. Prema posljednjim javno dostupnim podacima, onima za 2017., Kali tuna je pala na 30 milijuna kuna prihoda i zabilježila gubitak od šest milijuna kuna. Gotovinin Pelagos je, s druge strane, te godine otvario 51 milijun kuna prihoda i dobit od 6,9 milijuna kuna. Zanimljivo je i kad se pogleda izvoz, jer je Kali tuna izvozila u Japan znatno prije Pelagosa. Izvoz Kali tune, u koju su investirali Japanci, bio je 27 milijuna kuna 2017. godine, dok je Pelagosov došao do 42 milijuna kuna.

To je usporedba samo s direktnim konkurentom. I partnerskoj Jadran tuni padaju prihodi između 2013. i 2017. godine, dok Gotovinin biznis ide u nebo. Tri godine je ostvarivao prihode između 20 i 25 milijuna kuna, a onda ih je u 2017. godini udvostručio na 51,6 milijuna kuna. Gotovina je konstantno dizao i broj zaposlenih pa je tu godinu završio sa 71 radnikom koji redovito primaju plaću. Prosječna plaća u tvrtki je 5618 kuna, prema podacima Poslovne Hrvatske. Dobit ni jedne godine nije isplaćena vlasnicima, nego su svi milijuni od dobiti ostavljeni u tvrtki za daljnji razvoj. U pet godina je ostalo oko 22 milijuna kuna koje su vlasnici mogli izvući, trošiti na luksuz, ali su ipak ostavljali za ulaganja i razvoj. I to pokazuje da se general očito dugoročno planira baviti biznisom. Jedan njegov prijatelj uvjerava nas da je to i dio njegova karaktera.

Ideja o poslu s tunom rodila se i znatno prije nego što se vratio iz Haaga. Disciplinu, poštenje i korektnost, po kojima je bio poznat u ratu, prenio je na posao.

Te vrline su poželjne i cijenjene, ali ipak nisu jedine koje jamče uspjeh. Za to je ipak trebao i novac. A Gotovinina tvrtka je i visokozadužena te je na kraju 2017. godine dugovala gotovo 34 milijuna kuna bankama. Ukupne kratkoročne i dugoročne obveze su na kraju te godine iznosile 78 milijuna kuna, a to je dio ciklusa poslovanja, ali i investicija. Na dva broda Pelagos 1 i Pelagos 2 upisane su hipoteke Privredne banke i HBOR-a, milijunske zabilježbe su i na opremi poput kaveza, mreža, sonora, kao i na proizvodnom pogonu u Gaženici. Gotovina je očito investicijama iz kredita udario dobar temelj tvrtki, ali dug bi mu mogao biti omča oko vrata u slučaju naglih poremećaja i pada prihoda. Naravno, treba napomenuti da su to podaci za 2017. godinu, a puno toga se moglo promijeniti u godinu dana. Po računici za prehrambene proizvođače, po ostvarenim rezultatima, Gotovinina tvrtka bi vrijedila oko 96 milijuna kuna na kraju tog razdoblja, ali upravo je zaduženost ta koja čini tvrtku ranjivom.